Hrvatski Fokus
Gledišta

Od Savkina opisa mitinga 1971. u Srbu do agresije

Od agresije na Hrvatsku 1991. do Plenkovićeve srpsko-hrvatske koalicije s Pupovcem

 

Poštovani, upućujem pismo predsjednicima Republike Hrvatske, Hrvatskoga državnog Sabora i Hrvatske vlade, Miloradu Pupovcu, Tihomiru Ponošu, Furiju Radinu, Žarku Puhovskom, Miljenku Jergoviću i njima sličima. Ovo je prava istina. Ovo je de facto i de iure, crno na bijelom, transparentno i neumoljivo. U pitanju je najokrutniji i najbolje organiziran genocid u ljudskoj povijesti. Jer Turci i Mongoli nisu imali automatsko vatreno oružje, kao „Krajišnici“ u „Krajini“ od 1990. do 1995. Uostalom, to je i potvrđeno na Međunarodnom sudu u Haagu. Potvrđen je genocid koji je imao autora, izvršitelje i suradnike, rezultate i posljedice. Autor je bio SANU, a KP (UDBA i KOS) suradnici. Odnosno, institucije, kao i danas. Sve zbog „srpske ugroženosti“ i „hrvatske mržnje“. Sažete u onoj Vladimira Bakarića 1971. u sisačkoj Željezari „tko ti reče da si Srbin, reci mu marš“ (tako nekako). Pa možemo reći kako je to Bakarićevo marširanje, završilo kao Marš na Drinu. Isto kao danas? Danas Milorad Pupovac i Tihomir Ponoš obavještavaju javnost o „srpskoj ugroženosti“ zbog „hrvatske mržnje“. A kako je to bilo za vrijeme Vladimira Bakarića, od 1990. do 1995 u „Krajini“, i kako je to danas?.

Preskočimo opis mitinga Savke Dabčević-Kučar 1971. u Srbu. Zaustavimo se pod prozorom kuće Zorana Milanovića u Zagrebu, prije nekoliko godina. Zbog „trauma Zorana Milanovića“, koje je on pretrpio kada su mu neki nešto vikali pod prozorom njegove kuće. Preko toga, idemo u „Krajinu“, gledati uplakanu djecu u naručju majki na onom tegljaču kojim Hrvati bježe iz Dalja preko Dunava. Bježe iz „Krajine“, u kojoj svaki „Krajišnik“ ima automatsko vojno vatreno oružje, i nijedan Hrvat. Radi prave slike inverzije stvarnosti i sinkronizirane laži o uzroku, žrtvi i krivcu jednog rata, usporedimo patnju uplakane djevojčice u naručju njezine majke na tegljaču iz Dalja i „patnju“ Zorana Milanovića zbog onog vikanja pod prozorom njegove kuće. Možda je najbolja ilustracija toga, „komedija“ Kako je počeo rat na mom otoku i pečenje janjaca i odojaka „ugroženih“, kada tegljač iz dalja ide preko Dunava. Kada Hrvati bježe, ne od vikanja pod prozorom, nego od rafala iz automata. Jasno da bi svaki onaj koji je tada imao automatsko vatreno oružje, trebao biti automatski procesuiran kao ratni zločinac. Jer je on, samim pokazivanjem tog oružja golorukom susjedu Hrvatu, vršio etničko čišćenje Hrvata. Zbog „ugroženosti Srba od hrvatske mržnje“. Koju su projicirale i propagirale, i hrvatske institucije (kao i danas). Posljedice čega su onaj tegljač iz Dalja i samoubojstvo Milana Babića u zatvoru u Haagu. Gdje je Milan Babić, kao predsjednik „Krajine“ priznao da je postojao plan genocida nad Hrvatima, te da ga je on u „Krajini“ provodio. Prema tomu, za ovo novo izvješće Milorada Pupovca i Tihomira Ponoša, samo treba reći: A samoubojstvo Milana Babića? Obvezno i Furiju Radinu, kao savezniku Milorada Pupovca. Tu je sve transparentno (pregledno). Tu postoje svjedoci i dokumenti. Postoje organizatori, izvršitelji i suradnici srpskog genocida nad Hrvatima. Koji nije stao, prestao. Nakon fizičkog genocida nad Hrvatima, imamo politički i administrativni genocid. Isti onaj koji je pripremio fizički genocid. Genocid kroz institucije. Kroz kulturu, pravosuđe i lažnu povijest. Tako Hrvat koji je u Karlovcu ubio Srbina iz Srbije, u obrani, mora platiti financijsku odštetu obitelji ubijenog Srbina. Isto kao u prvoj Jugoslaviji. Kada je obitelj ubijenog Hrvata kojega je ubio srpski žandar, morala platiti cijenu metka kojim je Hrvat ubijen.  

Zbog svega toga, nije mi jasno kako netko može obećavati borbu protiv korupcije, demokraciju i vladavinu prava u Hrvatskoj, bez traženja rasprave u Saboru o slučaju Milan Babić (samoubojstvo i svjedočenje u Haagu), slučaja Mišo Hrastov, bez traženja nastupa Igora Vukića na HRT-u i bez podsjećanja Furija Radina na topli doček autora srpskog genocida Dobrice Ćosića u Italiji. Kao i nagrađivanja srpskog predsjednika Aleksandra Vučića nagradom za mir u Italiji. Također, netko bi u Saboru morao podsjetiti Furija Radina na Malaparteovu zdjelu očiju na Pavelićevu stolu i na svastiku u Livornu. Što treba povezati sa srpskim filmom pamfletom Dara iz Jasenovca. Pa bez imalo zadrške, možemo reći da postoji srpsko-talijanska genocidna osovina Pupovac-Radin, te da ta osovina ima mnogo suradnika u Hrvatskoj. Koja se danas temelji na tabuiziranju samoubojstva Milana Babića i na zabrani istine o Jasenovcu, odnosno,

zabrani pojavljivanja Igra Vukića na HTR-u. Baš politička poštapalica „skretanje pozornosti“ važi za slučaj Milan Babić i slučaj Igor Vukić. Jer ti slučajevi ugrožavaju komemoraciju u Jasenovcu, ruše SDSS i osovinu Pupovac-Radin i ušutkuju one koji kažu da se HOS ne smije

povezivati sa NDH. Te nanose velike probleme mnogima u Hrvatskoj. Mnogim političarima, sucima, novinarima, odvjetnicima i povjesničarima. Posebno nekim filmskim i kazališnim redateljima. Vjerojatno i piscu scenarija za Daru iz Jasenovca. Ovako, umjesto Igora Vukića – Žarko Puhovski, umjesto istine o srpskom genocidu- komemoracija u Jasenovcu, „komedija“Kako je počeo rat na mom otoku, pamfleti Dara iz Jasenovca i Dnevnik Dijane Budisavljević.

Bojim se da je ovaj non-paper Janeza Janše nova salveta Padyja Ashdowna. Iako se tu spominje, samo zapadna Hercegovina, kada Zoran Milanović spominje Hrvatsku do Drine, to je znak nove podvale Hrvatima. Koju, kao da su jedva dočekali Zoran Milanović, Ivo Josipović i Stjepan Mesić. Ivo Josipović, u Vukovaru o pomirbi, a Zoran Milanović i Stjepan Mesić, kao da obljetnicu Proštinskog ustanka istarskih Hrvata protiv Mussolinija koriste, baš za nešto tajnovito i podlo. U njihovom stilu i praksi. Oni Mussolinija, i ne spominju, ali hvale komunizam. Iako u Istri ne spominju Mussolinija, spominju fašizam. „Fašizam do Drine“ Zorana Milanovića? Koji je to čudak i zlotvor? Kada se Hrvati bore za goli biološki opstanak u BiH, i kada je on predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović HSP-ovci a prije 30 godina o Hrvatskoj do Drine. Iako se Zoran Milanović s tim sprda, to je njegovima drago čuti. Da bi mogli reći kako je to rekao predsjednik Hrvatske! Isto kao za podjelu BiH-salvetu Padyja Ashdowna.

Jure Vukić, Tribanj

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Povezane objave

Pismo novinaru Marku Ljubiću

HF

Još 410.000 eura za rođake i prijatelje

hrvatski-fokus

Slavene, još ste u Jugoslaviji

HF

IZBORNI ZAKON – Velike stranke za status quo

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više