Hrvatski Fokus
Kultura

Izložba arhivskih fotografija o obnovi Hrvatskog doma Split

Hrvatski dom obnovljen na korist i zadovoljstvo svim našim građanima

 

U malom Foyeru Hrvatskog doma u Splitu otvorena je izložba arhivskih fotografija o obnovi tog izuzetnog splitskog i hrvatskog spomenika secesije. Izložbu je otvorio gradonačelnik Andro Krstulović Opara, uz nazočnost v.d. ravnatelja Marina Kaporela.

„Vraćanje fizički uništenog izvornog izgleda Tončićeva djela bio je imperativ koji je u potpunosti ispunjen. Hrvatski dom zamislili su i izgradili naši časni predšasnici na čelu s gradonačelnikom Vickom Milićem, čovjekom kojemu smo dužni zahvaliti i tako dokinuti nametnuti zaborav, kao što je bilo nametnuto i fizičko brisanje Hrvatskog doma, u kojemu su osnovani brojni klubovi i društva, Hajduk, Gusar, Labud, Jedinstvo i mnogi drugi nositelji razvoja hrvatskog Splita. I zato nije bilo slučajno namjerno uništavanje i potom zapuštanje ovog kulturnog i društveno važnog žarišta. Čekalo se trideset godina za njegovu obnovu, a za nju je trebalo odlučnosti, upornosti i vizije. U kompleksnom zahvatu na obnovi zgrade uz primjenu metode rekonstrukcije primijenjeni su i postupci konzervacije, restauracije, građevinske sanacije pa i revitalizacije zgrade. Rezultat je istinski ponos konzervatorske i restauratorske struke, izvorno stilizirano i obnovljeno pročelje secesijske zgrade čija je unutrašnjoj napokon jednako reprezentativna i dostojna svoje povijesne važnosti i veličine. Pored dugo iščekivane koncerne dvorane u kojoj će večeras naši umjetnici označiti novo poglavlje glazbenog života Splita, Hrvatski dom je sigurnosno, tehnički, multimedijalno te je obnovljen da bi bio na korist i zadovoljstvo svim našim građanima“, rekao je gradonačelnik Andro Krstulović Opara.

Izložba je osmišljena kao stalni postav, a sastoji se od niza panoa s fotografijama koje opisuju povijest nastanka Hrvatskog doma izgrađenog davne 1908. godine, njegov povijesni i društveni značaj, potom fotografije koje prikazuju devastaciju zgrade, kao i prikaz nedavno završene temeljite obnove u kojoj je zgrada zasjala punim sjajem. Sama izložba bit će dostupna koncertnoj publici prije, za vrijeme i nakon budućih koncerata koji će se održavati u Hrvatskom domu.

Autorice koncepcije izložbe i tekstova su Sanja Buble i Sandi Bulimbašić. Arhivske fotografije vlasništvo su Etnografskog muzeja Split, Muzeja grada Splita, Konzervatorskog odjela u Splitu, Obitelji Tončić i Vojnović, Komisije za povijest športa i Splitskog saveza športova.

Secesijska zgrada Hrvatskog doma u Splitu kao sjedište splitskih narodnjačkih kulturno–umjetničkih i sportskih društava izgrađena je 1908. godine prema projektu arhitekta Kamila Tončića iz 1906. godine. Otvorenje zgrade obilježila je Prva dalmatinska umjetnička izložba kojom je Split otvorio vrata suvremenim umjetničkim pravcima i na kojoj je osnovano Društvo hrvatskih umjetnika „Medulić“. Bio je to veliki kulturni događaj koji je daleko premašio lokalne okvire i ima istaknuto mjesto u hrvatskoj povijesti umjetnosti. U društvenom, glazbenom i likovnom životu grada Hrvatski je dom, uz Općinsko kazalište, imao ključnu ulogu sve do početka Prvog svjetskog rata, pa i u ranim godinama Kraljevine Jugoslavije.

Tončićevim projektom nastalim u skladu sa suvremenim tendencijama bečke škole Otta Wagnera, secesijski je izraz ušao u Split na velika vrata. Secesijsko promišljanje čita se u čvrstoj strukturi kompozicije na tragu klasične tradicije mediteranskog kruga, obogaćene rafiniranim geometrijskim i stiliziranim florealnim ukrasima te u konceptu kod kojeg je raspored volumena prilagođen potrebama korisnika i datostima parcele. Zgrada je tlocrtno koncipirana u obliku slova T i sastoji se od uličnog krila visoke trokatnice s radnim prostorijama i na nju okomito položenog dvorišnog krila, u kojem je na katu bila zajednička posebno ukrašena svečana dvorana.

Život ove zgrade obilježen je promjenama društvenih i političkih okolnosti u kojima je mijenjano njezino ime, te degradiran ne samo njezin društveni značaj, već i njezina pojavnost. Secesijski ukras pročelja i svečane dvorane otučen je tijekom talijanske fašističke okupacije grada u Drugom svjetskom ratu, te u ranom poraću. Tako je, nakon radikalne purifikacije arhitektonske plastike, suvremenim generacijama Splićana poznat tek ogoljeni korpus zgrade. Izvorni izgled Hrvatskog doma dokumentiraju rijetke povijesne fotografije, dok je od Tončićeva projekta sačuvan tek crtež pročelja reproduciran na razglednici iz vremena gradnje.

Kako se ističe u izviješću Konzervatorskog odjela u Splitu, u valorizaciji spomenika Tončićev je projekt, odnosno izvorni izgled zgrade, ocijenjen njezinom najvećom vrijednošću. Valorizacija zgrade kao vrhunskog spomenika secesije u kojem je dekoracija sastavni dio arhitektonske kompozicije s kojom tvori jedinstvenu cjelinu usmjerila je pristup obnovi. Obnova dekoracije, odnosno vraćanje fizički uništenog izvornog izgleda Tončićeva djela, bio je imperativ, a povijesne fotografije postale su ključno polazište za obnovu.

Rekonstrukciju izvornog izgleda zgrade prema povijesnim fotografijama s prikazom na snimku postojećeg stanja izradila je Višnja Peleš, dipl.ing.arh. metodom ručno konstruirane perspektive. U ciljanim konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima, u skladu s rekonstrukcijom izvornog izgleda, ispod recentnih slojeva žbuke otkriven je zanemariv broj materijalnih ostataka nekadašnjih vučenih i lijevanih dekoracija na pročelju, a pogotovo u interijeru svečane dvorane.  Ipak, rezultati istraživanja obogatili su saznanja o materijalima i tehnologiji izvedbe te o izvornom koloritu građevine, kako u interijeru, tako i u eksterijeru: vučene dekoracije na pročelju bile su izvedene šablonama u vapnenoj žbuci, a lijevane reljefne aplikacije bile su od betona.

Kipari kiparsko-restauratorske radionice ‘Neir’ iz Splita modelirali su reljefne aplikacije prema povijesnim fotografijama, prijedlogu rekonstrukcije i sačuvanim komparativnim primjerima Tončićeva vokabulara. Zanemariv broj ostataka otučenih ukrasa utjecao je na izbor suvremenih materijala za njihovu izvedbu (restauratorskog morta umjesto betona na pročelju te ekstrudiranog polistirena presvučenog polimer – cementnom masom u interijeru), kao i primjenu suvremene tehnologije izvođenja (skeniranje modela 3D skenerom, upotreba CNC /Computer Numerical Control/ stroja).

Obnova (rekonstrukcija) dekoracije Hrvatskog doma prema povijesnim fotografijama, rezultirala je autorskim djelom tima restauratora i konzervatora – arhitektonskom i kiparskom interpretacijom izvornika u skladu s Tončićevim vokabularom. Obnovu su vodile konzervatorice Sanja Buble, dipl.ing.arh. (2005. – 2020.) i Sandi Bulimbašić, prof. povijesti umjetnosti (2019. – 2020.)

U relativno kratkoj projektantskoj karijeri Tončić je realizirao samo pet projekata: zgradu Sumpornog kupališta (1903.), stambenu zgradu Dujma Save u jugozapadnom dijelu Dioklecijanove palače (1906.), kuću Ivana Save (1906.), Hrvatski dom (1908.) i vlastitu vilu Tončić (1922.).45 Njegov ga je vizionarski duh poveo u osnivanje novih institucija: utemeljenje i vođenje Strukovne risarske škole, Pokrajinskog muzeja za narodni obrt i umjetnost, Banovinske poslovne centrale, koja je unapređivala narodnu radinost u Dalmaciji i Bosni, te Galerije umjetnina. Stoga ne možemo znati u kojem bi se smjeru razvila njegova arhitektura – putem zrele pročišćene secesije oslobođene klasičnog predloška do hrvatske moderne ili povratka klasicizmu. Svaki od njegovih realiziranih projekata na svoj način odaje snažnog autora prepoznatljivog u detalju, ali i u različitosti pristupa pojedinom zadatku, ovisno o potrebama korisnika i danostima lokacije. Njegov arhitektonski opus obilježio je početak gradnje modernoga grada dvadesetog stoljeća na nekadašnjoj periferiji zapadno od povijesne jezgre. Reprezentativna secesijska zgrada Hrvatskog doma, projektirana u duhu Wagnerove škole i njegovih ranih radova, autorsko je djelo zrelog arhitekta u kojem se uz odjek klasicističke tradicije naslućuje arhitektura novog doba. Spomeničku vrijednost zgradi Hrvatskog doma ne daje samo njezin secesijski izraz, nego posebno događaji i ličnosti koje su s njom povezani i čije je značenje u povijesti hrvatske umjetnosti iznad značenja same zgrade.

Nives Matijević

Povezani članci

Prva nagrada KUD-u Sv. Antun

HF

Hommage Mladena Žunjića umjetnicima

HF

Inicijativa uredništva časopisa Jezik

HF

Novi ciklus reljefa Bojana Doleneca

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...