Hrvatski Fokus
Povijest

Pisarski priručnik brodski Julija Balovića

Vrijedni zapisi izvornih hrvatskih riječi i naziva  

 

Ljerka Šimunković priredila je “Prathichae schrivanesche” Julija Balovića iz Perasta (Perast, 24. ožujka 1672. – Perast , 10. rujna 1727.) Julio Balović (Giulio Ballovich) (Perast24. ožujka 1672. – Perast, 10. rujna 1727.),  pisac kroničar i pomorski kapetan iz Boke Kotorske (današnje Crne Gore), sakupljač narodnih pjesama, prepisivač književnih djela. Nećak Julija Balovića je povjesničar i pisac Andrija Markov, autor Annali di Pirusto (pravog naslova Povijest hrabroga plemenitoga peraštanskog naroda, iz Risanskoga zaljeva i Gornje Dalmacije, ili pak Crvene Hrvatske, talijanski Historia della valorosa Nobile Nazione Pirustina, del Seno Rezonnico e della Dalmazia Superiore, ò sia Croatia rubea), u kojem Julija Balovića spominje pod imenom Dentalio. Matijin sin, brat IvanaKrstaTripaMarka i Martina.

Obnašao dužnost gradskog suca u dva mandata. Bio je poslovni čovjek. Djelovao u mornarici gdje je bio brodski pisar, pilot i zapovjednik. Sudionik više pomorskih bitaka u mletačko-turskim ratovima i u bojevima s gusarima, u svojstvu kapetana peraških čuvara ratne zastave na mletačkom admiralskom brodu (1715–18). Za te borbe je više puta službeno pohvaljen. Posjedovao je brod S. Kristoforo.

U Mlecima je napisao dva pomorska priručnika (Pratichae schrivaneschae di me Giulio Ballovich Perastino, jedan iz 1693., drugi 1695.). Prvo izdanje sadrži usporedni rječnik talijanskog, slavo (hrvatskog), grčkog, albanskog i turskog jezika.  Sadrži abecede različnih jezika i pisama – grčkog, hrvatskog, asirskog, turskog i etiopskog te glagoljice, ćirilice i dr. Cvito Fisković spominje podatke o 23 lista s crtežima brodova, pomorskih sukoba i obalnog područja.

Pisao kroniku svog grada. U Peraškoj kronici je obuhvatio događaje od najstarijih vremena pa sve do njegovih dana. Dio rukopisa je u Perastu u crkvi sv. Nikole, a dio u Splitu. Kroniku je pisao od 1714.; smatralo ju se važnim izvorom, pa se njome služio i Frano Visković. Po ulozi koju je odigrao kao skupljač narodnih pjesama, može ga se okvalificirati jednim od najvažnijih predvukovskih skupljača narodnih pjesama. Napravio je prijepis Palmotićeve Danice iz 1692. godine. Napisao je priručnik za brodske pisare. Prikupio je knjigu narodne poezije i ostavio iza sebe kroniku Perasta. Meni je osobno (T.T.) najzanimljiviji rječnik jer se po njemu vidi srodnost peraštanskoga govora (bokeljskog) i dubrovačkih dijalekata, ali i utjecaj ikavske Dalmacije.

Pisat ću radi jednostavnosti po današnjim ortografskim pravilima, a ne talijanskim kao što je radio Julio (možda i Julija, po istoj osnovi po kojoj je muško ime Anrija, Matija, Gracija iz Mula itd.) Imena mjeseci su Sičanj (ikavski!), Veljača, Vlažak (ožujak se zvao i lašcem, ali vlaga – vlažak je neobično!), Listonos (travanj), Šibanj (po svibu, a ne po šibama, znači iskrivljeno!), Lipanj, Ilinštak (srpanj), Kolovoz, Ruj(!), Listopad, Studeni, Prosienac (hiperijekavski!).

Za rodbinu je nazivlje isto kao danas, ističem samo neke specifičnosti. Tako je rođeni brat bratučed, ujak je dondo (valjda dundo kao i u Dubrovniku), ali stric je stric a ne dundo. Dundo je valjda nastao od dominus, zanimljivo je da Balović poznaje riječ zet koja je u albanskom dandari. Usporedo Balović daje albanski, grčki, slavo (hrvatski) i volgar (pučko venetski), te turski. Časna je dumna kao i u Dubrovniku.

Kunjado je šogor, ali može imati i druga značenja.

Različite narode zove Balović ovako: Talijan je Lattinin, Slavo je Harvat, Grk je Gark, Albanac je Arbanas, Turčin ostaje Turčin. Mater je mati (očekivao sam majka!).

Dani su isti uz male razlike poput Ponedioljnik, Utornik, Četvartak.

Sat je očekivano ura, a moment čas. Kao i danas maslo, grah, zelje, leća, bob i kruh znače isto.

Farina je muka ili brašno, riza je oriz, grah južnoamerički je fažol. Kukuruzno brašno je golopud namjesto golokud.

Od oružja top je lumbarda, bomba je bumba, strijela je sulica, pištolj pistola. Ostalo je isto kao i danas.

Contea je za Balovića Banovina(!!!!!!). Sutra mu je pod utjecajem Crne Gore sjutra, bolestan je bolan, crkva je carkva.

Čarape su bječve, cipele su postole, kapelo je klobuk, kabanica je dolama, kaput zove kamban, turban tumban, vesta je haljina. Poznaje riječ kositar (kossiter), te mijed, brondza,  gvožđe.

Kao i u Dubrovniku kesten je kostanj, ali trešnja je trešnja a ne kriješva. Dud je murva, breskva je praskva, šipak naranča i lemun kao i u Dubrovniku, te četrun i mušmule. Pogotovo je zabavno kako lubenicu zove dinja, a pipun je opet dinja kao i u Dubrovniku.

Garofo (karanfil) i cipao (cipal) je malčice različito od Dubrovnika, gdje je slična pojava gubitka slova l u jednini, da se povrati u množini. (npr. fero – ferala, arseno, arsenala, festanjuo, festanjula, kanoćo, kanoćala itd.).

Bivol je bivo, magarac je tovar, međed znamo što je, svinja je prasac, jelen je kao u Dubrovniku leljen, šakal je čakali od čega dubrovački čagalj. Petrusin, šparoga, markva, violica je sve isto, interesantno je štufano prevedeno sa zadušeno! Pjetao je kokot, pilić je piple, puran je Indijana(!), lastavica lastovica, slavuj je slavić, orao orroo!!!

Paun je pavun, boja je masti (mastit jaja se kaže za bojanje jaja u Dubrovniku), carno je carno, zarljeno je crveno; Balović razlikuje modro i plavo. Balović još nema riječ za čempres pa ga zove kijeparis, Lopov je lupež.

Čavli, ključ, kliješta, pila, lopata, motika su istoimeni, čekić je korać, kuka je kljuka, dlijeto je ljeto.

Palamida (polanda) je bokeljski palovnić, ušata je ukljata, lignja uljigan (u Dubrovniku ukjata, oliganj), salpa je sopa, ugor gruj, gavun, sarak, skuša, lokarda, raža kao u Dubrovniku.

List je suvoij (od tal. sfoglio), delfin piskavica, romb je ronap, orada je ginilja, bracin(u dubr. smudut) je lubljo (lubin).

Marenda je ručak(?!), ručati je objedovati. Uši, buhe i kimci (stjenice) prate mornare i vojnike oduvijek.

Tu su i karpuše i gnide. Riječ bubanj i redovnik su čisto hrvatske!

Pisar nije bilo tko, “na brodu je zapovjednik Bog, a pisar njegov prorok.” Neka Vas ne čudi kada umjesto kapetana Vicka Burovića Julio Balović potpisuje dokument Savi Vasiljeviću iz Trebinja koji trguje sa 100 srebrenih cekina. Naime Burović se nije znao ni potpisati, a veliki kapetan Iveljić još koncem 19. stoljeća nailazi na grčke kapetane (doduše kratke plovidbe) koji ne znaju računati zemljopisnu dužinu i širinu niti rabiti sekstant.

Obitelj Balović je starinom iz Albanije, ali ne ćemo se sada baviti etnogenezom Bokelja i tko je sišao sa brda kao Zmajevići, tko došao iz Italije, južne Hrvatske, a tko potječe od starih dalmatinskih Romana (možda romaniziranih Ilira i Grka) ili Židova. Jedna stara kotorska obitelj se prezivala Bizanti (more je otvoreno i za Saracene i Jude i Tedeschije i Ugrinoviće i Mauroviće!).

Dokumente koje je objavio i sačuvao Balović da bi pomogao budućim pisarima (škrivanima) danas možemo rabiti i da vidimo koliko je bilo i Korčulana i Dubrovčana na bokeljskim brodovima, i čime su trgovali. Gruž je bio donedavno zasebno mjesto, čak i daleko od Dubrovnika. Balović je pružio ljudima modele (šablone) kao sastavljati ugovore, priznanice, smrtovnice itd. Priče o Teuti, sukobu Bujovića i Zmajevića, o turskim ratovima, gradnji Sueza, ulcinjskim crncima i Alžircima, te kako je historičar i izvanredni jezikoslovac albanskoga jezika Kaplan Burović od prijatelja Albanaca i druga Envera postao Srbin prepuštam nekom drugom. A povijest čine i Škaljarski i Kavački klan, kao i pjesnici, filozofi, svećenici i pomorci!

Teo Trostmann

Povezane objave

Desetom travnju

HF

ETNOGENEZA – Ikavica i hrvatska državna jezgra

HF

Marginalije o Ruđeru Boškoviću

hrvatski-fokus

Maksimilijan Habsburški i Dubrovnik

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više