Hrvatski Fokus
Feljtoni

Vlaho Novaković o Supilu i Vuličeviću (1)

Vuličević je bio vrlo aktivni protivnik Katoličke Crkve

 

Liječnik Vlaho Novaković (1890. – 1956.) puno je učinio za plućne bolesnike (tada je TBC bio čest) modernom klinikom u Cavtatu. Naš Konavljanin iz Čilipa završio je Klasičnu gimnaziju (biskupijsku), te upisao medicinu u Beču. Diplomirao je u Pragu 1914. godine. Nažalost taj dobri čovjek i zaljubljenik u cavtatsko arheološko blago bio je jugoslavenske orijentacije. Sokolaš!

U svojoj knjižici “Cavtat i Konavle” iz 1954. dotakao se na zgodan način naših Konavljana Supila i Vuličevića. Ljudevit Vuličević (to mu je majčino prezime) bio je izvanbračno dijete, što je za ono doba i patrijarhalnu sredinu bilo teško breme. Djeca se znaju rugati takvima, a odrasli došaptavati, što takve osobe čini obilježenima, nesigurnima, osjetljivima i može uzročiti patološku ambiciju, sklonost spletkama i mizantropiju. Ljude često izgrade okolnosti djetinjstva, što slučajevi Ibsena, Strindberga, Staljina, Hitlera i Freuda to zorno svjedoče.

Vuličević se rodio u Cavtatu 1839. godine, krštenim imenom Petar (Pero) Jeronim. Otac mu je vjerojatno Niko Papi. O toj obitelji nisam puno našao, članak iz Prave Crvene Hrvatske (br. 543.) u kojem o. Brajnović iz Rožata zahvaljuje uglednoj obitelji Papi za doprinos siromasima i Crkvi, te postojanje kapetana Iva Papija (jedan od zaslužnih za dubrovački tramvaj) i dr. Miha, koji je 1923. predsjednik udruge dubrovačkih liječnika (LUDO!). Majka mu je dala puno ljubavi i želeći mu lijepu budućnost povjeri njegovo školovanje franjevcima. Nakon Klasične gimnazije u Dubrovniku studira teologiju i fiilozofiju u Veneciji. U Dubrovnik se vraća 1862.

Naš fra “Lodovico di Ragusa Vecchia”, tj. Lujo iz Cavtata odlazi kao misionar u Albaniju, a već 1871. u Puli je urednik časopisa “Il Pensiero” (Mislilac). Taj list je bio radnički, nešto malo sam našao na Istrapediji da se bavio slogom, uzajamnim pomaganjem radnika i ćudoređem (kakvim?), te signaturu da postoji sačuvani primjerak iz 1871. Iz Pule prelazi u Trst gdje piše za liberalni(!) “Il Citadino”.

Kao privatni profesor davao je poduke i mladom hercegovačkom pjesniku Aleksi Šantiću. Bogu hvala ako je potakao poeziju ovoga talenta! U Trstu izlazi pjesma u prozi “Moja mati” gdje Ljudevit iskazuje neizmjernu ljubav prema majci i rodnom gradu Cavtatu. Novaković ističe da je Vuličević bio vrlo aktivni antiklerikalac (protivnik Katoličke Crkve), osobito otkad je postao članom Evangeličke valdenške crkve (valdenzi su talijanski katari, s vremenom postali su slični kalvinima, T.T.). Liberalni režim u Pijemontu ih je odobrio 1848., njihov znak je svijeća sa natpisom Lux lucet in tenebris, dosta djeluje masonski logo. U poslanici iz Trsta 1881. Strossmayeru Vuličević nabraja okrutnosti Vatikana, te (pazite dobro) iz te poslanice doznajemo da je Strossmayer prigodom svoga govora na saboru u Rimu zaključao vrata na propovjedaonici (odakle je govorio) da ga neki fanatični monsinjor ne probode nožem (?! kretenizam, T.T.) što je čuo Vuličević od više svećenika, pa i od biskupa tršćanskoga Dobrile.(?) Evo poveznice toga banalnoga govora đakovačkoga biskupa koji ne donosi ništa nova, ali objašnjava njegovu bliskost sa engleskim državnikom Gladstoneom.

 https://web.archive.org/web/20070930190104/http://members.lycos.co.uk/inlineradv/Strossmayer.htm

Govor se odnosio ne na nepogrješivost Pape uopće (što Crkva i ne tvrdi), već protiv Papinoga pravorijeka “ex cathedra”, čime se priječe beskrajne rasprave i cijepanja u kršćanstvu. Instituciju papinstva protestanti i pravoslavni napadaju. Zgodno je napomenuti da su baš komunisti “počastili” ulicu ispod jezuita u Dubrovniku imenom Strossmayerovim, a uz franjevce se nalazi ulica slikara Mata Celestina Medovića koji je ostavio franjevce upravo zbog sukoba sa Strossmayerom, kojega je dao na sud zbog neisplaćenoga novca i prekršena dogovora. Dakle, franjevac je imao biti ponizan pred biskupom, čak i kada biskup šuruje sa Srbijom i Rusijom i radi protiv Austrije, pa i samoga Pape! Čak i kada ostaje dužan novac!

Ne mogu ne spomenuti dobroga i umnoga papu Lava (Lea) XIII. (1878. – 1903.) koji se žestoko obrušio na masone, shvatio važnost radničkoga pitanja i vizionarski se postavio prema modernitetu.

Vratimo se Vuličeviću. Godine 1903. na Korosante (dubr. Corpus sanctus, Tijelovo) ulazi u Vatikan pod lažnim imenom Markiza od Mrkane (greben kod Cavtata, mjesto izgnanstva trebinjskih biskupa). U pismu Strossmayeru nastavlja “nadam se da ne će protestat biskup mostarski” (titula mostarskoga biskupa je i trebinjsko mrkanski, op., T.T.). Šali se da će se idući put predstaviti kao markiz od Supetra (greben pred Cavtatom, op., T.T.). U listu “Crvena Hrvatska” od 28. 4. 1894. Dr. Vice Medini vrlo je temeljito napao Vuličevića. Godine 1911. Vuličević, koji se smatrao Srbinom (kao i mnogi hrvatski masoni koji se osjećaju Jugoslavenima ili Srbima), izdaje u tiskari Dositej Obradović (također mason) knjižicu esej “Moja vjera”.

Vuličević umire 1916. godine u Napulju! Ljudevitu (čudno ime za Srbina) na grobu lijepo piše:

Lodovico Vuličević
scrittore serbo
predicatore dell’ Evangelo
negli sviamenti del mondo trovo
per la chiesa Valdese
il Cristo sua rendenzione.

http://www.srpsko-nasledje.rs/sr-l/1998/02/article-12.html

(Svršetak u sljedećem broju)

Teo Trostmann

Povezane objave

Tajne i kompleksi Miroslava Krleže (4)

HF

Živi li Hrvatska u sadašnjosti? (1)

HF

BAJNI PELJEŠAC – Rukopisne ostavštine Nikole Zvonimira Bjelovučića (3)

hrvatski-fokus

SPC u službi velikosrpske politike (3)

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više