Hrvatski Fokus
Društvo

Adolf Brand i homoseksualni časopis Der Eigene

Imao za cilj oživljavanje grčke pederastije kao kulturnog modela moderne homoseksualnosti

 

Der Eigene je prvi gay časopis na svijetu, koji je od 1896. do 1932. izdavao Adolf Brand iz Berlina. Brand je pridonio mnogim pjesmama i člancima; među ostalim suradnicima bili su književnici Benedikt Friedlaender, Hanns Heinz Ewers, Erich Mühsam, Kurt Hiller, Ernst Burchard, John Henry Mackay, Theodor Lessing, Klaus Mann i Thomas Mann, kao i umjetnici Wilhelm von Gloeden, Fidus i Sascha Schneider. Časopis je možda imao prosječno oko 1500 pretplatnika po izdanju tijekom svog izdanja, ali točni brojevi nisu sigurni.

Naslov časopisa Der Eigene (Jedinstveni) odnosi se na klasično anarhističko djelo Der Einzige und sein Eigentum (1844.) Maxa Stirnera. Rani brojevi odražavali su filozofiju Stirnera, kao i druge poglede na politiku anarhizma. Dvadesetih godina 20. stoljeća časopis se prebacio u potporu liberalne demokracije Weimarske Republike i preciznije Socijaldemokratske stranke. Der Eigene isprepleo je kulturni, umjetnički i politički materijal, uključujući liriku, prozu, politički manifest i golišavu fotografiju.

Izdavač Der Eigene morao se boriti protiv njemačke cenzure. Na primjer, 1903. objavljena pjesma “Die Freundschaft” (Prijateljstvo) pokrenula je parnicu protiv časopisa. Časopis je pobijedio jer je pjesmu napisao Friedrich Schiller. Godine 1933., kada je Adolf Hitler stupio na vlast, pretražena je kuća Adolfa Branda, a svi materijali potrebni za izradu časopisa zaplijenjeni su i predani Ernstu Röhmu. Adolf Brand (Berlin, 14. studenoga 1874. – 2. veljače 1945.) bio je njemački književnik, egoistički anarhist i pionirski zagovornik prihvaćanja muške biseksualnosti i homoseksualnosti. Njega i suprugu ubila je saveznička bomba 2. veljače 1945. Imao je 70 godina.

Kratko je postao školski učitelj prije nego što je osnovao izdavačku tvrtku i proizveo njemački homoseksualni časopis Der Eigene (The Unique) 1896. Ovo je bila prva homoseksualna publikacija u svijetu koja je trajala [1] i vodila se do 1931. Ime je preuzeto iz djela egoističnog filozofa Maxa Stirnera, koji je uvelike utjecao na mladog Branda, i poziva se na Stirnerov koncept “samoupravljanja” pojedinca. Der Eigene koncentrirao se na kulturnu i znanstvenu građu, a možda je tijekom svog života imao prosječno oko 1500 pretplatnika po izdanju, iako točni brojevi nisu sigurni. Suradnici su bili Erich Mühsam, Kurt Hiller, John Henry Mackay (pod pseudonimom Sagitta) i umjetnici Wilhelm von Gloeden , Fidus i Sascha Schneider. Brand je i sam pridonio mnogim pjesmama i člancima. Brandova djela, zajedno s napisima ostalih suradnika Der Eigena, imala su za cilj oživljavanje grčke pederastije kao kulturnog modela moderne homoseksualnosti.

Brand je 1899./1900. Objavio utjecajnu antologiju homoerotske književnosti Elisar von Kupffer (1872.–1942.) Lieblingminne und Freundesliebe in der Weltliteratur . Djelo je ponovno tiskano 1995. godine. 1899. godine osuđen je na godinu dana zatvora jer je psećim bičem javno udario Ernsta Liebera, delegata Reichstaga i šefa Stranke centra povezane s Katoličkom Crkvom.

Brand je bio uključen u Magnus Hirschfeld znanstveno-humanitarni odbor (prva organizacija javnog homoseksualne prava), dok je došlo do podjele u 1903.; te iste godine Brand je vodio formiranje organizacije Gemeinschaft der Eigenen sa znanstvenikom Benediktom Friedlaenderom kao glavnim teoretičarem i Wilhelmom Jansenom. Ovoj je novoj skupini muško-muška ljubav, posebno ona starijeg muškarca prema mladima, bila promatrana kao jednostavan aspekt muške muškosti dostupan svim muškarcima; odbacili su medicinske teorije liječnika poput Magnusa Hirschfelda koji su utvrdili da je homoseksualac određena vrsta osobe, srednji spol. GdE je bio svojevrsni izviđački pokret koji je ponovio ratničko vjerovanje Sparte i ideale pederastije u Drevnoj Grčkoj , te ideje o pedagoškom erosu Gustava Wynekena. GdE je bio u velikoj mjeri angažiran u kampiranju i pješačenju, a povremeno je prakticirao nadizam – potonji je tada bio uobičajen kao dio Nacktkultur (‘kultura golotinje’) koja je zahvatila Njemačku. Dvadesetih godina to će se razviti u Freikörperkultur pod vodstvom Adolfa Kocha .

GdE je bio sličan drugim takvim skupinama u Njemačkoj u to vrijeme, poput Wandervogela. Wilhelm Jansen, suosnivač Gemeinschaft der Eigenen, bio je jedan od glavnih financijskih podupirača Wandervogela i ujedno vođa u njemu.

Spisi i teorije romantičnog anarhista Johna Henryja Mackaya (1864. – 1933.) imali su značajan utjecaj na GdE od 1906. Mackay je desetljeće živio u Berlinu i postao prijatelj Friedlaendera, koji nije dijelio anarhistička sklonost Branda i Mackaya, favorizirajući umjesto toga razmišljanje o ‘ prirodnim pravima ‘ i zemljišnoj reformi , tada aktualnu u Njemačkoj. (v.h.)

Povezane objave

MUDROSITNICE – Lako ti je u tuđinu stići

HF

Vitezovi

HF

MUDROSITNICE – Priče za djecu

HF

Ljudi dinarskoga tipa

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više