Hrvatski Fokus
Znanost

Nezaobilazna pravila za život Jordana Petersona

Put ideala savršen protuotrov ovoj mješavini tetošenja i optužaba u kojoj mladi odrastaju

 

Nakon prve knjige Jordana B. Petersona 12 pravila za život: Protuotrov za kaos, objavljene 2018. godine u nakladi splitskoga Verbuma, pred nama je nova Petersonova knjiga: Izvan reda – još 12 pravila za život, također u izdanju ovoga splitskog nakladnika. Prva knjiga postala je svjetski bestseler/uspješnica broj jedan, s prodanih, do sada, u nas preko trideset tisuća primjeraka. U svijetu u milijunskim nakladama. U najavi prve knjige New York Times je poručio: Trenutno najutjecajniji javni intelektualac Zapada, a Sunday Times: Fascinantno. Peterson upravo briljira na široku rasponu tema. Kao što znaju naši čitatelji Peterson je klinički psiholog i proslavljeni profesor s Harvarda i Sveučilišta u Torontu. Autor je ili suautor više od stotinu znanstvenih akademskih radova. Njegovi podupiratelji drže ga junakom slobode govora a kritičari  ideologom političke desnice. Kroz njegove knjige provlače se teme između reda i kaosa, jer ljudska svijest stoji između ta dva pola, odražavajući ravnotežu između  poznatog i nepoznatog, sigurnog i neistraženog. Peterson poručuje  svojim čitateljima da isprave leđa, podignu glave i suoče se sa svim životnim izazovima. Podsjetit ćemo čitatelje na 12 pravila za život, kao protuotrov kaosu, iz prve njegove knjige: 1. Glavu gore i držite se uspravno, 2. Odnosite se prema sebi kao prema nekome kome ste dužni pomoći, 3. Sprijateljite se s ljudima koji vam žele najbolje, 4. Uspoređujte sebe s onim što ste vi bili jučer, a ne s onim čega vam se ne će sviđati. 5. Ne dopuštajte svojoj djeci da rade bilo što zbog čega vam se ne će sviđati, 6. Prije nego što počnete kritizirati svijet, prvo vlastitu kuću dovedite u savršeni red, 7. Težite za onim što je smisleno, a ne za onim što je probitačno, 8. Govorite istinu – ili barem nemojte lagati, 9. Pretpostavite da osoba koju slušate možda zna nešto što vi ne znate, 10. Govorite precizno i jasno, 11. Ne ometajte djecu dok se skejtaju, 12. Pomilujte mačku kada je sretnete na cesti.

U toj ravnoteži i uspravnoj glavi Peterson se pita kako hodati s Bogom usprkos tragediji poznavanja sama sebe – a ne kao naputak da u službi drugima naštetimo samima sebi? I dalje: Žrtvovati se za Boga (ili, ako hoćete, za najviše dobro) ne znači tiho i voljno patiti kada neka organizacija ili osoba neprestano zahtijeva od nas više nego što nam nudi zauzvrat.

Ovovjekih Deset zapovijedi

Novu knjigu koju predstavljamo javnosti Peterson je pisao u jeku globalne krize prouzročene  širenjem bolesti COVID 19., kada je ljudski um usmjeren na tu bolest i kušnje koje iz toga proizlaze. Zato u porukama čitateljima knjige preporučuje: (…) Pa ipak, sputati sve misli, ma kakav naš trenutni posao bio, i usredotočiti  ih samo na pandemiju – koja će kad-tad proći – čini se pogrješnim jer će se svi normalni životni problemi u jednom trenutku (na svu sreću!) opet vratiti u prvi plan. Stoga krenimo na Petersonov put, za kojega David Brooks iz New York Timesa, kaže: Put koji Peterson opisuje težak je, ali to je put ideala – a čini se da je to milijunima mladih ljudi savršen protuotrov ovoj mješavini tetošenja i optužaba u kojoj odrastaju. I da ne zaboravimo na Douglasa Murraya, autora utjecajnih knjiga Čudna smrt Europe i Ludila gomile: Svijetu treba Jordan Peterson. Doista, ove dvije knjige to bjelodano potvrđuju. U obje Peterson nas na putovima suočavanja s pravilima za život vodi  bogatstvom svojih iskustava kliničkog psihologa i sveučilišnog profesora, življenja katoličke vjere i poslanja Isusa Krista, poruka ostalih religija, mitova, politika i kultura, povijesnih i znanstvenih činjenica, svakodnevnog života. Enciklopedijski prema životu koji vazda ima smisla.

Izvan reda – još 12 pravila za život

U uvodnom dijelu knjige, za razliku od prve, glavna autorova tema je istražiti kako možemo izbjeći opasnosti pretjerane sigurnosti i kontrole? Prvo pravilo nosi naslov i poruku: Nemojte olako kritizirati društvene institucije i kreativna postignuća, odnosno opisuje poveznicu između stabilnih, predvidivih društvenih struktura i individualnoga psihičkog zdravlja. Autor zamjera Freudu i Jungu što su se poglavito usredotočili  na autonomnu psihu pojedinaca zanemarujući ulogu zajednice u održavanju mentalnog zdravlja, jer bez posredovanja društva čovjek ne može organizirati svoj um i svijet u kojemu živi. Stoga potencira prijateljstvo i kolegijalne odnose kojima možemo mijenjati sebične nagone, egocentrizam i puko kritizerstvo, odnosno kako moramo biti spremni određene probleme učiniti svojima, savjetujući: Uvijek slijedi pravila, osim onda kada time potkopavaš svrhu samih pravila – u tom slučaju trebaš riskirati i ponijeti se upravo suprotno onom što se u načelu smatra moralnim. Drugo Petersonovo pravilo glasi: Zamislite tko biste mogli biti i svesrdno tome težite, rasvjetljuje narav i razvoj integrirane ljudske osobnosti. Pri tomu tvrdi kako svi ljudi osjećaju da imaju više potencijala nego što su ih u danom trenutku dopustili ostvariti. Savjetuje: Morate znati kamo idete, u suprotnom će te se utopiti u neizvjesnosti, nepredvidljivosti i kaosu, gladni nade i nadahnuća. Dakle, zamislite tko biste mogli biti i svesrdno tomu težite. Ne skrivajte neželjene stvari u magli, treće je pravilo. Naime, život se stalno ponavlja i stoga ga je vrijedno ispravljati. Slikovito autor nas  poučava da ne možemo pogoditi metu ako ne želimo ni ciljati, odnosno moramo se suočiti s onim što je pred nama (ma kakvo to bilo) umjesto da se nastavimo skrivati od istine koja može biti strašna, ali opet ne toliko strašna da je nadmašuje jedino laž kojom je želimo zamijeniti. Zato neželjene stvari ne smijemo skrivati u magli, zbog nas samih, prije svega. Četvrto pravilo: Uočite da prilike leže tamo gdje su se drugi odrekli odgovornosti, autor je namijenio svima nama koji si često znamo prigovarati da jednostavno nismo u stanju preuzeti odgovornost za nešto jako važno. Tu se radi o žrtvovanju potencijala za nešto stvarno/konkretno na što trebamo biti usredotočeni i čega moramo biti svjesni. Jer, preuzimanjem odgovornosti možemo pronaći smisleni put, poboljšati svoje psihičko stanje, a ono nepodnošljivo loše učiniti doista boljim. Petom pravilu Ne činite ono što mrzite, na prvi pogled ne bi se imalo što dodati, no autor ga dovodi u kontekst situacije kada trebamo sudjelovati u problematičnom procesu, ili se on odvija pred nama, te kada s njim trebamo prestati! Jer, često se događa da moramo raditi nešto što mrzimo, smatramo glupim ili je protivno našoj vrijednosnoj strukturi. Autor odgovara Polonijem iz Shakespearova Hamleta: Budi čestit sam prema sebi. Nažalost, ljudi često djeluju protivno svojoj savjesti! Stoga ne činimo ono što mrzimo i odluke o tomu ne odlažimo.

Napustite ideologije

U sveopće ideologiziranom svijetu autor nas u šestom pravilu: Napustite ideologije, za primjer, suočava sa zastrašujućim posljedicama uspona totalitarnih sustava, napose nacističke Njemačke, staljinističkog SSSR-a i komunističke Kine te posljedicama tih ideologija. Ideologije računaju na mase a ne svjesne pojedince. Ideološka redukcija, koja je u temeljima svake ideologije, uz nesvjesnu i zaluđenu masu ili gomilu, računa na tip pseudo intelektualca kojega karakterizira nepopustljivi rigidni fundamentalizam, opasna samodopadnost i polaganje moralnoga prava na društveni inženjering. Zato se trebamo čuvati sveobuhvatnih, jednoznačnih uzroka za mnogostruke, složene probleme. A na to nas upućuju, mame i koriste ideologije. U sedmom pravilu, svojevrsnom apelu: Dajte sve od sebe barem u jednoj stvari i vidite što će se dogoditi, Peterson uspostavlja poveznicu između disciplinirana stremljenja određenom cilju i uspostave individualnoga karaktera koji i u nedaćama pokazuje otpornost i dosljednost. Stoga trebamo biti usredotočeni na sasma određeni cilj, jer ako nemamo jasan cilj, nemamo kamo ići, nemamo što učiniti i nemamo ništa iznimno vrijedno u životu za što smo se spremni žrtvovati. Takvu disciplinu koja omogućuje usredotočenost na jednu stvar razvijamo od najranije dobi. Jednu sobu u svojoj kući nastojte učiniti što ljepšom, osmo je pravilo. Ako kanimo popravljati svijet onda moramo svoje unutarnje stanje držati u savršenu redu, odnosno prvo trebamo pospremiti vlastitu sobu. Učiniti je istinski lijepom čime uspostavljamo vezu s ljepotom kao nečim ljudski uzvišenim. Autor nas upućuje: Mnoge stvari život čine vrijednim življenja: ljubav, igra, hrabrost, zahvalnost, rad, prijateljstvo, istina, milost, nada, vrlina i odgovornost. No ljepota je pri samom vrhu toga popisa. Deveto je pravilo: Ako vas progone stare uspomene, zapišite ih, pažljivo i u cijelosti, svojevrsno je preispitivanje nas samih s nuđenjem izlaza iz tako nastalog kaosa. Zbog toga se moramo prisjećati svojih iskustava i iz njih izvlačiti pouke; moramo se pokajati za svoje promašaje; razmišljati o pogrješkama; rasvijetliti svaku propuštenu priliku; prihvatiti izazove i tragedije s kojima se suočavamo te raditi na preobrazbi kaosa u red. Naime, sve dok ne dovedemo u red svoju prošlost, progonit će nas kaos. To nas upućuje na prihvaćanje i život u skladu s istinom jer svaka laž uzrokuje potrebu za novim lažima, a isto tako svaka samoobmana hrani potrebu za novim obmanama. Taj zatvoreni krug treba prekinuti. Za skladan obiteljski i bračni život valja uzeti u obzir pouke desetoga pravila: Planirajte i marljivo održavajte romantiku u svojoj vezi. A romantika zahtijeva i pretpostavlja, prije svega, međusobno  povjerenje bračnih drugova koje se temelji na dubokim emotivnim i društvenim aspektima. Autor, iz svojih bogatih iskustava rada s klijentima, poučava: Ljudi i njihovi odnosi prekompleksni su i ne mogu se svesti na jedan jedini aspekt, ali ipak je razumno reći da u dobru braku treba postojati uzajamna strast i uzvraćanje ljubavi. U ljudskoj su prirodi ogorčenost i bijes, pa i mržnja,  odgovor na brojne kaotične sile koje doživljava: tjeskobe, sumnje, sram, bol i bolest, tugu, izdaju i tiraniju, suočavanje sa starošću i umiranjem i dr. koje mogu nadjačati svaku nadu i životni optimizam.

Istina stvara dobro

Riječ je o jedanaestom pravilu: Nemojte postati ogorčeni, podmukli ni oholi, u kojemu nas autor podučava kako moramo biti u istinskom susretu sa stvarnošću, ne dopustiti da budemo prepušteni sami sebi, ali dobro znati protiv čega se borimo. Veoma često naše samostalno suočavanje i pokušaj rješavanja problema na koji smo usredotočeni nije dovoljno, a ni ne vidimo da su brojni ljudi oko nas suočeni s istim ili sličnim problemima. Stoga nas autor savjetuje da moramo stalno slušati ljude koji su drukčiji od nas i koji su upravo zbog toga u stanju vidjeti i prikladno reagirati na ono što mi ne primjećujemo. Ukoliko je naše suočavanje s patnjom i zloćom (primjerice) iskreno i odvažno, mi ćemo biti snažniji i svijet će biti bolje mjesto za nas. Sasvim suprotno, ogorčenost, oholost i mržnja  činit će nas još gorim. Ljubav je konačni cilj ostvarivanja najboljeg što možemo i prevladavanja ništavila koje ponekad zna okupirati naš um. Zato zapamtimo znakovitu pouku: Riječ, kojom se Bog suočava s ništavilom, jest Istina, i ta istina stvara. No ona čini i više od toga: ona stvara Dobro – ono najbolje što bi ljubav mogla željeti. Budite zahvalni usprkos patnji, dvanaesto je, posljednje pravilo u ovoj knjizi, koju na neki način možemo usporediti s onodobnim Mojsijevih Deset zapovijedi Božjih. S nadom i optimizmom Peterson ovim pravilom zaključuje svoju knjigu prepunu humanističkih pouka i poruka. Jer, ljudska su bića sposobna odvažno se suočiti sa svojom patnjom, psihološki je nadići i praktično umanjiti. Savjetuje nam da se unatoč trpljenju držimo plemenito jer ćemo time ublažiti bijedu te time popraviti svoj i živote drugih ljudi, odnosno ako si međusobno pripomognemo, možda uspijemo preko povjerenja i ljubavi našim patnjama naći protuotrov bezdanu i tami. Nema predaje.

   U današnjem globaliziranom svijetu, u kojemu dominiraju neoliberalne i totalitarne ideologije i pokreti, moralni relativizam i moralno urušavanje društava, individualizam i etatizam,  sekularizam kao politička ideologija i projekt, nametanje i zakonsko kodificiranje istospolnih zajednica, prava na pobačaj, eutanaziju, rodnu ideologiju i genderizam, agresivni feminizam, teror političke korektnosti, urušavanje vrijednosti obitelji, nacionalnih zajednica i povijesnih tradicija, uništavanje okoliša – svijetu Sodome i Gomore – tom svijetu tame i svekolikog ništavila, svako svjetlo budi nadu. U toj mračnoj slijepoj ulici, u koju je dovedena moderna civilizacija, Jordan Peterson svojim knjigama propovijeda sraslost čovjeka, obitelji i zajednice, ljudske humanističke i kršćanske vrijednosti, solidarnost,  svijet istine bez ideoloških totalitarizama i ideološkog nasilja, svijet ljubavi i pravde, životnih mudrosti, život u nadi, radosti, praštanju, smislenim ciljevima, prijateljstvu i vjeri u bolji svijet. Svijetu ideološkog mraka, beznađa, totalitarizama, egoizma i oholosti, svemoći novca i svjetskih vladara i njihovih carstava, svijetu pohlepe, Peterson, dakle, suprotstavlja ove dvije knjige pune dijagnoza stanja čovjeka i njegova okruženja, opasnosti koje stoje pred nama i našom civilizacijom i što trebamo činiti – počevši od nas samih. U opće duhovnom i svekolikom  potopu ljudskih i opće društvenih vrijednosti – neredu i kaosu, one su ne samo slamka spasa nego i mogući izlazi iz slijepe ulice. Istinski protuotrov neredu i kaosu. Uzdignimo glave i ne predajmo se! Doista, Peterson nam treba. Sve više.

Mijo Ivurek

Povezane objave

O dobrobiti majčina mlijeka

HF

Kuda ide ovaj svijet…

HF

Osamdeseti rođendan Slavka Matića

HF

TTIP: SAD vrši pritisak kao nikada do sada

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više