Hrvatski Fokus
Religija

Proslava 1600. obljetnice smrti sv. Jeronima

Izložba ‘Sveti Jere na Marjanu – Kultura renesanse u Dalmaciji u znaku sv. Jeronima’

 

U  Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, u četvrtak, 29. travnja 2021. otvorena je izložba „Sveti Jere na Marjanu – kultura renesanse u Dalmaciji u znaku sv. Jeronima“, kao kruna nacionalne proslave 1600. obljetnice smrti sv. Jeronima, sveca čiji je kult raširen u cijeloj Hrvatskoj, a posebice u Dalmaciji.

Sv. Jeronim jedan je od najznačajnijih svetaca Katoličke Crkve. Ovaj učenjak i isposnik najpoznatiji je po prijevodu Bibilije (tzv. Vulgata), a kod nas je i posebno popularan upravo zato jer je bio „naš“, kako on sam kaže ispričavajući se zbog toga (Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac).

Njegov život, rad i porijeklo učinili su ga jednim od najomiljenijih svetaca u Dalmaciji. Inspiracija je mnogim našim crkvenjacima, posebice onima koji su se odlučili za isposnički i asketski život, ali i intelektualcima i umjetnicima. Jeronimov kult buja u razdoblju kasne gotike i renesanse. Posvećuju mu se osamljene crkvice, a poznati umjetnici poput Blaža Jurjeva, Andrije Alešija i Nikole Firentinca, posvećuju mu svoja dijela. Posvetu mu je napravio i otac hrvatske književnosti, Marko Marulić, napisavši svečev životopis. Do dana današnjeg ovaj je svetac ostao inspiracijom mnogim našim umjetnicima i intelektualcima.

Autor izložbe je dr. sc. Josip Belamarić iz Instituta za povijest umjetnosti i idejni začetnik dr. Miroslav Katić, ravnatelj MHAS-a, a izložba je popraćena i fotografijama Zorana Alajbega. Organizirana je i izvedena u suradnji Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, JU Park-šuma Marjan, Instituta za povijest umjetnosti i Bratovštine svetog Križa. 

Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata dr. sc. Ante Nazor pozdravio je okupljene u ime ministrice kulture i medija dr. sc. Nine Obuljen Koržinek te istaknuo kako  izložba ukazuje na ukorijenjenost štovanja sv. Jeronima kao i na bogatstvo ikonografskih prikaza svetca u Hrvatskoj kao neizostavni dio ukupne hrvatske baštine. Naglasio je i kako u Godini čitanja valja posebno istaknuti svetog Jeronima kao zaštitnika prevoditelja, njegovo učenjačko djelovanje te sveobuhvatni znanstveni, spisateljski i prevodilački rad.

Autor Josip Belamarić je pojasnio da izložbu čine skulpture i reljefi s prikazom sv. Jere iz nekoliko zbirki iz Splita, Trogira, Hvara, Dubrovnika i Zadra. Uz skulpture i reljefe izložene su i knjige, slike i kalež iz Riznice splitske katedrale kao i Alešijev reljef sv. Jere.

„Izložba ima tri cjeline, prva je ova u kojoj se sada nalazimo i u kojoj se čovjek orijentira u vremenu i prostoru u kojem pokazujemo zbog čega je Jeronim omiljeni svetac i zašto su njegove misli aktualne još i danas u ovom današnjem nesigurnom vremenu. Druga cjelina je posvećena njegovom najvažnijem svetištu sv. Jere na Marjanu u kojem pokazujemo kako je taj inventar izgledao i u kojoj je mjeri pobožnost Splićana išla prema gore. U trećoj cjelini su artefakti po meni jedne od najljepših umjetnina koje imamo iz 15. i 16. stoljeća sve u znaku sv. Jeronima“, rekao je Belamarić.

Izložba želi preko niza umjetnina, od kojih neke ulaze među najvažnije primjere svoje vrste u hrvatskoj spomeničkoj baštini renesansnog doba, prikazati putove kojima se kult sv. Jeronima širio u Dalmaciji, osobito od konca 14. st. Naglasak je posebno na činjenici da mu je kult propagirala osobito gradska elita: Gradići i Gučetići u Dubrovniku, Alberti, Marulić i Božičević u Splitu, Cipiko, Lucić i Della Valle u Trogiru, Šižgorić u Šibeniku, Nassi, Begna i Detrico u Zadru, Cernotte i Scaffa u Rabu… Ikonografski obrasci prikazivanja sv. Jeronima u renesansno doba izrazito su raznovrsni, odgovarajući različitim očekivanjima naručitelja: bio je crkveni doktor par excellence, učenjak u studiju, ali i isposnik, čovjek koji ispovijeda pokoru i siromaštvo, zagovara strogo pridržavanje redovničkih regula… Sredinom 15. st. svi ti različiti vidovi njegova prikazivanja supostoje paralelno. Recimo, samo u Trogiru ćemo tako naći Jeronima kao dostojanstvenog kardinala (Blaž Jurjev 1434.; dva triptiha Firentinčeva i Alešijeva kruga iz 1470-ih); kao učenjaka-isposnika u pustinji (Aleši 1460-ih; Nikola Firentinac oko 1470.-1472.); kao pokajnika u meditaciji (Nikola Firentinac, oko 1480.); pokornika se pokajnički udara kamenom u prsa (Quirizia da Murano 1470-ih, te Gentile Bellini 1489.).

Četiri velika hrvatska kipara – Kažimir Hraste, Kuzma Kovačić, Loren Živković Kuljiš i Dalibor Stošić čija su djela dio ove izložbe, potvrđuju još uvijek prisutno umjetničko nadahnuće svetim Jeronimom.

Izložba je dio projekta „Otkrivanje Marjana“, Marjana kakvim su ga doživljavale generacije Splićana prije nego što je iza Prvoga svjetskog rata bio ukrašen šetalištima i stubištima, prošaran linijama i serpentinama cesta dugih gotovo 25 kilometara; prije nego što su naporima društva „Marjan“ vlake nekadašnjih vinograda i oranica transformirane u park i ograđenu šumu. Marjanska gora, nekoć obilježena ruševnim crkvicama i kaštelima, goletna i „bez puta da te izvede sa strmenih obronaka“, preobrazila se u poučno-znanstveni rezervat s Prirodoslovnim muzejom, Akvarijem, Zoološkim vrtom…

Tijekom 4. i 5. stoljeća postupno je, ali svom silinom, proveden golemi posao uklanjanja znakova poganske idolatrije, svetišta i čitavih hramova, svetih stabala i natpisa, žrtvenika i kipova u svim njihovim skrovištima. U to doba moralo je nestati i Dijanino svetište na Marjanu koje bilježi glasovita Tabula Peutingeriana, najvažniji kartografski spomenik rimskog carskog doba. Vinjeta kojom se to svetište prikazuje na Tabuli upućuje na pretpostavku da je bila riječ o osobito važnom središtu „nacionalnog“ kulta. Dijanino svetište na Marjanu to je zaista moralo biti.

Zamišljamo da je moglo obasizati prostor Kašljuna, između dvaju potoka – Betlema i Suspasa; od morske uvale do hridina marjanske kose poviše oratorija Sv. Cirijaka i Gospe od Betlema, koju Toma Arhiđakon zove Kyrie eleison. Sudeći po rimskoj kultnoj praksi, oltar je mogao stajati na otvorenom, ali je hram božice – koja je zaštitnica i izvora i špilja – mogao biti čak i u pećini u kojoj se, vjerojatno već u kasnoantičko doba, oblikovao oratorij sv. Cirijaka. Taj je svetac prvi egzorcist Crkve, a prva koju je egzorcirao bijaše – prema svetoj legendi – Artemizija, Dioklecijanova kći.

O važnosti drevnog svetišta na svoj način govori i iznimna koncentracija čitave mreže crkvica oko Kašljuna – jedino se njome mogla poništiti radijacija starog Dijaninog kulta. I nije neobično što su se upravo oko Šantinih stina, Kašljuna, Bambine glavice i oko Velikog potoka stoljećima vrzmale utvare, prenosile predaje o vilama i vješticama – slike Marjana opsjednutog demonima i duhovima. Uspomena na sv. Cirijaka na Marjanu danas je gotovo iščezla. Iza sredine 15. st. prevladao je, malo-pomalo, sv. Jere. Važnost svetišta najrječitije potvrđuje prigodni ep pod naslovom Topographia divi Hieronymi sacelli (Opis malog svetišta sv. Jeronima), što ga je 1497. godine napisao Gilberto Grineo, malo poznati pjesnik, tada magister humanitatis, učitelj klasičnih jezika u Trogiru. Pustinja sv. Jere na Marjanu prikazana je tu kao antičko proročište – moćnije od delfijskog ili kapitolinskog Jupiterova na Tarpejskoj stijeni! U nizanju hiperklasicističkih heksametara, Grineo opisuje ritualno hodočašće trogirskog kneza Antonija da Canal „u ilirske Delfe“, marjanskom svetištu koje je u to doba očito bilo važno u znatno širem okviru od lokalno-splitskog. Grineo opisuje susret trogirskog kneza i dostojanstvenog pustinjaka koji ga dočekuje kao žrec, čiste bijele haljine na prašnjavu tijelu. Kolikogod nam bio važan opis oratorija smještenog u marjanskoj spilji, važni su nam i novi podaci o ovom pustinjaku. Bio je to svećenik Ivan Jurjev koji se 1469. spominje kao kanonik katedrale, a potom kao presbiter Joannes Georgii de Spalato habitatoris in heremo s. Hieronimy Mergnani. Sigurno on bijaše onaj „takmac božanskog Jeronima“ kojemu je Aleši 1480. darovao oltar u novosagrađenoj crkvi na dvorišnom platou ove marjanske pustinje. Godinu nakon što je dočekao trogirskog kneza na pragu ermitaže, 15. listopada 1498. javno se čitala – pred zidom gradskog kaštela u splitskoj luci – oporuka ove očito karizmatične figure splitske renesansne.

Kratki film „Ermitaž sv. Jere u Marjanu, na čarobnoj gori“ snimljen u produkciji Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika i Javne ustanove za upravljanje Park-šumom Marjan uz stručnog suradnika dr.sc. Josipa Belamarića, kao prateći sadržaj prikazivat će se u Muzeju za trajanja izložbe.

Izložba se može pogledati do 30. lipnja 2021. godine.

Nives Matijević

Povezane objave

Papa Franjo vjeruje globalisti Klausu Schwabu!

hrvatski-fokus

Osamstota obljetnica Božića u Grecciju u Laciju

hrvatski-fokus

I dalje nemiri oko Svete Zemlje

HF

Kad se djeca Bogu mole

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više