Blaženi Miroslav Bulešić: čovjek Božji – svećenik Božji
Bl. Miroslav Bulešić istarski sin, svećenik i blaženik, simbolizira u svojem liku i djelovanju hrvatski narod u Istri i Katoličku crkvu kao dva tijela jedne duše. Miroslav Bulešić potekao je iz naroda koji je sastavni dio Katoličke crkve u Istri, Crkve koja je ponikla iz naroda i u kojoj se kao svećenik posvetio narodu. Svećenici i biskupi, časne sestre i redovnici bili su uz narod i s narodom u dobru i zlu, dijeleći zajedničku sudbinu i ublažavajući patnju i nesreće kako i koliko su mogli. Jedinstvo hrvatskih vjernika i Katoličke crkve i upućenost svećenstva i naroda jednih na druge, što je stoljećima bilo izgrađivano kao spontani odnos, predstavljalo je neku vrstu prešutnog, neraskidivog saveza i uzajamnog povjerenja koje je nadilazilo sve ideologije i sve političke sustave i taj savez ostao je čvrst i postojan uvijek, čak i u vremenima najvećih ratnih stradanja i krvoprolića.
“Spasenje čovječanstva možda ovisi o nama. Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, liječimo, pridižemo, zavijamo svaku ranu u bijeli omot ljubavi, jer mržnja uzrokuje krvarenje, a ljubav zacjeljuje rane. Ljubavi, ljubavi treba danas u nama, da je možemo širiti riječju a osobito djelom”, Duhovni dnevnik, str. 155.
Istarski hrvatski svećenici prolazili su križni put skupa sa hrvatskim narodom za vrijeme vladavine Italije „u ime rase“ (nacije), i u vrijeme komunističke Jugoslavije „u ime klase“ (ideologije).
- Postaja-Isus prima na se križ
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
Bože Ti mi govoriš: „Ne možeš služiti dvojici gospodara!“ Ili meni ili svijetu. Ti želiš biti svećenik!? Onda mi trebaš sasvim služiti. Ostaješ u svijetu, ali nisi od svijeta. Moraš obratiti svijet, ali ne postati svjetski; moraš biti samo moj. I tada ćeš vršiti moje zapovijedi, obavljati djela moja. Uzdaj se u mene i moći ćeš sve po mojoj milosti.“
„Moj Isuse, vidim da se trebam odlučiti: za Tebe ili za svijet. Za svijet ne želim, nego samo za tebe, sada i zauvijek….Bez Tebe nije mi života. Neću tražiti čast i hvale od svijeta. Samo ću Tvoju čast tražiti, samo ću za Tobom ići. Za Tebe želim živjeti i umrijeti. Želim biti samo Tvoj. Amen!“
Osvrt na svećeničko ređenje, Duhovni dnevnik str. 130.: „Svećenik sam! Zahvalan Bogu, sjećam se onog trenutka, kada su mi bile položene ruke na glavu, te je moju dušu napunio svojom milošću Duh Sveti. Bog mi je dao tu milost, da sam se za Njegovu čast, za Njegovu ljubav žrtvovao, te da sam postavio u Njegove ruke da nastavljam djelo otkupljenja….Onda sam oćutio da nisam više svoj, onda sam osjetio da moje ruke više nisu moje, već da su Bogu darovane; onda sam opazio da moja usta nisu više usta moja, već Onoga u čije sam Tijelo pretvorio kruh i u čiju sam Krv pretvorio vino“
„Moja majka, otac i braća plakali su ; a i mogli su : sin im je umirao, sam je prestajao biti njihova svojina i počimao biti stvar Božja“.
Svećeničko ređenje mladog svećenika bilo je veliki događaj za cijelu Istru. Na izlasku iz kuće ukrašene vijencima zimzelena i cvijećem Miroslava Bulešića dočekalo je veliko mnoštvo i onda su pješke u procesiji krenuli do Sv.Vinčenta, gdje se u mjesnoj Crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije održalo svečano svećeničko ređenje. Nazočni svećenici bili su: Ivan Pavić, Zvonimir Brumnić, Valentin Cukarić, Vinko Pereša, te bogoslovi Josip Cukarić i Miloš Velikanja.
Jedna crtica koja je značajna za hrvatski narod u Istri, koja dokazuje da su Istrani bili nacionalno osviješteni, slijedeći biskupa Jurja Dobrilu: Za ukras kuća i ulica za tu prigodu, vlasti iz Vodnjana ponudili su snop talijanskih zastavica. Međutim Miroslav Bulešić uljudno se zahvalio i odbio. Objasnio je to riječima:“ Mene je hrvatska mati rodila“
Svečani ručak održao se u župnoj kući u Savičenti, a svečana večera za rodbinu i prijatelje u rodnoj kući mladomisnika u Čabrunićima. Čestitku je uz ostale, mladomisniku uputio Antun Milovan, među istarskim pukom ugledni istarski narodnjak, kojeg će poslije “oslobođenja“ Istre ubiti komunisti i baciti u fojbu, kao i većinu istarskih narodnjaka ( posmrtni ostaci nisu nikada pronađeni, toliki je jak komunistički zavjet šutnje, da nikada i nitko za te zločine nije optužen , a kamo li osuđen). Pismo se nalazi u obiteljskoj pismohrani kod sina Antuna Milovana., biskupa u miru Ivana Milovana ( objavljeno i knjizi Milovani – za vjeru i narod”, autora Mate Krajine str. 166.-167.).
„Budući da je današnji naraštaj u svojoj vrtoglavosti tako duboko pao i nema volje ni moći da se sam opet podigne, jer daleko od Božjih zakona sve više luta i traži spas ondje gdje ga ne može naći, izabrao je nebeski Otac, tebe da poput milosrdnog samaritanca liječiš, uzdižeš, učiš i dijeliš Kruh života… Bog dragi nam te poslao u zgodan čas, jer ako je ikada svijet trebao zdrave nauke, to je potrebno pak danas, kada bijesni žestoki vihor i crna oblačina te nastoji da uništi sve što je sveto i pošteno… Neka Bog blagoslovi, poživi i učvrsti našu, nažalost, toliko izmučenu domovinu, da bi konačno prosvijetlilo i na nas sunce slobode i vremenitog blagostanja za kojim toliko čeznemo. Ali nas u isto vrijeme obuzima velika nada i stalni smo da je naš spas dosta blizu. Makar nas to muke i suza stajalo, doći će kad mora da dođe…. Živio Krist Kralj, Živila naša sveta vjera. Živili naši svećenici, naši bogoslovi i sjemeništarci. Živila naša domovina! Još jednom živio naš Mladomisnik!“
Govor održan 11. travnja 1943., toliko je proročanski da sve rečeno vrijedi i danas nakon 78 godina, kada bi nam Bog trebao poslati duhovnog vođu koji bi poput Bl. Miroslava Bulešića i kasnije kardinala Franje Kuharića usmjerio, liječio, učio i poveo hrvatski narod u duhovnu obnovu i spasio ga od izumiranja.
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
O koliko ucviljena
bješe ona uzvišena,
Majka Sina jedinog!
Rane drage, Majko sveta,
Spasa za me razapeta
tisni usred srca mog.
Molitva bl. Miroslava Bulešića
Oče naš nebeski,
Ti si u svećeniku Miroslavu Bulešiću dao
svome narodu revnoga pastira i neustrašivog mučenika.
Po njegovu zagovoru učvrsti u nama vjeru
i ustrajnu strpljivost u teškoćama života te daj
da se spremno zalažemo za rast i jedinstvo Crkve.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
