Pod Plenkovićem Hrvatska ima samo dobro razrađenu korupcionašku mrežu
Ovih dana je Plenkovićev „šlager sezone“ samohvala s teškim milijardama koje je osigurao Hrvatskoj za realizaciju plana/programa ‘Oporavka i otpornosti’ uz novac iz EU-a. Hvaleći se u Saboru, docirajući nesuvisloj oporbi, koja nije u stanju dati „nijedan konstruktivan“ doprinos ničemu, pa ni ovome planu, slavodobitno je izjavio da zapravo nije trebao ni obavijestiti Sabor o tomu kakav će planski dokument biti poslan u Bruxelles, ali je to učinio jer se eto „rodio“ kao echte (njem. stvaran) demokrat i jer „cijeni“ saborske zastupnike i Hrvatsku iznad svega.
No na stranu to koliki je demokrat, koliko cijeni saborske zastupnike i Hrvatsku, valja na osnovi svih dosadanjih iskustava sa HDZ-om i posebno s njime na čelu, analitički razmotriti što bi moglo biti značenje pojmova ‘oporavak’ i ‘otpornost’, po HDZ-u i Andreju Plenkoviću. Dosadanja iskustva sugeriraju da HDZ i Plenković u smislu oporavka podrazumijevaju grčevitu borbu za ostajanje na vlasti, pa i po cijeni da tempo iseljavanja iz Hrvatske bude i dalje 30.000 do 50.000 Hrvata godišnje.
Temeljni kriteriji za njih su da je sve ono „oporavak“ što nije lošije od Hrvatske za vrijeme dok je na vlasti bio SDP, oporavak je pad nezaposlenosti u Hrvatskoj uslijed iseljavanja iz Hrvatske, oporavak je prodaja i davanje u dugogodišnje koncesije za sve što do sada nije prodano strancima, i što nisu ‘ugrabili’ inozemni koncesionari (vodni i ini resursi, energetika, trgovina, sve vrste medija, telekomunikacije, promet, i suverenost države tragom lisabonskih ugovora EU-a! Za HDZ i Plenkovića je oporavak da oni koji imaju dobiju sve više, a oni koji nemaju da dobiju „friške fige“, kroz poreznu reformu i poticaje, dok će teret „oporavka“ od zaduženosti snositi ona „najmanja hrvatska braća“ koji su bili najveći kad je trebalo ginuti za Hrvatsku i žrtvovati se za Hrvatsku. Za Plenkovića je oporavak kada rejting hrvatske države pada sa stupnja koje se karakterizira kao ‘potpuno smeće’, na stupanj ‘nešto malo manje smeće’, i kad se omogućava zaduživanje kao i svim ostalim zemljama.
Dosadanja iskustva sugeriraju da HDZ i Plenković u smislu otpornosti podrazumijevaju otpornost na sve što bi odista moglo Hrvatsku povući naprijed u gospodarstvu i državnoj upravi, a posebno u funkcioniranju pravne države, te otpornost na sve što bi moglo ugroziti njihovu dobro razrađenu korupcionašku mrežu i njezine aktere povezane s državnim aparatom na svim razinama. Pod otpornošću podrazumijevaju i „čeličnu otpornost“ na sve što bilo ili ličilo na korjenite reforme u bilo kom dijelu društva i upravljanja društvom i državom.
Pod otpornošću podrazumijevaju otpornost na svaki zahtjev prema većoj suverenosti Hrvatske i manjem sluganstvu prema birokraciji EU-a. Pod otpornošću podrazumijevaju otpornost na procesuiranje i osude megalopova i megakorupcionaša u nas. Pod otpornošću podrazumijevaju konačno i žilavost i otpornost da bilo gdje u strukturama vlasti ‘pravi ljudi dođu na prava mjesta’, te da na odgovorne pozicije dođu osobe koje su stručne, predane poslu i poštene, umjesto desetine tisuća uhljeba, neradnika, nestručnih i korumpiranih osoba.
Hrvatska je zahvaljujući HDZ-u, SDP-u i sa njima ‘skompanih’ partnera, a u posljednje vrijeme zahvaljujući i Plenkoviću, postala i postaje sve više OTPORNA na sve što je pametno, i što bi bilo od opće koristi, samo kako bi se sačuvao STATUS QUO koji odgovara onima koji su Hrvatsku doveli do „uspješnog“ posljednjeg ili pretposljednjeg mjesta među članicama EU-a, po bilo kome parametru kojim se mjere uspjesi neke zemlje. Zahvaljujući ovim navedenima, Hrvatska je postala toliko otporna na pamet, da nije imala čime cijepiti svoje građane, dok je čak i od nas pobijeđena Srbija imala cjepiva „za bacanje“, pa je pozivala čak i naše građane da se cijepe kod njih?! Bilo bi komično, da nije tragično!
