Ljudi sačinjavaju svoju povijest, čak ako je i ne poznaju
Spoznati prošlost je način da je se oslobodimo.
Čovjek je razumno biće, ali jesu li i ljudi razumni?
Nikada dosad ljudi nisu imali toliko razloga da se međusobno ne ubijaju.
Što se država više miješa u sve aspekte društva to je manja šansa da će to društvo biti demokratsko.
Ako se tolerancija rađa iz prijepora , tada nas ona uči da sumnjamo u sustave i utopije i odbijamo spasonosne vođe i dežurne katastrofičare. Pozovimo željno skeptika, ako namjeravamo ugasiti fanatizam (a što ako je od autoritarnoga vođe kaos, invazija i odumiranje gore rješenje, op.,T.T.).
Neznanje i glupost su nezaobilazni činitelji povijesti.
Izbor u politici nije između dobrog i lošeg već u izabiru manje odvratnoga.
Netolerancija je zarazna bolest jer uvijek spopadne one koji se protiv nje bore.
Ljudi sačinjavaju svoju povijest, čak ako je i ne poznaju.
“Istina” za koju prianjamo postaje uvjerenje, pojedinačno ili kolektivno, ona je kao svaka ljudska (subjektivna) stvarnost ujedno i pokretačka sila povijesti (misli na mit, kao npr. u Srba kosovski ili jasenovački).
Doktrinarni egalitarizam (izjednačavanje, op., T.T.) uzalud nastoji ograničiti prirodu, biološku i društvenu, i ne postiže jednakost već tiraniju.
Da bi uspjeli povesti ljude razlozi imaju potrebu pretvoriti se u sentimente.
Moć u međudržavnim odnosima ovisi koliko o volji toliko i o resursima; Zapadna Europa uzeta kao cjelina posjeduje resurse, ali ne i odlučnost.
