Samo u Hrvatskoj gresor-napadač nije krivac
“Čovjek, kako to gordo zvuči!” izgovorio je Satin u drami „ Na dnu“ Maksima Gorkog. Za pravosuđe u Hrvatskoj čovjek nimalo ne zvuči gordo, osobito ako je čovjek hrvatski branitelj. A upravo zahvaljujući hrvatskim braniteljima ti suci su u hrvatskom pravosuđu! Po presudama koje donose izgleda da je upravo to i razlog zbog čega su takve kakve jesu. Njihove presude pokazuju da Hrvatsku nisu htjeli ni željeli! Moć koju im funkcija daje koriste upravo protiv hrvatskih branitelja i svih koji ih podupiru, da dokažu kako je Hrvatska za njih neželjeni projekt. Ne može se drugačije tumačiti ako se pojave tumače logičnim slijedom.
Agresor-napadač je krivac, apsolutni krivac za sve tragedije koje su posljedica njegova agresije, neposredne i posredne, jer da nije krenuo u agresiju, nikakvih posljedica ne bi bilo. Tu nema diskusije! To je pravda! Onaj koji se brani je žrtva agresije! Mora se braniti, jer ga inače neće biti! Prema tome niti oni koji se brane ne bi počinili zločin da ih se nije napalo, da nije bilo agresije!
To je pravda! Pristup pravdi je temeljno ljudsko pravo u središtu vladavine zakona u svim demokratskim sustavima!
U Sjedinjenim Državama, primjerice, 18. amandman Ustava, koji potječe još od Američkoga građanskog rata, kaže da će se svi dugovi i obveze države prema onima koji su se pobunili protiv SAD, kao i njihovi zahtjevi prema državi proistekli iz pobune smatrati nezakonitim i ništavnim.
Kako suci u Hrvatskoj dijele pravdu? Suprotno ovim premisama pravde!
Uloga Državnog odvjetništva i Pravosuđa je pravda i pravednost, a hrvatske, češke i mađarske žrtve tu pravdu nisu dobile. Isključivi krivac je pravosuđe, koje je olako aboliralo 20.641 četnika, a za hrvatske žrtve nije ishodovalo pravdu, i kako izgleda nikada ni neće! Prošlo je 30 godina, ratni zločin ne zastarijeva, ali ne postoji ni volja, ni nakana da se bilo koga procesuira za ratni zločin nad Hrvatima, Česima i Mađarima.
Tako je Mladen Bajić i oni koji su ga zamijenili umjesto da proganja četnike, proganjao hrvatske branitelje i generale! Koliko godina zatvora je zaslužio za te velike propuste, ako je Tomislava Merčepa za propust to pravosuđe osudilo na 7 godina? Hoće li ikada netko odgovarati za nečinjenje, nemar i nevoljkost u obnašanju dužnosti? Neće, jer kod hrvatske političke i državne “elite” nema odgovornosti prema nikome, ni prema poslu koji obavljaju, ni prema hrvatskom narodu!
Hrvatsko pravosuđe dugi niz godina ima u Europi najlošiju percepciju što se vidi i iz intervjua Večernjeg lista s direktoricom Svjetske banke za Hrvatsku, u kojem je Elisabetta Capannelli na upit o ključnim reformama koje trebaju definirati Nacionalnu strategiju razvoja Hrvatske prvo spomenula upravo podizanje učinkovitosti pravosuđa, obrazlažući: “Bolje, brže i suvremenije pravosuđe od ključne je važnosti za unaprjeđenje poslovnog okruženja i jačanje povjerenja u hrvatske javne institucije”.
Znači da se i van granica Hrvatske vidi neučinkovitost i neefikasnost hrvatskog pravosuđa!
Bezbroj je primjera koji to dokazuju. Uzroci zbog kojih hrvatsko pravosuđe nema ugled u društvu su mnogobrojni:
- neprovedena lustracija,
- podložnost politici, odnosno stranci na vlasti,
- korupcija, odnosno podmićivanje pri donošenju presuda,
- materijalna korist,
- neprijateljski stav i odnos prema hrvatskoj državi.
Tema koju ću obraditi je odnos Hrvatskog pravosuđa prema obrambenom Domovinskom ratu, hrvatskim braniteljima i žrtvama iz Domovinskog rata.
Na toj temi Hrvatsko pravosuđe je palo na dno po svim kriterijima: pokazalo je svu svoju nepravednost, nečovječnost, pokvarenost, nesposobnost, povodljivost prema politici i u krajnjoj namjeri nespremnost braniti interese Republike Hrvatske, odnosno pokazalo je da radi točno po Memorandumima SANU u korist Srbije i srpskog agresora. Teške riječi, ali nažalost točne.
Obrambeni Domovinski rat je temelj države Hrvatske! Sruše se temelji, ruši se država! Jasno da jasnije ne može biti!
Memorandum SANU 2
- Smanjiti odgovornost Srbije za zločine i razaranja, a optužnice, tjeralice i izmišljene procese protiv državljana BIH, Hrvatske i Kosova stavite u ravnopravnu situaciju sa susjednim zemljama
- Destabilizirati susjedne vlade, izazivati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i oslabiti optužbe protiv Srbije
- Inzistirati na srpskoj izbornoj jedinici u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i da se tranzicija srpskih zajednica u zemljama regije pretvori u jedinstvenu, svesrpsku zajednicu.
Prva je potporu Memorandumima SANU pružila Srpska pravoslavna crkva, koja je i nositelj velikosrpske ideologije!
U vrijeme nakon Memoranduma , ključne riječi u političkim raspravama u Srbiji bile su grobovi, kosti, klanja i slično. Vuk Drašković izjavio je: “Srpske granice su tamo gdje su jame i grobovi“ Matija Bećković, pak tada izjavljuje da su Srbi u Hrvatskoj ostatak zaklanih ljudi, a emisija Radio Novog Sada zvala se Odjeci iz jama.
Dobrica Ćosić i akademici SANU-a savjetuju političare na koji način u miru vratiti ono što su izgubili u ratu! A što rade akademici HAZU-a? Postoji li uopće HAZU? Nečujni su i nevidljivi u obrani i očuvanju interesa hrvatske države!
Dok akademici SANU-a rade na spašavanju Srbije od odgovornosti za rat, akademici HAZU-a šute!
Dok si srbijansko pravosuđe uzima za pravo suditi hrvatskim državljanima umjesto da ih hrvatsko pravosuđe zaštiti, ono ih još dodatno proganja.
Republika Srbija proglasila se 2003. godine nadležnom za kaznena djela protiv čovječnosti, međunarodnog prava i za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava na teritoriju bivše Jugoslavije od 1.siječnja 1991.godine, na temelju Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine.
Člankom 3. tog Zakona: „Državni organi Republike Srbije određeni ovim zakonom nadležni su za vođenje postupka za krivična dela iz člana 2 ovog zakona, koja su izvršena na teritoriji bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, bez obzira na državljanstvo učinioca ili žrtve“.
Iako je po tom Zakonu sporna nadležnost za događaje koji su uslijedili nakon 8.listopada 1991.godine. Republika Srbija se na temelju doktrine univerzalne nadležnosti, proglasila nadležnom za procesuiranje najtežih kaznenih djela počinjenih u ratovima u bivšoj Jugoslaviji.
Pravno, odluka Republike Srbije nije sporna, ali s moralnog aspekta postavlja se pitanje kako je moguće da država koja je započela i sudjelovala u svim ratovima u bivšoj Jugoslaviji sebi priznaje to pravo, kako je moguće da država koja ne priznaje postojanje logora na svom teritoriju spremno dostavlja optužnice koje se temelje na iskazima optuženika koji su pribavljeni mučenjem u tim istim „nepostojećim“ logorima?
Pitanje: Kako je moguće da hrvatsko pravosuđe pripadnicima agresorske srpske vojske priznaje naknadu za agresiju, a srpsko Pravosuđe ne priznaje ni postojanje logora, a kamo li isplatu naknade logorašima?
Međutim kako je političkoj “eliti” u Hrvatskoj, gle apsurda bio cilj kriminalizacija DR, DORH je još 2006. sa srbijanskim Tužiteljstvom za ratne zločine potpisao sporazum o suradnji,
Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske Mladen Bajić i Tužilac za ratne zločine Republike Srbije Vladimir Vukičević potpisali su Sporazum o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida kojim je izražena obostrana spremnost da se unaprijedi suradnja na području kaznenog progona počinitelja ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, posebno onih koji imaju državljanstvo ili žive na području Republike Hrvatske, odnosno imaju državljanstvo ili žive na području Republike Srbije. (13. 10. 2006.)
Mladen Bajić i DORH kojem je bio na čelu nije tako proganjao srpske četnike za zločine nad Hrvatima, kao što je proganjao hrvatske generale i branitelje za zločine nad Srbima. I to je hrvatsko pravosuđe? Sramota od pravosuđa! Raditi protiv interesa hrvatskog naroda, a taj narod ih plaća? Raditi u Hrvatskoj protiv države Hrvatske, a ta država Hrvatska ih plaća? Pa toga nema nigdje na svijetu! Nema nigdje na svijetu ni predsjednika koji je kao zaštićeni svjedok, tajno otišao u Hag svjedočiti protiv države kojoj je bio na čelu? Nigdje takvih apsurda nema osim u Hrvatskoj! Kakav obraz imaju, kakvu savjest imaju svi političari od saborskih zastupnika, do Vlade i pravosuđa, koji godinama rade protiv hrvatskih interesa i hrvatskog čovjeka? Nizom primjera vidjet ćemo da je u hrvatskom pravosuđu sve moguće.
(Nastavak slijedi)
