U svakom se slogu ta požuda čuje
Tu si mi u duši nosim te sa sobom
Ko laticu ruža bodljom što je čuva
Ne osjećam teret, ništa mi ne treba
Kad nas Isus napoji i nahrani kruva
Na djelu je ova slatka igra riječi
U svakom se slogu ta požuda čuje
Odustati ne ću, niti sa nijednom
Osjećaji strasti, ljubavne oluje…
Kad utihne nebo i tijelo se smiri
Na obzoru tražim tvoju siluetu
Sve što sunce žarko ovoj zemlji znači
I ti meni isto na ovome svijetu
Bezvremenski sjaj, iz tvoga je oka
Vatra emocija, eruptirat hoće
Spokojan sam miran a prsti te traže
kada te požele, pomilovat hoće…