Hrvatski Fokus
Feljtoni

Crtice o Nikoli Nalješkoviću (2)

“Molim te togaj rad, nemoj svi Hrvati da na te plaču sad hotjej ga parjati”

 

U poslanici Petru Hektoroviću okomio se na boljeticu od koje pjesnik pati, tj. gušu (gutu). “Vaj guto prokleta, da bi se skončal vijek, tvojijeh dana i l’jeta ali t’ se našal lijek! Utkud je u tebi tolika oholas(t), otkud li dana bi tolika tebi vlas(t) da moriš čovika koji je kruna, čas(t) i slava idika po svitu svih nas, budući on zlamen (znamen) istočnijeh od gora zvati se drag kamen jakoga Hektora… Toj li hoć rvat boj ohaj se kreposnijeh… Molim te togaj rad, nemoj svi Hrvati da na te plaču sad hotjej ga parjati (ostaviti). Izgleda da i Ivana Vidali(ja) vlastelina krkarskoga (korčulanskoga) isto slavi: “Tim narod Hrvata vapije i viče da s’ kruna od zlata kojom se svi diče. Gospoda slavna bnetačka(venecijanska) gdi čuju  da tebe hvali svak, diče te i štuju. Krkar (Korčula) se grad Vami diči jak nevista imavši drag kami srid zlata pričista, a lijepi Dubrovnik sa svu te moć slavi, ovi je blažen vik cić tebe, svak pravi. Slave je tvoje Hvar Novi pun i Stari(grad), kojom te s neba zgar Božja moć nadari.

Tijem ravni grad Zadar izglasa upije da imaš Božji dar ki druzim dan nije.

Šibenik još i Spl`jet s Kotorom svi druzi  scijene te kako cvijetsrid zime na rusi.” (ruži) U poslanici pjesniku Dinku Ranjini, vlastelinu 7 puta biranom za kneza i kojega Nalješković naziva kavalijerom dostojnim reda sv Stjepana (osnovao red Cosimo Medici /+1482./u Firenci) Nalješković piše: “Recite mi dakle tko je da kriposti slavne žudi, ako ne zna kripost što je, negli joj se ištom čudi. Toj su robi od dinara, ne imaju ti priliku od višnjega Boga zgara, zato neće živjet viku/vijeku/.  Tim je bolje od kriposti uvijek biti rob i sluga i u Božjoj stat milosti jošte ad bi posrid tuga. Kripos(t) jer nas ne ostavlja ni u život ni po smrti, a iman`je što nam valja, pođ’ se mrtav u nj uprti.(umiješati, ali ovdje znači osloniti!)

Tijem en slijedi trgovine, ma s načinom blago štedi, da ti svasma ne pogine, a dan i noć kripos slijedi. Toj ti me si razumio, moj prislavni gospodine, ki si vazda slavan bio, rad kriposti i istine. Vašega gospostva sluga Nikola Nalješković.

Treba objasniti kontekst ovoga pisma. Nalješković je radi osobnoga bankrota morao odustati od ženidbe sa Lukrecijom Zuzorić koja odlazi u dumne (časne), pa i zakratko bio u zatvoru toga ljeta 1535. Radio je kao pisar u žitnici, računač, mjernik, a godine 1555. (sa 55 godina) uzima rodicu Niku Nalješković uz miraz dovoljan za život. Ranjina može ući u rizik trgovine, jer ima zemljišta i kuće, te može biti visoki državni činovnik. Pracat je u to doba više bio bankar negoli brodar,a i nakon portugalskoga trgovina indijskim začinima i Venecija koja je nabavljala začine iz Egipta ulaže novac u nekretnine i zemljišta. Ipak tada su još vrlo bogati Stijepovići Skočibuhe, Radulovići koji kupuju plemstvo u Italiji i dr. obitelji. Sličan bankrot se dogodio i obitelji Držić, a dugovi obrtnika i trgovaca su bili česta pojava, herceg Stjepan ih je privlačio u grad (Herceg) Novi dajući im zaštitu od vjerovnika.

“Pjesni od maskerate” čini se čitao je Gundulić. Nalješković piše: “Neg smo svi mi vražje ćudi jer u paklu svaki voli i dan i noć da se trudi za grijeh oni naš oholi. Ter ki tvrđu glavu dviže cijeć proklete oholasti, ončas bude pasti niže doli glavom u propasti… oholast je naša taka da nam čini dvizat glave…”

“Ah, čijem si se zahvalila  tašta ljudska oholosti? Sve što više stereš krila sve ćeš paka niže pasti”, kaže Ivan Đivo Gundulić! U pjesnima od Maskerate ispričava se ženskom rodu :”Prostite mi darge žene zašto slagah onoj od Vas,ja ne tajim mnokrat mene da smiriste i mnoge od nas.

Vi ste mile, vi ste blage mnogo veće nego ljudi(muškarci), ne mrzite vi na vrage, prem ste n’jeke naše ćudi Vi studena ogrijete, obučete mnokrat gola, vi nemoćna podvignete, a slomite vi ohola. Ovi svijet (savjet) moj sad čujte: kako do sad tako i naprijed u ljubavi napredujte,jer je mnogo dobar taj red”.

Pobožne pjesme su iskrene, osobito se bavi mukom i trpljenjem Isukarsta koji trpi od hudijeh i laživih Židova napasti i psosti i koji ne žele nego da ga umore. Kao da Isus nije Židov među Židovima, doduše Židovi nisu bili u Srednjem vijeku omiljeni jer su se osim trgovinom, liječništvom, pravništvom, obrtima i zlatarstvom bavili i zakupom poreza, bankarstvom (Crkva nije isprva dopuštala kršćanima bankarstvo jer je kamatarenje nečasna dobit), trgovinom robljem i u istočnoj Europi baroknog doba i javnim kućama. Trgovac Nalješković ih sigurno vidi kao sposobne rivale.

Na kraju slijedi iznenađenje; od cijeloga Nalješkovićeva opusa najvrjednija je “Komedija” u kojoj pokazuje sasvim zemaljske interese i strasti, te me čudi da ta komedija nije javno izvođena, jasno uz skraćenja i preinake koji bi našem vremenu bili bliski. Iz naivne pastorale on svoju komediju vodi u dubrovačku obitelj gdje je opet srž u muško ženskim donosima, tj. domaćinova strast prema sluškinjama.

Gospar Đivo je krčmarici, nekoj babi(valjda je tada bila baba gospođa od 35 godina?)i sluškinjici Veseloj istodobno priredio trudnoću, našto žena naravno doživljava nervi slom i priređuje scenu u kući( a noćna je mora svakoga gospara da svijet ne dozna njegove posle), te dozivaju fratra u kuću koji spretan kako jest prvo pričinja da stvar ne razumije, te da je žena opsjednuta. Stvar se “šesno” sređuje, Vesela ide roditi u Dole prema Stonu gdje gospar ima imanje, a krčmarica je i tako dobrostojeća udovica… Sin jedinac iskradajući se kroz konobu iz kuće, posjećuje ženu sumnjiva morala( koju posjećuje i 10 popova) koja mu noću ne prepoznavši ga maškaranoga izlije sa balkona bokarić (noćnu posudu) na glavu. Otac i majka se boje da mladić ne zaradi francavost. (Frančez, fr. bolest je sifilis) Gospar Đivo se dogovorio da mladić Maro(Marin!) uzme kćer gospara Petra koji mu uz kćer nudi i kuću . Mladić traži i dukate, ma dundo Pero mu odgovara da ima i druge kćeri na udaju, na što mu Đivo kazuje neka ih stavi u dumne. (časne sestre) Uz kuću ide i 2.300 dukata miraza, nitko se ne pita kakve je naravi ta mladica, kako izgleda i zašto je otac žuri nekome utrapiti!

I hrana i piće očito su zanimljivi Dubrovčanima Nalješkovićeva vremena!

Nadam se da nisu sve sluškinje prolazile kao Đivove, o mnogim stvarima dokumenti ne govore, ali govori broj nahočadi!

Vrlo sočna komedija, i ne prostački vulgarna i puna zlobe kao kod liječnika Vlaha Stullija koji je “Katu kapuralicu (kaplarku)” postavio oko 1800. godine. Mislim da mu je Držić bio jedan od uzora, šteta da umjesto ljubavnih pjesama nije dao više drama, opisa prirode i filozofskih sentenci.

Malo stihova neka posluži za ilustraciju Nalješkovićeva pjesničkoga stila:”

Pravo bi gizdavi ovi lug da danas u pjesneh proslavi pojuć svaka nas:

vazda je prol’jetje u njemu, nije zima, razliko er cvijetje po sebi svud ima. U njemu tuj vode po bistrih kladencijeh(izvora?), tuj tance(plesove) vil vode pod sjeni u vijecijeh. U njemu nije guse (gusara), nigdar on ne vene,

neg stoji jak ruse/ruže/ jedan cvijet rumene. U njemu razlika dubja/stabla/ su vidjeti, nije mu prilika pod nebom na svijeti. Stvori ga Bog i da za naše mladosti, u njemu da sada provode radosti. Kolike druge vil od svoje mladosti, život su provodil’ u svakoj radosti, a sada u mukah život svoj provode, sužne se u rukah od druzijeh nahode. A mi još ne znamo najmanje žalosti, tijem Bogu da damo hvalu na milosti, i da se Bog danas iz glasa proslavi, u pokoj koji nas u ovaj postavi;hvala ti, Bože naš, koji nas obrani svijeh tuga do danas i mirno sahrani.” Makar u ovome pasusu postoji neki nagovještaj svijesti o užasima kroz koje prolazi najbliže susjedstvo zahvaćeno ratovima, ali i Italija i njemačke zemlje u neprestanim borbama katolika i protestanata. Nalješković se bavio i astronomijom i matematikom, te je poslao Papi “Dijalog o nebeskim sferama”. Time se bavio i suvremenik mu Nikša pl. Gučetić, tako da su Getaldić i Bošković imali ipak neke prethodnike, makar ne i značajne!

(Svršetak)

Teo Trostmann

Povezane objave

Starci u zlatnom kafezu (14)

hrvatski-fokus

VB i Habsburška Monarhija (6)

HF

Dalmaciju Talijanima prodao je dr. Ante Trumbić 1915., a ne dr. Ante Pavelić 1941. (7)

hrvatski-fokus

Gvozdansko, predziđe kršćanstva (2)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više