Hrvatska vlada nije mogla niže pasti u ponižavanju i izdaji hrvatskih nacionalnih interesa
Kada će se u hrvatskoj politici i javnim medijima poštovati demokratski standardi i vrijednosti većine, a ne stalno nametanje manjina i manjinskih vrijednosti? Zbog čega to pitanje? Jer na dan Sv. Josipa 19. ožujka 2021., Hrvatska televizija, koja je javni servis svih građana Republike Hrvatske, u udarnom terminu podvaljuje gledateljstvu razgovor sa patrijarhom Srpske pravoslavne crkve, unatoč tome što je dan Sv. Josipa, zaštitnika Hrvatske!
Odlukom Hrvatskog sabora iz 1687. godine, proglašen je zaštitnikom hrvatskog naroda. Papinskom odlukom „Quemadmodum Deus“ pape Pija IX. 8. prosinca 1870. godine proglašen je zaštitnikom sveopće Katoličke Crkve. Sv. Josip je i zaštitnik Drugog vatikanskog sabora, a od 2013. godine i Vatikana. Nacionalno svetište Sv. Josipa nalazi se u Karlovcu. Papa Franjo proglasio je 2021. godinu godinom Sv. Josipa!? Po vjerskoj pripadnosti u Hrvatskoj živi 86,28 % katolika, 4.44 % pravoslavnih vjernika i 1, 47 % muslimana, nereligioznih 4,57 % , nisu vjernici i ateisti 3, 81 %, neizjašnjeni 2,17 % i ostale vjerske zajednice do 0,5 %.
Patrijarh Porfirije predstavlja svega 4,44 % stanovništva Hrvatske (pravoslavaca), pa na osnovu kojeg kriterija važnosti se morao prikazati razgovor sa njim baš taj dan? Nije li se mogao izabrati neki drugi termin za razgovor, a ne na blagdan Sv. Josipa zaštitnika Hrvatske i većinskih katoličkih vjernika? Koja su prava manjina i manjinskih vjerskih zajednica i tko ih financira? Po Ustavu Republika Hrvatska je najprije nacionalna država hrvatskoga naroda i tek onda država pripadnika nacionalnih manjina!
Članak 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina kaže da se prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima.
Vjerske zajednice u Republici Hrvatskoj
“Prema Ustavu Republike Hrvatske (čl. 41. Ustava) sve vjerska zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države. Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa Zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države. Isto tako člankom 40. Ustava jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.
Pitanja slobode vjeroispovijedi i slobodnog, javnog očitovanja vjere, te obavljanja vjerskih obreda od strane vjerskih zajednica i njihovih prava, Republika Hrvatska je regulirala donošenjem Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica (NN 83/02). Navedenim zakonom vjerske zajednice samostalno i slobodno uređuju unutarnju organizaciju. Vjerska zajednica u promicanju vjere i drugom svom djelovanju ne smije širiti netrpeljivost i predrasude prema drugim vjerskim zajednicama i njihovim vjernicima ili drugim građanima; (čl. 3.). U promicanju vjere i drugom djelovanju ne smije onemogućavati druge vjerske zajednice ili građane bez vjerskog uvjerenja u slobodnom javnom očitovanju vjere ili drugog uvjerenja (čl. 3.). Vjerska zajednica ne smije djelovati sa sadržajem i načinom obavljanja vjerskih obreda i drugih očitovanja vjere koji su protivni pravnom poretku, javnom moralu ili na štetu života i zdravlja ili drugih prava i sloboda njenih vjernika i drugih građana (čl. 4.).
Republika Hrvatska je sklopila četiri međunarodna ugovora sa Svetom Stolicom:
- Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture; ratificiran 24. siječnja 1997. godine.
- Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušebrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske; ratificiran 24. siječnja 1997.
- Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima; ratificiran 9.veljače 1997. godine.
- Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima; ratificiran 4. prosinca 1998.
Vlada Republike Hrvatske sklopila je ugovore o pitanjima od zajedničkog interesa sa crkvama i vjerskim zajednicama, te na taj način regulirala odnose sa ostalim vjerskim zajednicama:
Dana 15. prosinca 2003. godine (NN 196/2003) potpisan je ugovor sa:
- Srpskom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj
- Islamskom zajednicom u Hrvatskoj (NN 196/2003, 86/2014).
- Evangeličkom crkvom u Republici Hrvatskoj,
- Reformiranom kršćanskom (kalvinskom) crkvom u Hrvatskoj,
- Evanđeoskom pentekostnom crkvom u Republici Hrvatskoj, koja zastupa još dvije crkve: Crkva Božja u Republici Hrvatskoj, Savez Kristovih pentekostnih crkava u Republici Hrvatskoj,
- Kršćanskom adventističkom crkvom u Republici Hrvatskoj, koja zastupa još jednu crkvu: Reformni pokret adventista sedmog dana,
- Savezom baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj, koji zastupa još jednu crkvu: Kristovu crkvu,
- Bugarskom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj,
- Hrvatskom starokatoličkom crkvom,
- Makedonskom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj.
Dana 11. siječnja 2012. godine (NN 4/2012 )potpisan je ugovor s:
- Židovskom vjerskom zajednicom Bet Izrael u Hrvatskoj,
- Koordinacijom židovskih općina u Republici Hrvatskoj
Dana 24. rujna 2014. (NN112/2014) potpisan je ugovor s:
- Savezom crkava “Riječ života”, Crkve cjelovitog evanđelja i
Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj
Crkve koje imaju uređene odnose s Hrvatskom državom primaju redovitu godišnju financijsku potporu; u školama mogu predavati vjeronauk i vjerski odgoj u predškolskim ustanovama; brak sklopljen u crkvenom obliku ima učinke građanskog braka. Sve ostale vjerske zajednice, iako nisu sklopile ugovor s Vladom Republike Hrvatske, imaju pravo na dušobrižničku skrb u zdravstvenim ustanovama i ustanovama socijalne skrbi, kaznionicama i zatvorima kao i u Oružanim snagama. U Evidenciji vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj crkve odnosno vjerske zajednice. Od toga je 11 povijesnih vjerskih zajednica europskog kulturnog kruga:
1. Katolička Crkva
2. Srpska pravoslavna crkva u Republici Hrvatskoj
3. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj
4. Reformirana kršćanska (kalvinska) crkva u Hrvatskoj
5. Islamska zajednica u Republici Hrvatskoj
6. Bugarska pravoslavna crkva u Republici Hrvatskoj
7. Crnogorska pravoslavna crkva u Hrvatskoj
8. Makedonska pravoslavna crkva u Republici Hrvatskoj
9. Hrvatska starokatolička crkva
10. Koordinacija židovskih općina u Republici Hrvatskoj
11. Židovska vjerska zajednica Bet Israel u Hrvatskoj.
Upisano je i 7 crkava ukorijenjenih na području Republike Hrvatske:
1. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj
2. Kršćanska adventistička crkva u Republici Hrvatskoj
3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj
4. Kristove crkve u Republici Hrvatskoj
5. Crkva Božja u Hrvatskoj
6. Savez Kristovih pentekostnih crkava u Republici Hrvatskoj
7. Reformni pokret adventista sedmoga dana
Pravoslavna crkva ima sva prava kao i ostale vjerske zajednice. Zbog čega je njezina zastupljenost u javnim medijima veća od ostalih vjerskih zajednica? http://stariweb.istra-istria.hr/fileadmin/dokumenti/upravna_tijela/UO_za_tal_nac_zaj/Instrumenti_zastite_ljudskih_prava/III.Nacionalno-unutarnje_zakonodavstvoRH/3.Akti_Vlade%2CMinistarstava/III-3.66.Peto_izvjesce
Poruke patrijarha Porfirija nisu u skladu sa Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica (NN 83/02,73/13) članak 3. „Vjerska zajednica u promicanju vjere i drugom svom djelovanju ne smije širiti netrpeljivost i predrasude prema drugim vjerskim zajednicama i njihovim vjernicima ili drugim građanima“. Patrijarh Porfirije poznat je hrvatskoj javnosti kao pjevač četničke pjesme“ Što se ono na Dinari sjaji… Je l’ kokarda na Đujićevoj glavi…“ I kao takav ne može u Hrvatskoj biti prihvaćen kao mirotvorac One su licemjerne, proračunate i zlonamjerne „da bismo nadišli predrasude važno je da razumijemo jedni druge“
O kojem to „razumijevanju“ i predrasudama Patrijarh govori? O tomu da su Srbi agresori na Hrvatsku, o tomu da se SPC nikada nije ni jednom izjavom ogradila, ni osudila srpsku agresiju, nego baš suprotno kontinuirano napada hrvatsku državu i samim time hrvatski narod!? Jesu li to predrasude ili povijesna činjenice?
Kakvo je to „razumijevanje“ kada se Porfirije miješa u unutarnju politiku RH i Katoličke crkve, kada se postavlja kao tužitelj i sudac i presuđuje u svezi kanonizacije bl. Alojzija Stepinca i Jasenovca?
Za njega je kardinalovo pismo, koje eto on posjeduje“ duboko problematično“!? Pa neka pogleda u svoju crkvu kojoj je na čelu koliko je ona duboko problematična, moralno i etički stvarno duboko problematična, bez navodnika.
U svezi Jasenovca toliko manipuliranje žrtvama i neprekidno viktimiziranje od strane SPC-a i Srbije je već postalo degutantno. Poznato je sramotno manipuliranje brojem žrtava, kao da su ljudska bića krumpiri u velikosrpskoj politici, sa 800 tisuća, pa 700 tisuća, pa 83 tisuće, da bi se znanstveno dokazalo da je 74.288 žrtava sa jasenovačkog popisa lažno (prof. dr. sc. Neven Elezović i dr. sc. Nikola Banić, Hrvatski tjednik, br. 854., od 4. veljače 2021.). Patrijarh kaže: “Zločinci ne pripadaju nijednom narodu”, ma nemojte? Je li se SPC ogradila od srpskih zločinaca? Je li izopćila zločince iz svojega naroda? Nije, naravno da nije! Vrijedi li i za logore na teritoriju Srbije iz 1991. godine kroz koje je prošlo 30.000 hrvatskih logoraša depolitizacija? Je li itko u Srbiji kažnjen zbog tih logora? Baš naprotiv u SPC-u su proglašeni svecima četnici koljači. Zar oni ne pripadaju srpskom narodu, Samo jedan primjer: Nikolaj Velimirović (1881.-1956.), episkop žički, školovan na Zapadu, u mladosti je bio zastupnik liberalnih ideja i ekumenizma. U međuratnom razdoblju postaje predvodnik pravoslavnih bogomoljaca i okreće se antieuropejstvu i konzervativizmu, prezirao je europsku kulturu, znanost i napredak. Osnivač je desničarske političke ideologije svetosavskog nacionalizma, smatra se duhovnim inspiratorom Ljotićeve organizacije ZBOR. Često je kritiziran zbog antisemitskih stavova, Hitler ga je odlikovao 1934. godine, a Velimirović je uspoređivao njemačkog kancelara s djelom svetog Save.
Najviše pokolja nad Hrvatima i Muslimanima u Drugome svjetskom ratu u Hrvatskoj počinila je upravo Dinarska divizija četničkog vojvode Momčila Đujića (o kojemu je patrijarh Porfirije pjevao) rođenog 27. veljače 1907. Momčilo Đujić je 1933. zaređen za svećenika Srpske Pravoslavne Crkve i bio je najveći koljač u Drugome svjetskom ratu! Četnici su 30. studenog 1941. godine ušli u Goražde. U zapisniku Kotarske ispostave Goražde ostalo je zabilježeno: na tri mosta u Goraždu poklano je oko 7000 ljudi, a na relaciji od Foče do Ustiprače Drina je progutala oko 20.000 žrtava. Ista sudbina zadesila je žitelje Foče, gdje je ubijeno 400 osoba i 700 muslimanskih izbjeglica. Krajnji ishod njihovih zvjerstava u tom djelu BIH bio je 300 spaljenih sela i gradova i ubijenih 67 muslimanskih imama i hafiza i 52 katolička svećenika i časnih sestara (drinske mučenice).
A Patrijarh kaže da je Kardinalovo pismo problematično!? Za usporedbu problematičnosti opet ću o popu Momčilu Đujiću, kojeg sam već spomenula. U strahu zbog mogućeg suđenja za sudjelovanje u masovnim likvidacijama desetine tisuća muslimana i Hrvata Đujić je nakon rata pobjegao u Ameriku. Međutim, početkom posljednje agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu 1991.-1995., vidio je mogućnost ostvarenja mita o Velikoj Srbiji: „Pred nama je borba za slobodu i obnovu srpske države na Balkanu u kojoj će biti ujedinjeno sve srpsko, sve srpske zemlje… To je naš nacionalni program… Granice srpskih zemalja dopiru dokle su naši hramovi, domovi, grobovi… Na jugoistoku to je naša srpska Krajina, tu smo na straži i predstraži srpstva. Srbija, naša matica, treba da zna da su joj najbolji sinovi na straži u Krajini…“ Momčilo Đujić jedan je od svetaca SPC-a!? Gdje su tu riječi „Zločinci ne pripadaju nijednom narodu“? Vjerodostojno? Ne nego pokvareno, licemjerno i nekršćanski!
Tijekom Drugoga svjetskog rata SPC nije nikada osudila Nedićev režim u Srbiji, logore. žute vrpce (za Židove). Predstavnici Svetog sinoda su odmah po dolasku Nijemaca otišli se pokloniti njemačkom vojnom zapovjedniku i izjavili, prvo pismeno u tisku, zatim usmeno u posjetu, i ovo: ‘Sveti Arhijerejski Sinod će lojalno izvršavati zakone i naredbe okupatorskih i zemaljskih vlasti i uticati će preko svojih organa na potpuno održanje reda, mira i pokornosti.“ SPC je 1941. godine plasirala u međunarodnu javnost Valerijanov memorandum, po kojem je lažima i lažnim fotografijama četničke zločine na zapad plasirala kao ustaške zločine.
I još nešto je problematično sa SPC-om, SPC je aktivno podupirala velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i BiH i zato je u Parizu osuđena za podržavanje etničkog čišćenja. Međutim to se po internetu pomno sakriva, da što manje ljudi sazna za to… Sramota za SPC i državu Srbiju, samo što oni nemaju srama, ni osjećaja odgovornosti za počinjene masovne zločine i genocid u Srebrenici, čak ga i negiraju.
I Patrijarhu takve crkve je HRT dala udarni termin za intervju? Za razliku od SPC-a i Nedićeve Srbije, u NDH je, prema riječima Židovke i stradalnice holokausta dr. Esther Gitman, postajao široki općenarodni pokret od najmanjih ljudi do ministara u Vladi NDH, poput ministra zdravstva dr. Ivana Petrića koji su spašavali Židove do samog kraja rata.
Malo je poznato, jer Srbija to sakriva, briše s interneta, da je Srbija bila prva veća zemlja u Europi u kojoj je progonom ili likvidacijom riješeno tzv. židovsko pitanje. U spomen na tragične događaje u Srbiji, nalazi se spomenik žrtvama genocida protiv Židova u logoru Staro Sajmište. Oko 100.000 ljudi prolazilo je kroz logor starog sajma, od čega je 20.000 ubijeno u samom logoru i na ulicama Beograda u poznatom kamionu „dušegupka“ s plinskom komorom. Emanuel Schafer, zapovjednik zloglasnog Gestapa u Srbiji tada je izgovorio strašne riječi: „Srbija je judenfrei“, dok je SS-ovac Harald Turner nešto kasnije izjavio: “Srbija je jedina zemlja u kojoj je židovsko i cigansko pitanje riješeno.“ (“Tragedija srbijanskih Židova” – šutnja komunista i velikosrba)
SPC je aktivno podupirala velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i BiH i zato je u Parizu osuđena 1995. godine, za podržavanje etničkog čišćenja. Međutim to se po internetu pomno sakriva, da što manje ljudi sazna za to… Sramota za SPC i državu Srbiju, samo što oni nemaju srama, ni osjećaja odgovornosti za počinjene masovne zločine i genocid u Srebrenici, čak ga i negiraju. Za sve ove informacije gledatelji HRT-a ostali su uskraćeni, jer novinar Dragan Nikolić nije naravno smio, ni htio postaviti takva pitanja svom „uvaženom“ gostu.
Tko to ovim intervjuom šalje poruku hrvatskoj javnosti? Tko je važniji u Hrvatskoj? Vlada RH time šalje jasnu političku poruku, jer je opće poznato i svima vidljivo da HRT nije ni samostalni, ni javni servis građana, već je u službi vladajućih, što nažalost svi građani Hrvatske, koji smo Zakonom o HRT-u prisiljeni plaćati pretplatu, moramo financirati! Tako su nam vladajući premijer Plenković i njegova siva eminencija Milorad Pupovac poslali poruku na znanje, tko je važniji u Hrvatskoj i tko vlada u Hrvatskoj!?
Namjerno i smišljeno na dan Sv. Josipa, opet i opet ponizili su Katoličku Crkvu, hrvatski većinski katolički narod, hrvatske branitelje i sve vrijednosti za koje su se borili i protiv koga su se borili. Pokazali su hrvatskoj javnosti da je važnija SPC od bilo kakvih hrvatskih vrijednosti. Pokazali su da u Hrvatskoj vlada srpska nacionalna manjina i da sve to plaćamo mi hrvatski porezni obveznici. Vladajuće garniture u Hrvatskoj pomogle su i rade u korist Srbije, preko srpske nacionalne manjine kojoj su dana veća, diskriminacijska prava iznad prava hrvatskog naroda. Tako su Srbiji omogućili da ne snosi nikakvu odgovornost za ratne zločine (SDSS, koalicijski partner u hrvatskoj Vladi osnovao je ratni zločinac Goran Hadžić), da ne plati ratnu odštetu, obezvrijedi sjajnu ratnu pobjedu Oluju, izjednači srpskog agresora s hrvatskim braniteljima i još podmeće Zakon o civilnim žrtvama da mi hrvatski porezni obveznici plaćamo srpskim žrtvama koje su Srbi svojom agresijom skrivili, jer da nisu izvršili agresiju ne bi bilo žrtava ni na hrvatskoj, ni na srpskoj strani. Doista hrvatska Vlada nije mogla niže pasti, poniziti i izdati hrvatske nacionalne interese i to sve novcima hrvatskih poreznih obveznika. Znači da mi, hrvatski narod u svojoj državi plaćamo naše agresore, plaćamo naše neprijatelje, jer SPC i Srbija su definitivno neprijatelji Hrvatske.
