Knjiga Michela Chossudovskoga otkriva negativne učinke nametnute ekonomske strukturne reforme, privatizacije, deregulacije i konkurencije
Michel Chossudovsky, profesor emeritus ekonomskih znanosti na Sveučilištu Ottawa, Kanada, i direktor Centra za istraživanje globalizacije, objavio je drugo, ažurirano i prošireno izdanje knjige, koja je ujedno i međunarodni ‘best-seller’ pod naslovom: „The Globalization of Poverty and the New World Order“ („Globalizacija siromaštva i Novi svjetski poredak“).
U ovom ažuriranom i proširenom izdanju knjige, prof. Chossudovsky ocrtava konture Novog svjetskog poretka koji se ‘hrani’ siromaštvom ljudi i uništavanjem okoliša, stvara socijalni apartheid, potiče rasizam (!) i etničke sukobe i podriva prava žena. Globalizacija siromaštva rezultat je njegovih detaljnih primjera iz svih dijelova svijeta koji to uvjerljivo pokazuju. „Ova knjiga vješta je kombinacija lucidnog objašnjenja i uvjerljivo argumentirane kritike temeljnih pravaca u kojima se naš svijet kreće financijski i ekonomski.“
Novo prošireno izdanje knjige Globalizacija siromaštva i Novi svjetski poredak uključuje deset novih poglavlja i novi predgovor – u kojem autor razmatra uzroke i posljedice gladi u Subsaharskoj Africi, dramatično srozavanje/rušenje financijskih tržišta, propast državnih socijalnih programa i razaranje što je sve posljedica trajnog smanjenja broja zaposlenih u industriji i liberalizacije tržišta.
„Ova sažeta, provokativna knjiga otkriva negativne učinke nametnute ekonomske strukturne reforme, privatizacije, deregulacije i konkurencije. Zaslužuje pažljivo čitanje“(Choice, American Library Association (ALA);
„Trenutni sustav, prema tvrdnji Chossudovskog, sustav je stvaranja kapitala putem uništenja. Autor se suočava s vezama između građanskog nasilja, socijalnog i okolišnog stresa s modalitetima širenja tržišta“ (Michele Stoddard, Covert Action Quarterly).
Predgovor iz drugog izdanja knjige „Globalizacija siromaštva i Novi svjetski poredak“
»Samo nekoliko tjedana nakon vojnog puča u Čileu 11. rujna 1973. godine, svrgavanjem izabrane vlade predsjednika Salvadora Allendea, vojna Hunta na čelu s generalom Augustom Pinochetom naredila je poskupljenje cijena kruha od 11 na 40 eskuda, što je bio pozamašni porast cijene preko noći od 264 posto. Ovaj tretman ekonomskog šoka osmislila je skupina ekonomista nazvana „Chicago Boys.“
U vrijeme vojnog puča predavao sam na Ekonomskom institutu Katoličkog sveučilišta u Čileu, koji je bio ‘gnijezdo’ ekonomista školovanih u Chicagu, učenici Miltona Friedmana. Tog 11. rujna (1973.), u satima nakon bombardiranja predsjedničke palače La Moneda, novi vojni vladari uveli su 72-satni policijski sat. Kada se nekoliko dana kasnije Sveučilište otvorilo, „Chicago Boysi“su se radovali. Jedva tjedan dana kasnije, nekoliko mojih kolega s Ekonomskog instituta imenovano je na ključna mjesta u vojnoj vladi.
Iako su cijene hrane naglo porasle, plaće su ‘zamrznute’ kako bi osigurali „ekonomsku stabilnost i izbjegli inflatorni pritisak.“ Iz dana u dan, zemlja je bila precipitirana u ponor siromaštva, za manje od godinu dana cijena kruha u Čileu porasla je trideset-šest puta, a 85 posto čileanskog stanovništva odvedeno je ispod granice siromaštva.
Ovi su događaji duboko utjecali na moj posao ekonomista. Neovlaštenim miješanjem u cijene, nadnice/plaće i kamate, životi ljudi su uništeni; čitava nacionalna ekonomija bila je destabilizirana. Počeo sam shvaćati da makroekonomska reforma nije bila niti „neutralna“ – kako tvrdi akademska struja – niti odvojena od šireg procesa drštvene i političke transformacije. U svojim ranijim spisima o čileanskoj vojnoj Hunti na takozvano „slobodno tržište“ gledao sam kao dobro organizirani instrument „ekonomske represije.“
Dvije godine kasnije, 1976., vratio sam se u Južnu Ameriku kao gostujući profesor na Nacionalnom sveučilištu u Cordobi u industrijskom središtu sjeverne Argentine. Moj se boravak slučajno poklopio s još jednim vojnim pučem. Uhićeni su desetci tisuća ljudi, a Desaparecidos su ubijeni (španjolski Desaparecidos – nestali). Vojno preuzimanje u Argentini bilo je „kopija“ puča koji je predvodila CIA u Čileu. Iza masakra i i kršenja ljudskih prava također su propisane reforme „slobodnog tržišta“ – ovaj puta pod nadzorom argentinskih kreditora iz New Yorka.
Smrtonosni ekonomski propisi Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) koji se primijenjuju pod krinkom „programa strukturne prilagodbe“ još nisu službeno objavljeni. Iskustvo Čilea i Argentine pod „Chicago Boysima“ bilo je generalna proba za buduće događaje. S vremenom su ekonomski metci sustava slobodnog tržišta pogađali državu za državom.
Od napada dužničke krize 1980-ih, isti MMF-ov ekonomski lijek rutinski se primijenjuje u više od 150 država u razvoju. Na temelju mojeg ranijeg rada u Čileu, Argentini i Peruu, počeo sam istraživati globalne učinke ovih reformi. Neumorno se hraneći siromaštvom i ekonomskom dislokacijom, oblikovao se Novi svjetski poredak.
U međuvremenu, većinu vojnih režima u Južnoj Americi zamijenile su parlamentarne „demokracije,“ kojima je povjeren jeziv zadatak da nacionalno gospodarstvo stave na dražbeni blok u okviru programa privatizacije koje sponzorira Svjetska banka. Godine 1990. vratio sam se na Katoličko sveučilište u Peruu gdje sam predavao nakon što sam napustio Čile u mjesecima poslije vojnog puča 1973. godine.
U Limu sam stigao u jeku predizborne kampanje 1990. Gospodarstvo zemlje bilo je u krizi. Odlazeća populistička vlada predsjednika Alana Garcije stavljena je na „crnu listu“ MMF-a. Predsjednik Alberto Fujimori postao je novi predsjednik 28. srpnja 1990. I jedva nekoliko dana kasnije, „ekonomska šok terapija“ pogađa zemlju – ovaj put s osvetom. Peru je kažnjen zbog nepridržavanja diktata MMF-a: gorivo je poskupjelo 31 puta, a kruh poskupljuje više od dvanaest puta u jednom danu. MMF je – u bliskim konzultacijama s američkom riznicom – djelovao iza kulisa. Te su reforme – provedene u ime „demokracije“ – bile mnogo poraznije od onih primijenjenih u Čileu i Argentini pod šakom vojne vlasti. Osamdesetih i devedesetih godina mnogo sam putovao Afrikom. Terensko istraživanje prvog izdanja knjige zapravo je pokrenuto u Ruandi koja je, usprkos visokoj razini siromaštva, postigla samodostatnost u proizvodnji hrane. Od ranih 1990-ih, Ruanda je bila uništena kao funkcionalna nacionalna ekonomija; njezin nekad živahni poljoprivredni sustav bio je destabiliziran. MMF je zahtijevao „otvaranje“ domaćeg tržišta za ‘odbacivanje’ američkih i europskih viškova žitarica. Cilj je bio „potaknuti ruandske poljoprivrednike da budu konkurentniji“ (knjiga, poglavlje 7.).
Od 1992. do 1995. godine provodio sam terenska istraživanja u Indiji, Bangladešu i Vijetnamu i vratio se u Južnu Ameriku kako bih završio studiju o Brazilu. U svim zemljama koje sam posjetio, uključujući Keniju, Nigeriju, Egipat, Maroko i Filipine, primijetio sam isti obrazac ekonomske manipulacije i političkog uplitanja institucija sa sjedištem u Washingtonu. U Indiji, izravno proizašle iz reformi MMF-a, milijuni ljudi bili su gurnuti u gladovanje. U Vijetnamu – koji je među najuspješnijim svjetskim gospodarstvima za proizvodnju riže – glad na lokalnoj razini izbila je izravno nakon ukidanja kontrole cijena i deregulacije tržišta žitarica.
Slučajno sam krajem hladnog rata i u jeku ekonomske krize putovao u nekoliko gradova i ruralnih područja Rusije. Reforme sponzorirane od MMF-a ušle su u novu fazu – proširivši svoj smrtonosni stisak na zemlje bivšeg istočnog bloka. Počevši od 1992. godine, golema područja bivšeg Sovjetskog Saveza, od Baltičkih država do istočnog Sibira, gurnuta su u ponor siromaštva. Rad na prvom izdanju knjige dovršen je početkom 1996. godine, uključujući detaljnu studiju o ekonomskom raspadu Jugoslavije (knjiga, poglavlje 17.). Osnovan od strane ekonomista Svjetske banke, pokrenut je „program bankrota.“ U razdoblju od 1989. do 1990. uništeno je oko 1100 industrijskih poduzeća i otpušteno više od 614.000 industrijskih radnika. I to je bio samo početak mnogo dubljeg ekonomskog (s)loma Jugoslavenske Federacije.
Od objavljivanja prvog izdanja 1997. godine, svijet se dramatično promijenio; „globalizacija siromaštva“ proširila je svoj zahvat na sve glavne regije svijeta, uključujući Zapadnu Europu i Sjevernu Ameriku. Postavljen je Novi svjetski poredak koji uništava nacionalni suverenitet i prava građana. Prema novim pravilima Svjetske trgovinske organizacije (WTO) osnovane 1995. godine, „utvrđena prava“ dodijeljena su najvećim svjetskim bankama i multinacionalnim konglomeratima. Javni su dugovi spiralizirali, državne su institucije propale, a gomilanje privatnog bogatstva nemilosrdno napredovalo.
Ratovi protiv Afganistana (2001.) i Iraka (2003.) koje vode Sjedinjene Države označavaju važnu prekretnicu u ovom Novom svjetskom poretku. Kako se drugo izdanje knjige tiska, američke i britanske snage napale su Irak, uništavajući njegovu javnu infrastrukturu i ubijajući tisuće civila. Nakon 13 godina ekonomskih sankcija, rat protiv Iraka bacio je cijelo stanovništvo u siromaštvo.
Rat i globalizacija idu ruku pod ruku. Podržana američkim ratnim strojem, razvila se nova smrtonosna faza globalizacije koju vode korporacije. U najvećem prikazu vojne moći od Drugog svjetskog rata, Sjedinjene Države započele su vojnu avanturu, koja prijeti budućnosti čovječanstva.
Odluka o napadu na Irak nije imala nikakve veze sa „Saddamovim oružjem za masovno uništenje“ ili njegovim navodnim vezama s ‘Al Qaedom.’ Irak posjeduje 11 posto svjetskih rezervi nafte, odnosno pet puta više od rezervi SAD-a. Šira regija Bliskog Istoka i Srednje Azije (koja se proteže od vrha Arapskog poluotoka do bazena Kaspijskog mora) obuhvaća približno 70% svjetskih rezervi nafte i prirodnog plina.
Ovaj rat, koji je u fazi planiranja već nekoliko godina, prijeti zahvaćanju mnogo šire regije. Dokument Središnjeg zapovjedništva SAD-a iz 1995. godine potvrđuje da „svrha američkog angažmana . . . je zaštititi vitalni interes SAD-a u regiji – neprekinuti, siguran pristup SAD-a i saveznika nafti iz Zaljeva.” Nakon invazije, iračko je gospodarstvo stavljeno pod jurisdikciju američke vojne okupacijske vlade koju je predvodio umirovljeni general Jay Gardner, bivši izvršni direktor jednog od najvećih američkih proizvođača oružja.
U vezi s američkom administracijom i Pariškim klubom službenih vjerovnika, MMF i Svjetska banka trebali bi igrati ključnu ulogu u poslijeratnoj „obnovi“ Iraka. Skriveni dnevni red je nametanje američkog dolara kao iračke zamjenske valute, u aranžmanu valutnog odbora, sličnom onom koji je Bosni i Hercegovini nametnut Daytonskim sporazumom iz 1995. (vidi poglavlje 17.). Zauzvrat, angloamerički naftni divovi predviđaju preuzimanje velikih iračkih naftnih rezervi.
Irački spiralni vanjski dug koristit će se kao instrument ekonomske pljačke. Postavit će se uvjeti.Cjelokupno nacionalno gospodarstvo bit će stavljeno na dražbeni blok. Pozvat će se MMF i Svjetska banka da pruže legitimitet pljački iračkog naftnog bogatstva.
Raspoređivanje američkog ratnog stroja treba proširiti američku ekonomsku sferu utjecaja na području koje se proteže od Sredozemlja do zapadne granice Kine. SAD su uspostavile trajnu vojnu nazočnost ne samo u Iraku i Afganistanu, već imaju vojne baze i u nekoliko bivših sovjetskih republika. Drugim riječima, militarizacija podržava osvajanje novih ekonomskih granica i nametanje svjetskog sustava „slobodnog tržišta.“
Globalna depresija
Navala rata predvođenog SAD-om događa se u jeku globalne ekonomske depresije koja svoje povijesne korijene vuče iz dužničke krize ranih 1980-ih. Američki osvajački rat ima izravan utjecaj na ekonomsku krizu. Državni resursi u SAD-u preusmjereni su na financiranje vojno-industrijskog kompleksa i jačanje domaće sigurnosti na štetu financiranja prijeko potrebnih socijalnih programa koji su do kostiju ogoljeni.
U svjetlu 11. rujna 2001., masivnom propagandnom kampanjom ojačana je klimava legitimnost „globalnog sustava slobodnog tržišta,“ koja je otvorila vrata obnovljenom valu deregulacije i privatizacije, što je rezultiralo korporativnim preuzimanjem većine, ako ne i svih, javnih službi i državne infrastrukture (uključujući zdravstvo, struju, vodu i prijevoz).
Štoviše, u SAD-u, Velikoj Britaniji i većini zemalja Europske unije revidirana je pravna struktura društva. Temeljem ukidanja vladavine prava, stvorili su se temelji autoritarnog državnog aparata s malo ili nimalo organiziranog protivljenja od glavnog uporišta civilnog društva.
Nova poglavlja dodana ovom drugom izdanju bave se nekim ključnim pitanjima 21. stoljeća: ‘bum’ spajanja i koncentracije korporativne moći, krah ekonomija na nacionalnoj i lokalnoj razini, slom financijskih tržišta, izbijanje gladi i građanskog rata i demontiranje socijalne države u većini zapadnih zemalja.
U 1. dijelu dodani su novi Uvod i poglavlje pod naslovom „Globalne laži.“ Također se u 1. dijelu ispituju utjecaji „slobodnog tržišta“ na ženska prava. U drugom dijelu, o Subsaharskoj Africi, poglavlje o Ruandi prošireno je i ažurirano nakon terenskog rada provedenog 1996. i 1997. godine. Dodana su dva nova poglavlja, o gladi u Etiopiji i Južnoj Africi 1999.-2000. u razdoblju ‘post-apartheida.’ Poglavlje o Albaniji u 5. dijelu fokusira se na ulogu MMF-a u uništavanju stvarne ekonomije i ubrzavanju sloma bankarskog sustava zemlje.
Novi 6. dio pod naslovom „Novi svjetski poredak“ uključuje pet poglavlja. Poglavlje 18. usredotočeno je na „program strukturnih prilagodbi“ koji se primjenjuje u zapadnim zemljama pod nadzorom najvećih svjetskih komercijalnih i trgovačkih banaka. Tekuća ekonomska i financijska kriza preispitana je u poglavljima 19. i 20. U poglavljima 21. i 22. ispituje se sudbina Južne Koreje i Brazila nakon financijskog sloma 1997.-1998., kao i suučesništvo MMF-a u daljnjem razvoju interesa valutnih i burzovnih špekulanata.«
Izvor:
Michel Chossudovsky: „The Globalization of Poverty and the New World Order“, Global Research, 3. 6. 2020.
