U našem zdravstvu uslugu dobivaju samo oni koji nikada nisu željeli hrvatsku državu
OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE ANDREJU PLENKOVIĆU I MINISTRU ZDRAVSTVA VILIJU BEROŠU
Danas sam se vratio iz bolnice Merkur, gdje su mi u zadnji tren operirane srčane žile. Moram obaviti još jednu operaciju za šest tjedana. U bolnicu Merkur sam došao s preživljenim srčanim udarom i teškom upalom. U prošlu sam srijedu u HITNOJ u KBC-a Zagreb čekao više od pet sati i gušio sam se, bio sam suočen sa smrću. Nakon 5 sati morao sam se poslužiti nedozvoljenim ulaskom u prostor gdje se nalazi liječnici, tražeći spas od smrti. Pokazalo se da uopće nisam bio registriran kao HITNI pacijent, premda sam se na dolasku u HITNU u KBC-u Zagrebu odmah prijavio. Potom sam čekao još jedan sat na pregled, kad sam već polako padao u nesvjest. Noć sam proveo u izolaciji zbog testiranja na COVID-19. Sljedećeg dana u 11 sati ujutro rečeno mi je da ću biti prebačen na Odjel 1 na Kardiologiji. Nažalost, šefica Odjela profesorica J. Šeparović se ponašala izuzetno agresivno, neprofesionalno, bezosjećajno i nehumano. Tehničaru koji me je u kolicima dovezao na Odjel vrlo oštro i agresivno je rekla neka me vozi kud god hoće, ali ona me ne će primiti, iako je dr. A. Keranović iz HITNE ranije dogovorio s tim Odjelom da me prime. Zbog tada sve veće nesvjestice i vrtoglavice nisam mogao više izdržati nego sam otišao kod šefa Klinike za bolesti srca i krvnih žila, akademika Davora Miličića, koji je ranije bio moj kardiolog i vrlo ga oštro kritizirao zbog takvog tretmana koji sam doživio. Napomena, po dolasku u HITNU nisam se koristio brojnim vezama koje sam imao u sustavu zdravstva (kao što je to običaj u Hrvatskoj) – Andrija Hebrang, Milan Kujundžić, Davor Miličić, Željko Reiner… Zadnja dvojica rade u KBC-u Zagreb.
Nakon razgovora s akademikom Miličićem, uzeo sam svoje stvari i u pidžami izašao iz bolnice i na ulicu. U tom sam trenutku želio umrijeti, jer se pokazalo da mi koji smo stvarali hrvatsku državu danas imam manje pravo na život i liječenje od onh koji mrze Hrvatsku i koji žele srušiti današnju samostalnu hrvatsku državu. Nakon dva sata sjedenja u parku ispred bolnice otišao sam kući i zaključao se, a telefon sam isključio. Bio sam u strašnim bolovima. Uzeo sam dvije jake tablete za smirivanje od kojih sam zaspao, a nadao sam se da se ne ću probuditi tj. da će me srčani udar dokrajčiti. Sutradan je gotovo nasilno u moj stan došla moja pokćerka i uvjerila me da ipak odem u bolnicu Merkur gdje mi je dogovorila prijam. Samo zahvaljujći njoj, odlučio sam otići u bolnicu, gdje su me primili profesionalno i djelomično mi spasili život.
U iduća dva mjeseca imam 12 dogovorenih termina za druge bolesti (melanom – rak kože, bolest leša i nogu, upalu prostate i mjehura itd…). Ovo sam odlučio napisati samo zato što sam kod kuće vidio na HTV-u da se u Hrvatskom saboru raspravlja o ostavci ministra zdravstva Vilija Beroša. Bio sam zgrožen lažima predsjednika HDZ-a i Vlade Andreja Plenkovića, ministra Beroša i potpredsjednika Hrvatskog sabora Željka Reinera. U odgovoru na pitanja i komentare oporbenih zastupnika, Plenković i oni su izjavili tolike laži i besmislice, koje su bez premca u politici demokratskih zemalja u svijetu.
Dragi prijatelji i prijateljice, moje zdravlje je i dalje ugroženo. Jedna druga srčana žila je začepljena preko 95 %. Ne znam zašto to nije riješeno. Sada imam 7 stentova, a uskoro ću dobiti i 8. Nakon ovog izvješća, koje sam Vam bio dužan podnijeti, neko vrijeme me ne će biti na facebooku. Jednostavno, ili ću se odmoriti, ili ću umrijeti.
P.S. U KBC-u Zagreb moja pokojna supruga Janja Ninić Babić, bojnica Hrvatske vojske i dragovoljka Domovinskog rata od 1990. godine 2015. nije mogla dobiti, u bilo kojoj bolnici u Zagrebu, potreban lijek za kemoterapiju, a u Rijeci ga je dobila tri mjeseca kasnije, kad je već bila praktički mrtva.
