Djelovao po tzv. kontraobavještajnoj liniji i često putovao u razne krajeve svijeta
U posljednjem broju tjednika „Globus“ objavljen je razgovor s hrvatskim veleposlanikom u Beogradu Hidajetom Bišćevićem pod prilično katastrofičnim naslovom „Svijet tone u kaos i užas“. Taj naslov ima uporište u Bišćevićevim promišljanjima kojima današnju političku situaciju u svijetu uspoređuje s vremenom pred Prvi i Drugi svjetski rat, s 1914. i 1938. Godinom (vidi: „Globus“, 2. lipnja 2021).
Nedavno je Bišćević bio u žarištu hrvatske javnosti zbog optužbi da ne vodi dovoljno računa o interesima hrvatske zajednice u Srbiji. U tom kontekstu on svoje djelovanje pokušava objasniti i opravdati sitnim pomacima u zalaganju za položaj tamošnje hrvatske manjine. Međutim, ni sada kao što nije činio ni ranije ne poziva se na osnovno načelo, načelo reciprociteta odnosno uzajamnosti u davanju i poštivanju prava manjina, u ovom slučaju hrvatske manjine u Srbiji i srpske u Hrvatskoj.
Bišćević općenito ostavlja dojam osobe kojoj kao da nije zadatak i posao prvenstveno zastupati interese hrvatskog naroda i hrvatske države u Srbiji, nego u nečijem trećem interesu podrediti nacionalne i državne hrvatsko-srpske odnose potrebama integriranja Srbije u euro-atlantske asocijacije. Naravno, na štetu hrvatske države i hrvatskog naroda, uključujući i hrvatske manjine u Srbiji. Posebice je interesantno da Bišćević kao hrvatski veleposlanik, kad govori o odnosu između Beograda i Prištine, ne polazi od činjenice da je Republika Hrvatska još 19. ožujka 2008. priznala Republiku Kosovo kao samostalnu i nezavisnu državu. Bišćević nastupa kao da je to tema o kojoj je tek potreban dogovor: „Koliko vidim, Srbija pokazuje spremnost na dijalog i neki oblik kompromisa“.
Tko je Hidajet Bišćević? Rođen je u Sarajevu, ali je odrastao i školovao se u Zagrebu, gdje se još u srednjoj školi počeo baviti novinarstvom. Nakon odsluženja vojnog roka u JNA počeo je raditi u vanjsko-političkoj rubrici „Vjesnika“, gdje je na kraju dogurao do mjesta glavnog urednika. Bišćević je relativno kasno, u dvadeset i osmoj godini, primljen u Savez komunista, što je očigledno bio preduvjet za njegov karijerni napredak. Njegove partijske karakteristike neovisno od toga vrlo su pozitivne. (vidi privitak: iz partijskog dosjea Hidajeta Biščevića) Međutim, interesantna je njegova karijera po drugoj, tajno-policijskoj liniji. Kad je Josip Perković 1997. godine za potrebe „Hrvatske informativne službe“ (HIS) sastavljao popis suradnika hrvatske podružnice jugoslavenske civilne kontraobavještajne „Službe držane sigurnosti“ (SDS), kolokvijalno zvane Udba, na samome vrhu naveo je ime Hidajeta Bišćevića kao suradnika zagrebačkog centra SDS-a pod pseudonimom „Lux“. Zaista, u arhivu SDS-a Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova SRH mogu se pronaći dokumenti o tajno-policijskoj aktivnosti Hidajeta Bišćevića – „Luxa“, iz kojih je vidljivo da je on, najprije kao “operativna veza”, od početka 1982. godine djelovao po tzv. kontraobavještajnoj liniji i da je često putovao u razne krajeve svijeta gdje se susretao s zainteresiranim osobama iz društvenog, znanstvenog, političkog i vojnog života raznih država. (vidi privitak: izvješća suradnika “Luxa” iz arhive Udbe)
S obzirom na zakonsku i programsku suradnju SDS-a u takvim slučajevima s drugim jugoslavenskim tajnim službama, o njegovom djelovanju i izvješćima u najmanju ruku bili su upoznati u jugoslavenskoj civilnoj obavještajnoj „Službi za istraživanje i dokumentaciju“ (SID) te u vojnoj obavještajnoj i kontraobavještajnoj službi, VOS-u i KOS-u, čija su se sjedišta nalazila u Beogradu. Drugim riječima, podeblji dosje s pojedinostima o suradnji „Luxa“ s Udbom nalazi se u Beogradu, pa se srpske tajne službe mogu koristiti podacima iz njega u postavljanju prema Bišćeviću, uključujući i za eventualno ucjenjivanje. Stoga se postavlja pitanje tko je i s kakvim motivom poslao Hidajeta Bišćevića – „Luxa“ za hrvatskog veleposlanika u Beograd?!
