Hrvatski Fokus
Uvodnik

Milanović protiv lažne politike Plenkovićeva HDZ-a

Prisjetite se tko je 1990. bio “drugi osnivač i podupiratelj” Slobodnoga tjednika

 

 • Kada vas iz dana u dan vladajući i njihov totalitaristički Nacionalni stožer civilne zaštite, na čijem je čelu prvi policajac u Hrvata Davor Zemljotres Božinović, bombardiraju s vijestima poput ove: »U protekla 24 sata zabilježena su 2.623 nova slučaja pa je broj aktivnih slučajeva u Hrvatskoj danas ukupno 11.306. Među njima je 1.337 pacijenata na bolničkom liječenju, od toga su na respiratoru 144 pacijenta. U protekla 24 sata oporavilo se 920 osoba, a testirano je njih 10.622. U protekla 24 sata preminulo je 19 osoba, ukupno 5.947 osoba«, znajte da je u pitanju najobičnija laž. Niti je istina da su “zabilježena 2.623 nova slučaja”, niti je istina da je “preminulo 19 osoba”. Sve je to najobičnije totalitarističko zastrašivanje, varanje i laganje kako bi nad svima nama provodili najveći teror do sada. Laž je zato što nitko u svijetu nije izolirao virus, tzv. COVID-19, odnosno korona virus, a ako virus nije izoliran, onda i ne postoji. A kada virus, koji promiču i pomoću kojega uvode totalitarističke mjere, ne postoji, onda je sav taj cirkus nestvaran i lažan. Nepostojeći. Laž je i zato jer vladajuća klika svakoga tko umre ili tko padne s krova u Petrinji proglase da je “umro od korone”, a svakoga onoga tko je umro od nepotrebnoga i opasnoga cjepiva protiv te iste “korone” proglase da je umro od “zatajenja srca” ili neke druge bolesti. Druga je stvar što pomoću toga virusa politički vladari diljem svijeta iz dana u dan sve totalitarističkije vladaju. Posebno se to odražava nakon srijede, 31. ožujka 2021., kada su vladajući na čelu s Plenkovićem i Božinovićem najavili suludu ideju kako ćemo morati i po cesti i po travi i po šumama i po gorama nositi maske. U suprotnome lovit će nas i kažnjavati policajci i pripadnici civilne zaštite koji su pod potpunim nadzorom Davora Božinovića, bivšega “savjetnika u Republičkom sekretarijatu za narodnu obranu Hrvatske” (https://www.morh.hr/o-nama/ministar-obrane-dr-sc-davor-bozinovic/) od 1987. do 1990. godine.  

• U cilju nastavka laganja hrvatskoga naroda Andrej Plenković je u četvrtak, 1. travnja 2021., kako i dolikuje danu laganja, predstavio nacrt tzv. Nacionalnoga plana oporavka i otpornosti od 2021. do 2026. godine. U tom nacrtu Plana, od kojega će malo toga ili baš ništa biti ostvareno, Plenković je obećao da će Hrvatska od Unije dobiti 6,3 milijarde eura bespovratnih sredstava. Bilo bi dobro kada bi to bilo istina, a još bolje kada bi taj novac bio potrošen za gradnju novih proizvodnih pogona i za zapošljavanje brojnih nezaposlenih Hrvata. Plenković jest najavio da će od toga novca 54 posto biti namijenjeno gospodarstvu, 15 posto obrazovanju, znanosti i istraživanju, 12 posto obnovi zgrada, 10 posto javnoj upravi i pravosuđu, pet posto zdravstvu i četiri posto tržištu rada i socijalnoj zaštiti, i to dosta dobro zvuči. Ali ne će biti tako, jer će taj novac, od kojega će mali dio doći u Hrvatsku, biti i prije njegova dobivanja i dolaska potrošen za otplatu vanjskotrgovinskoga duga, otplatu duga veledrogerijama, podjelu novca Plenkovićevim “žetončićima” (Milorad Pupavac, Dragana Jeckov, Ana Šimpraga, Vladimir Bilek, Veljko Kajtazi, Robert Janković, Emina Lekaj Përljeskaj i Furio Radović Radin), civilnim udrugama…

  • Zorana Milanovića kada ne bi bilo u politici, trebalo bi ga izmisliti. To najbolje znamo mi stariji koji se sjećamo bezličnih jugokomunističkih političara do 1990., poput Branka Bačića, Dražena Bošnjakovića, Tome Medveda, Gordana Jandrokovića ili Željka Reinera u novije vrijeme, koji dobro prate što će veliki vođa reći, misliti ili činiti. I zato je Milanović dobrodošao. Otkako je došao na Pantovčak, a ja nisam za njega glasao, nego sam bio za Kolindu Grabar-Kitarović, naprosto uništava Andreja Plenkovića. I ne samo Plenkovića, uništava on cijelu bulumentu poslušnika, beskralježnjaka i besprizornjaka u politici. Tko god mu se je suprotstavio, izgubio je u dvoboju s njime, od Plenkovića, pašanca mu Jandrokovića, preko srpskog etnobiznismena Pupovca, kćerke oficira JNA Sanje Sarnavke, pa sve do yutelovca Žarka Puhovskoga. Nitko od njih nije mu dorastao. A zašto? Zato jer je Milanović svoj. Zato jer ima karakter, bez obzira je li dobar ili loš karakter. Upravo onako kakvi su i karakterni glumci, odnosno njihove uloge u kultnom filmu Ružni, prljavi, zli Ettorea Scole iz 1976. godine. A da je najbolje verbalno ne ratovati s Milanovićem, jer sigurno gubite, najbolje se vidi iz primjera besprizorne političarke iz Bjelovara Anke Mrak Taritaš. Nema toga koga Anka partizanka nije napadala, vrijeđala, komu se nije unosila u licu, ali Milanoviću nije niti riječi prigovorila jer zna da će izgubiti. A to je i dokaz da je svladala političku abecedu. Jer zamislite kako bi je iz voleja Milanović pobijedio. Bio bi to poen, gem, set, meč! I zato Anka ne napada Zorana.
  • Vratimo se Milanovićevom obračunu s Puhovskim, u kojem je predsjednik države pokazao kako ima i zavidno literarno znanje. Milanović odgovara Puhovskome: »Puhovski me uspoređuje sa Staljinom. Kasno ostvareni profa i ‘filozof’ sravnjuje me s tipom koji je na raspolaganju imao fanatično odan policijsko-represivni aparat i rigidnu komunističku partiju, u jednoj poludivljoj i pretežno zaostaloj državi, u kojoj je najgore nasilje kroz cijelu povijest bilo ‘de rigueur’ (strogost). U državi s jednim novinama, jednim radiom i bez televizije. U današnjoj se Hrvatskoj ja, hrvatski Staljin, sam samcat mlatim s udbaško-hadezeovskim polusvijetom i njihovim bezbrojnim platformama. Bez ikakvog ‘aparata’ na mojoj strani. Tek čvrsta ljevica i oko sokolovo. Pet puta dnevno moram reagirati ne bih li razgonio rojeve štetočina, koji neometano i bez ikakvih posljedica – lažu. Većina za novac. Novac vlasti. Vlasti poput one za čiji račun je Puhovski prije pedeset godina huljski otkucavao i pred staljinističkim partijskim sudom zakucavao benigne hrvatske sveučilištarce, svoje vršnjake. To je bio integrirani državno-partijsko-policijski staljinizam a la SR Hrvatska, a razni puhovi i Puhovski njegovi prljavi egzekutori. I profiteri. Puhovski – blažene one oči koje ga nisu ugledale«. Moramo priznati, Zoran je vrhunski u nekoliko rečenica uništio Žarka.

A zanimljiv je i Milanovićev obračun s Pupovcem. Ne zanimljiv, nego briljantan. On mu je kao Hrvat, koji je bio na čelu Partije, koja je pak bila i do 1990., i ponovno nakon 1990., priležište i pribježište pripadnicima srpske etničke zajednice u Hrvatskoj, rekao ono što mu nikada, recimo, nije mogao (iz)reći Tomislav Karamarko dok je bio na čelu Tuđmanova HDZ-a. Da je Karamarko i trećinu istine skresao javno o etnobiznismenu Pupovcu, ne bi bio samo smijenjen s dužnosti predsjednika HDZ-a, nego bi desetljećima ležao u zatvoru. Progonili bi ga poput nevinih Ivice Todorića ili Zdravka i Zorana Mamića. A Milanović je Pupovcu rekao sve kaj ga ide, kak se u Zagrebu to veli. Uz to, Puhovskoga naziva “udbaškim drukerom”, Vlado Šeks je za njega “Čingli Lingi Superhik Sova”, urbani Srbin Dejan Jović “kumrovečki podrep” i “sitni doušnik”, Sanja Sarnavka “licemjerna i dvolična paradna aktivistica”… A najbolje je okarakterizirao etnobiznismena Pupovca nazvavši ga “plačibabom” i “crnim Mićom”.

  • Umro je udbaš Marko Roglić, stric lionosovca Branka Roglića i ujak rotarijancu Juroslavu Buljubašiću (https://hu-benedikt.hr/?p=88115). »U dubokoj boli javljamo svim rođacima, prijateljima i znancima tužnu vijest da je naš dragi suprug, otac, djed, svekar, gospodin MARKO ROGLIĆ preminuo u utorak 23. ožujka 2021. u 91. godini. Pogreb dragog pokojnika bit će u četvrtak 25. ožujka 2021. u 11.40 sati iz mrtvačnice na Mirogoju. Počivao u miru! Tugujući: supruga Anuška, sin Ognjen, unučad Ana i Martin, snaha Zrinka te ostala tugujuća rodbina« (http://sjecanje.vecernji.hr/obavijesti-o-smrti/5/). Ne ulazeći dublje u djelovanje preminuloga Roglića, nije naodmet podsjetiti se kako je on početkom devedesetih godina prošloga stoljeća prihvatio hrvatsku nezavisnost i kako je i na koji način “pomagao” hrvatskoj vlasti da se obrani od srpske agresije. Dovoljno je podsjetiti se na zloglasni Slobodni tjednik, koji je utemeljen i siječnju 1990. Na mrežnoj stranici https://hr.wikipedia.org/wiki/Slobodni_tjednik zapisano je: »ST – Slobodni tjednik je naziv časopisa koji je početkom 1990-ih izlazio u Hrvatskoj. Početni kapital osigurao je Marko Roglić, šef KOS-a za Dalmaciju preko poduzeća INA-Tours u kojem je bio direktor.

Izvršni savjet lista Slobodni tjednik:

  1. Marko Roglić (predsjednik – direktor INA-Toursa Zagreb).
  2. Mario Plenković (zamjenik predsjednika – direktor FPN u Zagrebu).
  3. Tomislav Đorđević – potpredsjednik Sabora SRH,
  4. Velimir Srića – predsjednik Republičkog komiteta za znanost, tehnologiju i informatiku,
  5. Tonči Pocrnja – predsjednik Izvršnog odbora Saveza zadrugara male privrede i ugovornih organizacija udruženog rada SRH.
  6. Veljko Bulajić – filmski redatelj,
  7. Ćiro Blažević – nogometni trener,
  8. Jure Franičević-Pločar – književnik,
  9. Džavid Husić – novinar,
  10. Goran Milić – urednik RTV Beograd (sada glavni urednik YUTEL-a),
  11. dr. Ante Županović – predsjednik ZO Dalmacija,
  12. Marinko Božić – glavni i odgovorni urednik ST-a«.

U nastavku objave piše: »Vlasnik: Marinko Božić i Ivan Ostoja… Novinari: Marko RoglićIvo DružijanićPero Zlatar (gost urednik), Ivan Zvonimir ČičakPero StanivukovićŽivko MilićŽeljko Luburović, “Adolf Reis”, “Marko Tomić”, Ivo Tomić, „Tomislav Tardelli“, Romano BolkovićRobert Pauletić, “Senad Pašić”, Bojan Mušćet«. Navodnici su iz teksta i vjerojatno su “znakoviti”. Još za političko opredjeljenje piše “hrvatski nacionalizam”, što je najobičnija udbaška podvala. Za Slobodni tjednik, koji je srećom propao 1993., piše i da je »početni kapital osigurao Marko Roglić, šef KOS-a za Dalmaciju preko poduzeća INA-Tours u kojem je bio direktor«. Ako vam je promaklo, drugi osnivač i podupiratelj je Mario Plenković, otac našega aktualnog velikog vođe kojega je ta ista Udba instalirala na čelo domoljubnoga HDZ-a i sada nad nama vlada bahato, bezobrazno i iz dana u dan nam laže i smije nam se u lice.

  • Kod sutkinje Zlate Đurđević, Milanovićeve kandidatkinje za predsjednicu Vrhovnog suda, puno toga nije crno-bijelo. Činjenica je da je sutkinja Srpkinja, a činjenica je da joj je ujak Mišo Čavić, koji je 1991. napustio Zagreb i uzeo pušku u ruke protiv Hrvata i hrvatske države. Naime, »Mišo Čavić, sin Branka, rođen je 24. 10. 1956. u Grabovcu, općina Rakovica. Prije početka oružane srpske oružane pobune bio zaposlen u zagrebačkoj tvornici “Franck”. U kolovozu 1991. napušta radno mjesto, odlazi iz Zagreba i dobrovoljno se priključuje pobunjenim Srbima u Novoj Kršlji sa ciljem rušenja ustavno-pravnog poretka RH. Krajem siječnja 1993. u Novoj Kršlji osniva se Stožer tzv. TO SAO Krajine, u sastavu kojega je i Čavić« (https://www.google.hr/search?q=mi%C5%A1o+%C4%8Davi%C4%87&source=hp&ei=). A i Zlatin otac bio je “major JNA”. Tu su činjenice jasne. Ali, uvijek ima neki ali. Ako izuzmemo borbu oko amnestije udbaša, pomilovanja Josipa Perkovića i(li) Zdravka Mustača, pa još tu dodamo jugoslavenskog “javnog tužioca”, a hrvatskog “advokata” Antu Nobila, kao i stalnu borbu jugo-podzemlja protiv hrvatske države, nekako nam nije jasno zašto je sin Marija Plenkovića protiv Srpkinje Zlate. I još više, zašto je Srbin Milorad Pupovac protiv Srpkinje Đurđević. Možda netko zna nešto više. I zato tvrdim kako je ovdje puno toga više u igri. Može li na kraju Zoran Milanović pobijediti i Plenkovića i Pupovca. Može, ali teško.
  • Đuro Sessa nije bilo tko. Ima on pretpovijest, lozu, podrijetlo. Čovjek istoga imena i prezimena – samo s drugim način pisanja –, Gjuro Sessa, sudjelovao je 24. listopada 1920. kod izbora članova mjesnog (gradskog) školskog vijeća (Narodna svijest, Dubrovnik, 1920., br. 44., str. 3., https://zdur.dkd.hr/?pr=iiif.v.a&id=21513&tify={%22pages%22:[3], %22panX%22:0.349,%22panY%22:1.028,%22view%22:%22info%22,%22zoom%22:1.309}). Taj Đurin predak, Gjuro, iako nije imao pravo glasovati, glasovao je na silu i pripomogao da njegova bijela lista za deset glasova pobijedi crvenu listu, pa je na kraju bilo 148:138 glasova za „bijele“. Naime, iako Gjuro Sessa nije imao djece u školi, što je uvjet sudjelovanja u izboru „mjesnog školskog vijeća“, pristupio je glasovanju i na silu sudjelovao u pobjedi „bijelih“, tzv. gospode i srpskih radikala nad pučanima. Ovaj naš današnji Đuro Sessa također je beskrupulozan, beskralježnjak i beskarakteran, jer, iako ga mnogi već godinama argumentirano prozivaju da je godinama primao mito, da se nepotistički ponaša kod svoga ambicioznog sina…, on i dalje govori kako ne zna zašto ga optužuju brojni ljudi.

 • Planski i dirigirano svakodnevno smo obasipani novim vijestima i incidentima sve u cilju zbunjivanja i uništavanja zdravoga ljudskoga razmišljanja. Tako nam je promaknulo sramno ponašanje većine hrvatskih europarlamentaraca, koji su podržali protuprirodne i protucivilizacijske zakone koje nam nameće Europska unija i svjetski globalizatori protiv Boga, Crkve, kršćanstva, naroda, nacija, obitelji i zdravoga razuma. Naime, u protukršćanskoj i protucivilizacijskoj Uniji zajedno su svi eurozastupnici zastupnici SDP-a i HDZ-a glasovali su za Rezoluciju o “proglašenju Europske unije prostorom slobode za LGBTIQ osobe”. Za komunistički SDP to nije neočekivano, ali je bogohulno za HDZ, jer je to protivno njihovim proklamiranim demokršćanskim vrijednostima. Tom rezolucijom Europski parlament htio je ocrniti postupak Poljske koja je proglasila da na njezinom prostoru postoje „zone slobodne od LGBT ideologije“.

Ovom Rezolucijom većina u Europskom parlamentu zapravo je pokušala krivo prikazati postupke Poljske i optužiti ju za nesnošljivost prema LGBT osobama, što uopće nije točno, jer Poljska nije uvela zone „slobodne od LGBT osoba“, već od LGBT ideologije, što je nešto sasvim drugo. Time se Poljska otvoreno bori protiv pogubne LGBT ideologije koju zastupaju radikalni LGBT aktivisti, a ne protiv homoseksualnih osoba kao takvih. I zato je popis eurozastupnika, koji su svoj glas dali bezbožnim globalizatorima i neargumentirano napali prijateljsku katoličku Poljsku, dobro još jednom pročitati: Sunčana Glavak, Karlo Ressler, Tomislav Sokol i Željana Zovko iz Plenkovićeva HDZ-a, te ljevičari Biljana Borzan, Valter Flego, Romana Jerković, Predrag Matić i Tonino Picula iz SDP-a i IDS-a. A treba i pohvaliti Mislava Kolakušića, Ivana Vilibora Sinčića i Ružu Tomašić koji se nisu dali navući na tanak led. Kolakušić i Sinčić bili su suzdržani, a Ruža Tomašić je otvoreno bila protiv.

  • U ne tako davno većinski hrvatski Vareš, sjeverno od Sarajeva, islamistička unitarna vlast u Sarajevu dovodi bogate Saudijce i prodaje im hrvatsku zemlju u cilju islamizacije cijele Bosne i Hercegovine i uništavanja tragova hrvatstva i katoličanstva. Nakon pet stoljeća turske vladavine nad kršćanima Hrvatima u BiH, na djelu je od 1992. druga islamizacija koju provode Stranka demokratske akcije (SDA) i Islamska zajednica BiH (IZ BiH) (avaz.ba/vijesti/bih/638987/pocela-prodaja-nekretnina-evo-kako-ce-izgledati-luksuzno-naselje-kod-varesa). Prema popisu stanovništva u Varešu 1743. godine Hrvata katolika bilo je 1.115, koji su živjeli u 16 sela i u 168 kuća. Odraslih je bilo 728, a djece 387. U novije vrijeme, 1971., u općini Vareš živjelo je 11.134 Hrvata, 6.631 Musliman, 5.166 Srba, 307 „jugoslavena“ i 285 „ostalih“. Prema popisima 1981. i 1991. padao je broj Hrvata na 10.287 i 9.016 i Srba na 4.241 i 3.844, dok je 1991. porastao broj Muslimana na 6.714. U samom mjestu Varešu Hrvata je 1971. bilo 4.507, Srba 1.722, a Muslimana 1.550. Deset godina kasnije, 1981. broj Hrvata, Srba i Muslimana pada na 4.334, 1.405 i 1.212., a 1991. godine Hrvata je u gradiću bilo 3.035, Srba 627, a Muslimana 1.068. Onda dolazi do rata, najprije do srpske agresije na i Hrvate i Muslimane u BiH, a kasnije do muslimanske agresije na Hrvate, posebice brutalno na Hrvate u enklavama središnje Bosne. To je dovelo do toga da je na području općine Vareš 2013. godine živjelo tek 2.880 Hrvata, 189 Srba, a 5.447 Muslimana sada preimenovanih „Bošnjaka“. U mjestu Varešu Hrvata je bilo 1.254, Srba 71, a Muslimana-Bošnjaka 1.339. I sada, nakon svih pogroma nad kršćanima od druge polovice XV. stoljeća i od 1992. do 1995., pa sve do danas, u Vareš i okolicu stižu momci iz Saudijske Arabije iz kompanije Dar Al Arkan i kupuju nekretnine. Dnevni avaz piše da će graditi luksuzno naselje.
  • Prema podacima Unije za održivi povratak Bosne i Hercegovine, od 2013. do 2020. godine Bosnu i Hercegovinu je napustilo 315 tisuća građana, objavila je BHRT (https://poskok.info/porazavajuci-podaci-u-sedam-godina-bih-ostala-bez-315-tisuca-gradana/). Ovdje se uglavnom govori o iseljenim Srbima.
  • Potvrda da je korona kriza izmišljena i zato da se uništi vjera dolazi iz Engleske. Katedrala u srednjoengleskom Lichiefieldu je pretvorena u centar za cijepljenje. Misa trenutačno ionako nema, jer su zabranjene, u stvarnom nego samo u virtualnom prostoru. Cijepi se engleskom “uzdanicom” Astra – Zenecom. Katedrala Lichfield u Lichfieldu, Staffordshire, Engleska, jedina je srednjovjekovna engleska katedrala s tri kule. Biskupija Lichfield pokriva Staffordshire, veći dio Shropshirea i dijelove Crne Zemlje i Zapadnog Midlanda. Aktualni biskup Lichfielda Michael Ipgrave imenovan je 2016. godine.

 • Englesko sveučilište Winchester u Hampshireu izazvalo je bijes nakon što je potrošilo više od 40.000 dolara na skulpturu blijede švedske aktivistice Grete Thunberg u punoj veličini. Radi se o „umjetničkom djelu“, skulpturi umjetnice Christine Charlesworth koja je razbjesnila mjesni puk ovoga grada sjeverno od Southamptona. Još jedna globalizacijska podvala. 

• Film izraelskog multimedijalnog umjetnika Yaela Bartane zamijenit će trenutni videozapis na berlinskom Spomen obilježju homoseksualcima progonjenim pod nacizmom. Koncept Yaela Bartane izabran je između ukupno 11 prijava, navodi se u priopćenju njemačke zaklade Spomenik ubijenim Židovima Europe… Prvi film prikazao je muškarce zatvorene u poljupcu. Njega je 2012. zamijenio film koji je pokazao reakciju ljudi na ljubljenje homoseksualnih ili lezbijskih parova. Od 2014. godine originalni se film ponovno prikazuje. Izraelska umjetnica izabrana za dizajn trećeg filma na svojoj početnoj stranici kaže da njezini filmovi, instalacije i fotografije istražuju slike identiteta i politike sjećanja. Muška homoseksualnost bila je zločin teško potlačen u nacističkoj Njemačkoj. Poljubac je bio dovoljan razlog za progon, a bilo je tu i desetaka tisuća osuda«, Dagmar Breitenbach u Deutsche Welleu https://www.dw.com/en/new-film-for-berlins-memorial-to-commemorate-persecuted-homosexuals/a-42124314

Marijan Majstorović

Povezane objave

Hrvatski generalski zbor treba ukinuti

hrvatski-fokus

Što je dozvoljeno Srbobranu, nije dopušteno HT-u

HF

Smjenjuje HDZ-ovce, postavlja HNS-ovce

HF

Jesu li SMS-ovi jači od elektroničke pošte?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više