Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Sultančić Bakir – potrkalo sultana Erdoğana

Samo za stolom je rješenje beha problema, u mirnom razlazu njezinih nacionalnih i vjerskih razlika

 

Što je islamski terorizam po svijetu brutalniji, razorniji i krvaviji u sve većem broju nedužnih kršćanskih žrtava, lider Bošnjaka, sin i nasljednik ratne politike oca Alije, Bakir Izetbegović, je također sve više politički brutalniji i isključiviji, čiji govori su ratni, prijeteći, u okvirima svih povijesno zabilježenih agresora i okupatora Bosne i Hercegovine. Napose onog osmanlijskog. Osiljeno se ponaša kao slon u staklarnici, rušeći sve kristalne dragocjenosti postignutog, kakvog takvog mira, snošljivosti i tolerancije. Okružen i zaštićen nekažnjenim ratnim, ne malim brojem i poratnim muslimanskim i bošnjačkim zločincima, u čije ćelije se pozivaju i primaju Isilovci, bilo oni muslimanski koji se vraćaju kao heroji sa zločinačkog zadatka u Siriji i Iraku, ili oni u rijeci radikalnih islamskih ratnih migranata, velikim koracima hodi ratničko-terorističkim putem oca Alije, povijesno najvećeg veleizdajnika Bosne i Hercegovine i glavnog razbijača njene, pa makar bilo i ispucane, cjelovitosti.

U hrvatskom narodu se kaže “ne leti jabuka ispod jabuke”, kao što i ratni huškač ne izlazi iz čopora ratnika, ubojica, zločinaca. Utjeravši svoj bošnjački narod u glad, neimaštinu i strah, kako to rade svi muslimanski lideri u svojim zemljama, tu diktaturu pokušava nametnuti i svim nebošnjacima, napose hrvatskom federalnom partneru. A baš na tim europskim suvremenim Indijancima koje su, muslimanski politički partneri Holbrooke, Ashdown, Petritsch, Bildt i Schwarz-Schilling, zatvorili u namještene i islamskim radikalizmom ograđene rezervate na europskoj periferiji, Izetbegović mlađi, poput svoga babe, neometano i od svijeta nekažnjeno testira svoj mentalni sklop diktatora, sultana, okupatora, agresora i u velikim dimenzijama zločinca. Jer, nije samo zločinac onaj koji čini zločine u ratu. Daleko veći i brutalniji zločinac je u miru, budući da on svojim političkim zločinima prijetnji, isključivosti, netolerancije, diskriminacije, i skrivanja poznatih zločinaca, zapravo priprema politički, i teritorijalni teren za fizički ratni sukob. Nije uzalud netko kazao “misli potiču na govor, govor na djela”.

Po govoru suvremenog beha sultančića Bakira  ni njegov govor nije daleko od ratnih djela. Budući da je svaki njegov govor direktno ili indirektno poziv na rat, na tom traguj je prošla i redovita sjednica ratnog i poratnog Predsjedništva SDA, održane na Ilidži krajem svibnja 2021. I papagajsko ponavljanje, tko o čemu, Izetbegovići o ratu, o cjelovitosti njegovom politikom stalno cijepane i pocijepane Bosne i Hercegovine. Okupatorsko prijeteći uz gromoglasno odobravanje pristalica, među kojima su zasigurno i nekažnjeni ratni zločinci nad Hrvatima Srednje Bosne, Lašvanske doline, sultančić Bakir potrkalo sultana Erdoğana, kojem svijet polako peljuša ratna krila i na način imenujući turski zločin nad Armencima genocidom, uzvikuje poput svih okupatora i osvajača jedne zemlje i naroda “Odbacili smo sve pokušaje da se na bazi tzv. non-papera ili drugim načinima političkog i diplomatskog djelovanja dovodi u pitanje teritorijalni integritet i suverenitet BiH”. Ratnici i okupatori, agresori i diktatori kakvima se pokazala dinastija Izetbegović ne priznaju nikakvo mirno rješenje džihadističko ratnog, genocidom i etničkim čišćenjima, zamršenog beha problema. Osvajači, počinitelji i supočinitelji nekažnjenih ratnih zločina i ne znaju što je mir, i njegova nezamjenjiva vrijednost. Ne priznaju povijesnu činjenicu da rat, bez obzira na odnos zaraćenih strana, nikada i nigdje nije rješio problem.  Čudi stoga da tako bahato odbacuju sve mirnodopske, dijalogom rješavane, non-papere, iako se beha problem može riješiti jedino i samo non-paperom, a nikako muslimanskim radikalizmom, terorizmom, džihadizmom, vehabizmom ili sultanizmom.

Rješavanje beha problema na te načine već se nekoliko puta u prošlosti pokazalo ne samo bezuspješnim već, kako za kršćane tako i dijelom za dio umjerenog bošnjačkog naroda, i tragičnim, nakon čega je problem ostajao zamršenijim, beha zajednicu ispunjenijom grobovima, siromaštvom, te iznad svega velikom mržnjom. No sin osumnjičenog ratnog zločinca vrhovnog zapovjednika Al Mudžahid, ratnikâ iz islamskih zemalja poznatih po brutalnostima postupanja prema zatočenim hrvatskim žrtvama, ženama, djeci, starima, časnim sestrama i svećenicima, te po rušenju i oskvrnuću crkava, Bakir na sastanku čiste muslimanske partije kaže dalje “Nikakvih pregovora entiteta ne će biti, nikakvih pregovora o budućnosti BiH ne će biti. Pregovori su završeni u studenome 1995. godine, preostaju razgovori, a oni se ne će voditi između konstitutivnih naroda i entiteta, nego u institucijama BiH koje su nadležne za to”. Eto dokaza tko krši i ne priznaje Daytonski sporazum. Za Izetbegoviće taj sporazum je švedski stol sa kojeg se mogu i imaju pravo služiti samo Bošnjaci, čime pokazuju da su oni turisti u toj zemlji i strasni konzumenti na njenom stolu. To i jest razlog da ne priznaje ni konstitutivnost nebošnjaka, napose domicilnog i autohtonog hrvatskog naroda, jer sultančić kaže “pregovori se ne će voditi između konstitutivnih naroda…”. Bakir planira voditi razgovore s konstitutivnim Erdoğanom i vehabijama u njihovim entitetima, kao znak velike zahvale za uspjehe u vjerskom ratu protiv katolika i katoličanstva u vrijeme vjerskog beha sukoba za teritorij. Kao i za turske okupatore i genocidiste tako i za njihove nasljednike, kako se nacionalno izjašnjavaju aktualni Bošnjaci, u porobljenoj fratarskoj Bosni nema drugi konstitutivnih naroda, osim njih, Turaka, mudžahedina, vehabija, i svaki drugi narod je obična raja, koja ima prava i slobode samo one ispisane u Ahdnami.

Sa svakog sastanka čiste muslimanske partije SDA (Stroga Diktatorska Akcija) izađe dio Ahdname ispisan hrvatskom narodu, i sve izvan njenih propisa je zabranjeno, kao i u vrijeme turskog danka u krvi kada je kršćanin morao sjašiti sa konja, kleknuti u vodu, blato, snijeg u vrijeme kad mu je u susret dolazio Turčin.

Samo ta povijesna istina turskih zločina nad domicilnim katolicima morala bi biti dovoljan argument da se ta turska okupacija nazove genocidom. Uz to što bi tim činom svijet ispravio tako dugu nepravdu prema hrvatskim žrtvama, već bi za trajno udaljio Tursku sa tih prostora, čime bi Bošnjaci bili primorani doći za pregovarački stol i tu u jednakosti i ravnopravnosti sa nebošnjacima tražiti mirno rješenje nemirnog beha problema.

Samo za stolom je rješenje beha problema u mirnom razlazu njenih nacionalni i vjerski razlika, smještenih i sigurni svake u svom entitetu, bošnjačkom, hrvatskom i srpskom, unutar granica zajedničke beha zajednice. Svako drugo rješenje, osim troentitetsko nacionalnog, je islamizacija, arabizacija i turkizacija beha zajednice i njeno vraćanje u prošlost turskog danka u krvi, te uvođenje isilizma kroz Komšić-Izetbegović-Džaferovićev građanizam u beha sadašnjost.

Vinko Đotlo

Povezane objave

Kohlmannova knjiga i islamski teroristi u Bosni 

hrvatski-fokus

Edhem ef. Mulabdić, Ivan Milićević, Ahmed Muradbegović,  Hamza  Humo,  Alija Nametak, Hamid Dizdar, Enver Čolaković

hrvatski-fokus

Međunarodna palača (ne)pravde

HF

Muhamed Borogovac i velikobošnjaštvo

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više