Kakva “kolosalna pobjeda”, a na Dan državnosti izgubili i Knin i Vukovar
Brojevi i matematika su sredstvo političkih lidera u diplomatskoj relativizaciji rezultata izbora. Lider HDZ-a, aktualni predsjednik Vlade Andrej Plenković je u noći izbora izjavio da je HDZ pobijedio, na lokalnim izborima. Tu pobjedu je nazvao kolosalnom. HDZ je dobro prošao na izborima. Dobio je više nego što se očekivalo, posebice, na sjeveru Hrvatske. Međutim, vrlo je upitno i pomalo zabrinjavajuće, kad se kolosalnom pobjedom proglašava nešto, u čemu je izgubljen Vukovar i Knin. O tome se nije govorilo. Zar se na Dan državnosti republike Hrvatske, na tridesetu obljetnicu obilježavanja konstituiranja prvog višestranačkog sabora, ti gradovi i njihovo značenje, za sve nas i državu, bez osvrta, “demokratski”, mirno i kolosalno prepuštaju u ruke nezavisnim kandidatima, koji su oporba državotvornoj stranci i aktualnoj vlasti. S Kninom je, u jednakom smjeru otišla i cijela Kninsko-šibenska županija. To o mnogo kome i čemu, puno toga govori, o čemu se ne govori s vrha vlasti i stranke, ne želeći umanjiti kolosalnu pobjedu HDZ-a. To najviše govori o demokraciji, koja se u nas, iako sputana počela buditi, širiti i jačati. Ta i takva demokracija oduprla se sili i pritisku onih koji su vodili negativnu kampanju. Umjesto afirmacije sebe i iznošenja svojih programa, u kojima su identificirani problemi, prezentirana njihova rješenja, kao i mogućnosti zadovoljenja potreba većine građana u sadašnjosti, s realnom vizijom budućnosti, s naznakama rasta, razvoja, boljitka, sreće i zadovoljstva, kampanja se vodila difamacijom protivnika, na načine kojih bi se i Goebbels posramio.
Na izborima se zaista dogodila kolosalna pobjeda mladih kandidata, bez obzira kojoj političkoj stranci i opciji pripadaju. To se dogodilo diljem Lijepe naše. Došlo je do smjena generacija, što je normalno, čak i u novom normalnom, koje malo pomalo postaje staro normalno, s primjesama novog normalnog, koje se ne će moći nikako odstraniti, niti prebrisati. To bi nas trebalo, u neku ruku veseliti. Za očekivati je da ti mladi, kao i oni “novi”, nešto stariji, ne nose nikakav teret prošlosti, na svojim plećima, da nemaju nikakvog putra na glavi, da svjesno žrtvuju sebe, stavljajući na raspolaganje svoje znanje, sposobnosti, vještine i iskustvo, u službu, za druge, za sve nas, s ciljem promjena u svim područjima rada, djelovanja i života, u smislu, dobrog, ljepšeg, boljeg, poštenijeg, djelotvornijeg, transparentnijeg, zdravijeg, humanog, solidarnog, socijalno osjetljivog, empatičnog, nacionalnog i domoljubnog življenja, u modernom civiliziranom, kulturnom, ekološki osviještenom društvu, u slobodi i pravnoj jednakosti.
Došlo je do zaokreta. Dogodio se pomak k pozitivnom i boljem. Gubitnici su oni, koji nisu “stvorili” podmladak, s kojim bi bezbolno sišli s višegodišnje vlasti i trona, prepustili upravljanje mlađima, nepotrošenim licima u javnosti i politici. Pozitivni i djelotvorni politički kapital bilo bi dobro prenositi, na nove generacije, u smislu, “gdje ja stadoh, ti ćeš poći, što ne mogu, ti ćeš moći”, a ne rušiti sve mostove za sobom ili pred sobom. Takav način razmišljanja, rada i djelovanja, bio bi kolosalna pobjeda samog sebe, svojih rivala i političkih protivnika. Za nadati se i za očekivati je da će svi “novi” temeljito proučiti projekte prethodnika, kao i njegove metode rada, te da će podržati i nastaviti, sve ono što je dobro, da neće prebrisati ili obrisati, postojanje svojeg prethodnika i sav njegov rad, u smislu, kako je to sve bilo loše i da to što prije treba zaboraviti. Kako god netko ne dobro, odnosno loše radio, uvijek se kod svakoga, u njegovu radu, nađe nešto dobro, što ne treba odbacivati. Bilo bi dobro hodati utabanim stazama, ali i krčiti nove putove. To donosi napredak (opći i posebni), pojedincu i društvu u cjelini. U Zagrebu ne ćemo valjda dopustiti da Bundek zaraste u grmlje i šikarje, ne ćemo porušiti fontane, ni spomenike…, ali ćemo, mislim barem tako, raditi transparentno, stručno, odgovorno i djelotvorno, najprije s našim novcem, a onda sukladno tome i sa svim ostalim.
Kolosalna pobjeda platforme (pokreta) Možemo, nije nikoga iznenadila. To je izraz želje i volje većine građana glavnog grada za nužno potrebnim promjenama, u svim područjima i segmentima života, što se godinama, odgađalo, zapuštalo, prekrivalo, pokrivalo, gasilo vatrogasnim mjerama, maskiralo, ortački odvijalo, stajalo u mjestu, išlo unatrag, pred čim se žmirilo…, nas obmanjivalo, obligatno rasipajući naš novac, na nebitne i nevažne stvari, stvarajući privid da se kao stalno danonoćno nešto dela. Za nadati se kako se ne ćemo razočarati u aktivistima, koji su onako uz put, malo pomalo, uslijed prilika i neprilika, postajali političari. Posao koji je pred njima se razlikuje, u mnogo čemu, od njihova dosadašnjeg rada. Za očekivati je da će na pojedine političke i upravljačke funkcije postaviti sposobne, a ne podobne, da ne će nagrađivati odanost, da neće izigrati naše povjerenje, da će prevladati odgovornost, vjerodostojnost, poštenje i obećanja, u smislu važnih i bitnih, nužno potrebnih promjena u gradu, u mnogo čemu, od gradske uprave, prometa, otpada, školstva, kulture, događanja…, te malo pomalo naš grad pretvoriti u europsku metropolu, kakav je odavno trebao biti, nešto slično, Beču, Pragu, Bratislavi… Time bi opravdali svoje postojanje i noćašnju kolosalnu pobjedu.
Kolosalna pobjeda nad sobom i svojim jastrebovima, je u svojem govoru pokazao čelnik Domovinskog pokreta, čestitajući svojem političkom protivniku i pobjedniku pokretu (stranci? koaliciji?) Možemo. Za nadati se kako će oni biti konstruktivna oporba u gradskoj skupštini. Unatoč svojem porazu u Zagrebu, Domovinski pokret, odnosno njegov čelni, dr. Miroslav Škoro je dobio, respektabilan broj glasova, što bi se trebalo respektirati i pamtiti, pogotovo kad se zna da je to najmlađa politička stranka i ovo su joj prvi lokalni izbori. Mislim, da bi broj glasova bio i veći, da se kampanja vodila na drugačiji, pozitivan i afirmativan način, a ne difamacijom protukandidata i njegove platforme. Taj i takav način je već dojadio i dodijao Bogu i vragu. To je relikt prošlosti. To ne vodi ničemu dobrome, sije strah, stvara nove podjele, potkrepljuje mržnju i odvraća normalne ljude od odabira onih, koji po drugima pljuju, umjesto da govore o sebi, svojim mogućnostima, rastu i razvoju gospodarstva i društva, svojem realnom programu u sadašnjosti i svojim vizijama za budućnost.
Kako bilo, da bilo, prošlo je. Tri godine smo mirni od ovakvih predizbornih i izbornih rabota, ujdurmi i praznika demokracije. Ukoliko pobijeđeni politički veterani, ne daju svoje ruke u Saboru vladajućima, što je lako moguće, pogotovo, kad se netko od tih i takvih smatra izigranim, imati ćemo izbore i prije redovnog zakonskog roka, što možda ne bi ni bilo loše. Bila bi to kolosalna “pobjeda” gubitnika, koji se ne mogu i neće pomiriti sa svojim gubitkom i ne će ili pak ne mogu shvati, da do smjena generacija, kad-tad mora doći. Za nadati se da će prevladati razum i mudrost, uz pokoju sinekuru i benefite, onima od kojih je svašta moguće očekivati, pa i pad aktualne Vlade. Kad se sve to mirno, utilitarno i politički sredi, bit će to kolosalna pobjeda HDZ-a. Njihovi istaknuti članovi su pokazivali kartu Hrvatske koja je teritorijalno postala plava, pri čemu se ne računa da se plave prazni prostori. Ne treba biti Einstein pa zbrojiti građane Zagreba i Splita, da ostale ne spominjem, koji nisu glasali za HDZ. Bojimo li uniju skupova brojeva tih glasova, to neće biti plavo, biti će šareno, uz tu i tamo blage primjese plave, koja se u presjecima sa skupovima drugih boja, potpuno izgubila
Dokle ćemo se pretvarati i neuspjehe proglašavati uspjesima, kao i praviti se blesavi, pred očiglednim činjenicama i nagovještajima zatvarati oči i uši, dok nam neki novi samodopadni, izgledni samouvjereni i samosvjesni lokalni stranački lideri, dijele lekcije, u smislu, zašto su se negdje izgubili izbori. Nismo mi amorfna biračka masa, koju se pred svake izbore oblikuje, po željama većine, a negdje i manjine. Imamo u prosjeku, dovoljno zdravog razuma, obrazovanja i sposobnosti, da vidimo što se oko nas događa, da prepoznamo laži i obmane, te da se okrenemo onima koji to ne rade ili rade u prihvatljivom obliku.
