Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Budo Lončar i njegova ubojstvena povijest

Od listopada 1944. do listopada 1945. bio je šef zloglasne Ozne

 

NOVA KNJIGA POVJESNIČARA ZLATKA BEGONJE: BUDIMIR LONČAR, MILJENIK HRVATSKIH LJEVIČARA, ODGOVORAN ZA LIKVIDACIJE DESETAKA NEDUŽNIH OSOBA U ZADARSKOM OKRUGU NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA

Republika Kosovo još uvijek se bori za potpuno međunarodno priznanje i primitak u međunarodne političke i druge asocijacije. Da bi u tome bila što uspješnija kosovarski Albanci na čelne državne dužnosti biraju dokazane borce za nacionalnu i državnu nezavisnost ili njihove potomke poput kćeri ubijenog albanskog političkog emigranta Jusufa Gervalla, Danike Gervalla Schwartz, na mjesto potpredsjednice vlade i ministrice vanjskih poslova. Istodobno, u Hrvatskoj koja već broji desetljeća od međunarodnog priznanja, primanja u UN, NATO i EU, mnogi pripadnici društvene, političke i medijske nomenklature liju krokodilske suze nad sudbinom Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, osuđenih na dugogodišnje zatorske kazne zbog ubojstava hrvatskih domoljuba. Štoviše, iz tih jadikovki zamalo bi mogli zaključiti da je hrvatski politički establishment obezglavljen njihovim zatvaranjem i da bi za prosperitet hrvatske države bilo najbolje kad bi se tu dvojicu “patnika” i obavještajnih “stručnjaka” pustilo na slobodu i vratilo na šefovske pozicije u hrvatskim tajnim službama.

Nedavno je iz tiska izašla knjiga „Okupacija duha“ poznatog zadarskog povjesničara Zlatka Begonje (u izdanju Sveučilišta u Zadru), u kojoj su objavljeni dodatni dokumenti o zločinima bivšeg jugoslavenskog ministra vanjskih poslova Budimira Lončara, trenutno jednog od glavnih miljenika hrvatskih ljevičara i tutora mnogih hrvatskih političara (ne samo na ljevici). Kad već poznatim dokumentima i činjenicama pribrojimo ove koje je objavio Begonja, proizlazi da su Perković i Mustač nevinašca („male bebe“) u odnosu na Lončara. U tom smislu slobodno se može smatrati nepravednim njihov položaj dok ih se krivi tek za pokoje ubojstvo hrvatskog emigranta, kad ga usporedimo s Lončarevim statusom u hrvatskom društvu, da se o njemu pišu knjige i slušaju njegovi savjeti, da je cijenjen gost na raznim primanjima i da se mnoge javne osobe vrlo rado s njim fotografiraju, usprkos činjenici da se radi o osumnjičenom počinitelju masovnih zločina nad nedužnim osobama na kraju i poslije Drugog svjetskog rata u Zadru i okolici.

Budimir Lončar bio je član trojke na čelu OZNE zadarskog okruga od njenog osnivanja u listopadu 1944., a od travnja do listopada 1945. bio je i njen šef (načelnik). U zainteresiranim kuloarima već duže vremena je poznat kao šef „podvodnog bataljuna“, jedinice zadužene za likvidacije „po kratkom postupku“. Iz ranijih objavljenih svjedočenja i dokumenata poznato je da je Budimir Lončar osobno sudjelovao u nekoliko likvidacija.

Međutim, iz novoobjavljene dokumentacije pronađene u arhivi same OZNE možemo saznati da je u navedenom razdoblju na spomenutom području, a prema odluci vodstva OZNE zadarskog okruga na čelu s Budimirom Lončarom ili njemu podređenih gradskih i mjesnih oznaša, bez ikakvog pa i fingiranog suđenja likvidirano nekoliko stotina osoba (čiji je popis Begonja objavio kao prilog na kraju knjige).

Bože Vukušić, https://www.facebook.com/Bo%C5%BEe-Vuku%C5%A1i%C4%87-106855897725612

Povezani članci

Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

HF

Recesija se rješava bijegom iz Hrvatske

HF

Kako se riješiti biskupa Košića?

HF

Faktograf je poticatelj govora mržnje

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...