U drugom krugu samo Škoro može pobijediti favoriziranog Tomaševića
“Dvije su stvari beskonačne: svemir i ljudska glupost;
ali za svemir nisam siguran” (Albert Einstein)
Emisija Otvoreno potvrdila je kako nikakva diploma, stupanj obrazovanja i profesorsko zvanje, nikoga ne štiti i ne brani od najobičnije ljudske gluposti. Tamo su se našli kandidati za gradonačelnika Zagreba, koji prema svim izbornim anketama imaju najviše podrške građana, već dulje vrijeme, s manjim oscilacijama prema gore ili dolje. Ti ljudi su sinoć svjesno i nesvjesno pokazali što su i tko su. Nije lako u takvim situacijama biti i do kraja ostati gospodin. Joško Klisović i Miroslav Škoro su pokazali da oni to mogu, zapravo da oni to jesu.“Dvije su stvari beskonačne: svemir i ljudska glupost; ali za svemir nisam siguran” (Albert Einstein)
Dvije dame su nastojale zasjeniti jedna drugu. Nijedna nije prirodna i onakva kakvom se predstavlja, izvana i iznutra. Škare Ožbolt ima respektabilnu i djelotvornu političku prošlost. Predsjednik Tuđman ne bi uza se imao osobu u koju nema povjerenja i koja ne zna, ne će i ne može. Mislim da bi bila dobra gradonačelnica. Kandidat HDZ-a joj spočitava da je prepisala svoj izborni program. To mu je valjda netko od njegovih rekao, kao što su mu rekli sve ono što govori i kako se ponaša. Nikakva titula, zvanje, njegov minuli rad i programi, uz naučenu strategiju i taktiku, ne mogu ga učiniti niti simpatičnim, a kamoli sposobnim. On je svojoj stranci bio politički podoban, sve dok je Bandić bio na životu. Budući da je bio potpora gradonačelniku u svemu, kao vijećnik Gradske skupštine, pa u oko žičare, bilo je logično njega staviti kao veliku i glavnu potporu gradonačelniku na putu za sedmi mandat. Preranim i neočekivanim odlaskom Bandića. sve se promijenilo. Filipović više nije niti podoban, kamoli sposoban. Trebalo je imati ono što aktualni premijer nema, da bi se to javno priznalo i njega povuklo. Istina, nemaju drugoga i boljega, što je jadno i žalosno, pogotovo kad izlazi na vidjelo nekakva muljaža s listama za prikupljanje potpisa za Filipovićevu kandidaturu, što je kažnjivo i trebalo bi ga diskvalificirati, u ovom natjecanju.
Imajući u vidu sva ograničenja ovog kandidata, njegovu uskogrudnost, stranačku poslušnost, nesposobnost izražavanja i dozlaboga lošu komunikaciju, nije bilo za očekivati, da uvijek i svugdje ponavlja iste naučene rečenice, kojima nastoji diskvalificirati, marginalizirati i omalovažiti protivnika.
“Dok su mene granatirali u Sarajevu, vi ste pjevali pjesme u Americi”, obratio se po ne znam koji put čelniku Domovinskog pokreta, koji Filipović naziva Domovinski parking, što je više nego sramotno i uvrjedljivo, pogotovo što taj pridjev stavlja uz parking. Međutim, Filipović to ne zna, ne može shvatiti i spoznati, jer stalno razmišlja o vanjskom dojmu koji će proizvesti na potencijalne birače. Namješta se pred kamerama i upućuje nam prezrivi samodopadni, nadmoćni, čvrsti i ukalupljeni osmijeh, otkrivajući dio svojeg uskogrudnog karaktera. Da mu je bar malo Bandićevog šarma i da ne govori bosanski, možda bi nekome bio prihvatljiv.
SDP-ov kandidat, čuvajući ugled i nekadašnji respekt svoje stranke, se ne može da i hoće spustiti na nivo nekih kandidata, svojih konkurenata. Nije im nalik ni po čemu. On je daleko iznad prizemnih prepucavanja, difamacije i omalovažavanja protivnika, na njihov primitivan način. Čovjek je svestrano obrazovan, visokih moralnih vrijednosti, nikoga ne vuče po blatu i ne ponaša se tako da itko njega vuče po blatu. Zapravo nema niti zašto i za što. On je karijerni diplomat. Ne mogu ga zamisliti da gaca po blatu u nekom prigradskom naselju, da pije zagađenu vodu iz pumpe u Trnju, da gradi fontane, da mijenja imena ulica i trgova, prema potrebi dnevne politike, da se svađa s novinarima… Bio bi dobar gradonačelnik, ali u neko dogledno vrijeme, kad svi mi i naš grad sazrijemo za njega.
Naš mali Bandić, Jelena Pavičić Vukičević se ne može izvući, ispod kabanice pokojnog gradonačelnika. Možda griješim, ali vidim ju kao njegovu vjernu pratiteljicu… zapisničarku i izvršiteljicu njegovih zamisli i odluka. Nije bilo dovoljno vremena da se Jelena, oslobodi te sjene, svojim radom, djelovanjem i životom. Osim toga ukalupila se u nekakvu viziju sebe, kao buduće gradonačelnice, pazi na svaki pokret, svaku riječ, držanje, hod, položaj nogu i ruku… Djeluje kao kip. Bilo bi dobro da se ponaša prirodno, koristi svoje riječi i rečenice, normalnu komunikaciju, bez osvrtanja na mandate njenog prethodnika. Nema ga ona što i zašto braniti. Gospođa najbolje od svih kandidata zna što je posao gradonačelnika, koji su problemi Zagreba, što je evidentno, što je zamračeno, što je primarno, što je goruće, gdje su uhljebi, koja su radna mjesta izmišljena, što je dovelo do propadanja i provincijalizacije Zagreba.
Favorit na ovih izborima je Tomislav Tomašević, koji od svih kandidata najbolje poznaje Zagreb, od Jelačićevog placa do najudaljenijeg mjesta na periferiji, u svim smjerovima od centra Zagreba. Više od dvadeset godina on se bori za Zagreb mnogobrojnim višestrukim aktivnostima, upozoravajući sve nas, u što nam se pretvara grad i njegove zelene površine, od Medvednice, do svakog parka i malih oaza urbanog zelenila, koje nam život čine zdravijim i ljepšim. Zamjera mu se da nema niti dana provedenog u realnom sektoru i da ne zna što znači radni dan od nekoliko sati. Međutim, on dobro zna što hoće i može. Želi napraviti Zagreb kao modernu europsku metropolu, urbanu zajednicu svih njegovih stanovnika, kojima će život učiniti ljepšim, boljim, bogatijim i zdravijim, s više novca u novčaniku i na računu svakog stanovnika, čemu će pridonijeti manji prorezi, ukidanje nekih prireza i nameta, koji su dvadeset godina ubirani, poput harača, razbacivani i dijeljeni nepotrebno
Miroslav Škoro je za ovo vrijeme, sa svojim obrazovanjem, iskustvom i željom da svima u gradu i šire pomaže, u svemu, što više i bolje može, vrlo poželjan kandidata gradonačelnika, pogotovo što javno iznosi, tako djeluje i ponaša se kako on ništa od te funkcije i položaja, ne traži i neće koristiti za sebe. On sve što mu treba ima. Do toga je došao svojim radom, na više razboja, najviše kao autor, skladatelj, pjevač i umjetnik. Što je u tome loše? Nije prvi niti zadnji umjetnik koji se bavi politikom. Jedan je od rijetkih koji se uz svoj umjetnički rad bavi i znanošću. Malo koji pjevač, kako mnogi percipiraju Škoru je doktor ekonomskih znanosti, što je vješto koristio u realnom sektoru, stvarajući svoj imetak. Nije nikome ništa ukrao. Za njim se ne vuku nikakvi repovi, naročito u pogledu njegova svjetonazora, političkog opredjeljenja, vjere i narodnosti. Domoljublje on ne mora propovijedati, kao neki alibi kandidati, ono proizlazi iz njegovih pjesama i njegova dosadašnjeg života. Škoro nije ničiji eksponent. On je svoj. Zna što hoće i može. Ne pripada ičijim klanovima, podzemlju ili vanjskim mecenama. Na sinoćnjem sučeljavanju je pokazao kako se ponaša gospodin. Napadao ga je HDZ-ov kandidat, bez ikakvih realnih osnova, samo da ga napada i obrušava se na njegov rad, liderstvo i osobni imetak. Kojim pravom? Pravom onoga iza kojeg stoji, sasvim slučajno, stožerna stranka.
Mislim, da mnogi članovi te stranke, ne će glasovati za Filipovića, već za Škoru, koji je toj stranci u njenom osnivanju i za Tuđmana, najbliži, po mnogo čemu.
Tomašević nikako ne može pobijediti u prvom krugu, zbog više kandidata, zbog kojih će se glasovi birača raspršiti. Njegova pobjeda ovisi o tome tko će s njim ući u drugi krug. Uđe li u drugi krug Škoro, on bi mogao pobijediti, jer će glasovi HDZ-a i desnih opcija ići k njemu. Bitno je da će izborom novog gradonačelnika doći do velikih promjena, nužno potrebnih gradu i svima nama. Uzmimo konačno sudbinu našeg grada u naše ruke. Izađimo na izbore u velikom broju i pokažimo sebi i drugima da volimo svoj grad i stalo nam je do njega.
