Partizani su bili teroristi koji su se s komunistima i četnicima borili protiv hrvatske države
„Hrvatska vojska su bili partizani“ Netočno! Partizani su bili NOB, vojska komunističke Jugoslavije! To je revizija povijesti! A zašto? Da bi zadovoljili šačicu jugonostalgičara i protivnika svake hrvatske državnosti i samobitnosti, koji su na vlasti ili uz vlast i koji su okupirali i plaćaju našim novcem najmasovnije medije i antihrvatske udruge raznih profila. I kakvi su to potkupljeni, plaćeni mediji koji se ne bave istraživačkim novinarstvom i ne traže istinu? A istina im je nadohvat ruke, samo je lakše konformistički dobivati plaću nego ustati protiv neistina i lažnog prikazivanja povijesti! A zašto se to radi? Zbog zaštite interesnih skupina koje time čuvaju svoje pozicije, moć i vlast! „Hrvatska vojska nisu bile ustaše, hrvatska vojska su bili partizani“. Ova izjava je toliko apsurdna, i nije mi jasno zašto Ranka Britvića nitko nije upozorio da tako nešto čovjek s normalnim poznavanjem povijesnih činjenica nikada ne može izgovoriti! Toliko je povijesno i vremenski nemoguća, da imam osjećaj da smo postali apsurdno i bolesno društvo kada se ovakve nebuloze javno iznose! Netočno povijesno i činjenično!
HRVATSKA VOJSKA Republike Hrvatske kao samostalne, nezavisne, suverene i demokratske države NISU BILI NI USTAŠE, NI PARTIZANI. I to je jedina istina! Tu dvojbi nema! Hrvatska vojska nastala je u Domovinskom ratu, razvijala se i rasla paralelno sa borbom za suverenu i samostalnu državu Hrvatsku u razdoblju od 1991.-1995. godine. U Ustavu Republike Hrvatske piše:
– na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.
HRVATSKA VOJSKA SU HRVATSKI BRANITELJI
Znači u Domovinskom ratu 1991-1995. godine nema ustaša ni partizana! U Domovinskom ratu borili su se hrvatski branitelji s krunicom oko vrata protiv agresora Jugoslavenske narodne armije, srpskih dragovoljaca – četnika i pobunjenih Srba iz Hrvatske, koji nisu nikako htjeli prihvatiti državu Hrvatsku kao svoju domovinu, već su logistički i ljudstvom stali uz agresorsku JNA u ostvarenju velikosrpske politike stvaranja Velike Srbije na hrvatskom teritoriju sa graničnom crtom Virovitica-Karlobag. Možda je među hrvatskim braniteljima i bilo sinova ili unuka ustaša i partizana, ali oni se nisu borili ni za Nezavisnu Državu Hrvatsku, ni za Jugoslaviju, nego za slobodnu, nezavisnu i demokratsku državu Hrvatsku! Te pojmove treba konačno staviti u ovaj kontekst: partizani su se borili za socijalističku revoluciju, za Jugoslaviju! Ustaše su se borile za Nezavisnu državu Hrvatsku! Obje su te države otišle u ropotarnicu povijesti sa svojim vojskama. Hrvatski branitelji borili su se za slobodnu, nezavisnu i demokratsku hrvatsku državu!
Dakle, da zaključim, ustaše su prestali postojati završetkom Drugoga svjetskog rata! Ustaše su poražena vojska NDH i samim vojnim porazom Nezavisna Država Hrvatska je prestala postojati. Ustaše su likvidirani od strane Titinih partizana nakon Bleiburga i Križnog puta, mnogi su pobijeni nakon grotesknih i pravno upitnih sudskih procesa komunističkog totalitarnog jugo režima. Partizani su se preobukli u civile ili kao vojnici postali sastavni dio Jugoslavenske narodne armije. Kako može onda Hrvatska vojska biti – partizani? Nikako i nikada! Nemoguće je! Samo u pojedinim neuravnoteženim glavama!
I sada 2021. godine, znači 76 godina nakon završetka Drugoga svjetskog rata Ranko Britvić, predsjednik Udruge veterana Domovinskog rata i antifašista. ‘Sloboda narodu’ govori da „Hrvatska vojska nisu bile ustaše, hrvatska vojska su bili partizani“. Govori li to normalan čovjek koji shvaća protok vremena i zna brojiti godine?
Kaže „550 dice iz Splita poginulo ja na Sutjesci“. Ali nisu poginuli kao hrvatski vojnici, nisu poginuli za slobodnu, nezavisnu i demokratsku hrvatsku državu! Poginuli su za Titinu socijalističku revoluciju! Poginuli su za totalitarni komunistički i zločinački režim koji je vladao u Jugoslaviji! I to je neprikosnovena istina!
Ta je izjava toliko besmislena, toliko jadna i zlonamjerna, da se nitko od vrlih političara, povjesničara i generala koji su tamo bili nazočni nije posramio i rekao da je to netočno i totalno promašeno? Baš nitko!
I to 76 godina nakon završetka Drugoga svjetskog rata takvo što izgovoriti može, neka mi oprosti, samo indoktriniran čovjek, koji nije raščistio sa značenjem pojmova. Sam praznik je postao apsurdan, a država Hrvatska se s tim praznikom sramoti po svijetu u smislu svih Rezolucija i Deklaracija usvojenih u Vijeću Europe i Europskom parlamentu. Vrijeme je da se taj praznik ukine kao službeni praznik RH, a ako netko želi nešto obilježavati neka to čini privatno!
Evo neke od njih koje bi Hrvatska kao članica EU-a trebala poštivati:
| Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)) |
| Europski parlament, – uzimajući u obzir univerzalna načela ljudskih prava i temeljna načela Europske unije kao zajednice utemeljene na zajedničkim vrijednostima, – uzimajući u obzir izjavu koju su 22. kolovoza 2019. uoči Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima dali prvi podpredsjednik Timmermans i povjerenica Jourová, – uzimajući u obzir Opću deklaraciju Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima usvojenu 10. prosinca 1948., – uzimajući u obzir Rezoluciju od 12. svibnja 2005. o 60. obljetnici kraja Drugog svjetskog rata u Europi na dan 8. svibnja 1945., – uzimajući u obzir Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006., – uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima, – uzimajući u obzir prašku Deklaraciju o europskoj savjesti i komunizmu, usvojenu 3. lipnja 2008., – uzimajući u obzir svoju deklaraciju o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma usvojenu 23. rujna 2008., – uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu, – uzimajući u obzir izvješće Komisije od 22. prosinca 2010. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi (COM(2010)0783), – uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 9. i 10. lipnja 2011. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi, – uzimajući u obzir Varšavsku deklaraciju od 23. kolovoza 2011. o Europskom danu sjećanja na žrtve totalitarnih režima, – uzimajući u obzir zajedničku izjavu koju su 23. kolovoza 2018. dali predstavnici vlada država članica EU-a u spomen žrtvama komunizma, – uzimajući u obzir svoju povijesnu rezoluciju o situaciji u Estoniji, Latviji i Litvi usvojenu 13. siječnja 1983. kao odgovor na „Baltički apel“ koji je uputilo 45 građana tih zemalja, – uzimajući u obzir rezolucije i izjave o zločinima totalitarnih komunističkih režima koje je usvojio niz nacionalnih parlamenata, – uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika, |
Svjedočenja mnogih potvrđuju lažnu podlogu Dana antifašističke borbe. Lojzo Buturac (4. veljače 1924., Djedina Rijeka, Ruševo — Sisak, 9. kolovoza 2020.), hrvatski povjesničar, crkveni glazbenik i crkveni pisac i građevinski inženjer svojedobno je pisao predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović da nešto učini kako bi se ukinuo lažni dan ustanka – 22. lipnja – jer se toga dana 1941. godine nije baš ništa važno dogodilo. Spomenuo je kako se svake godine 22. lipnja u šumi Brezovici kod Siska okupljaju neki tobožnji antifašisti i obilježavaju očitu izmišljotinu kličući Titu, krvniku hrvatskoga naroda. Već sam navela da su Hitler i Staljin 22. lipnja 1941. prekršili svoj sporazum o nenapadanju i zaratili. U Hrvatskoj se toga dana nije dogodilo ništa značajno, pogotovo ne u Brezovici, što je lažno napisao Goldstein u jednoj svojoj knjizi. U sisačkoj gradskoj knjižnici postoji knjiga autora Matovina-Božić koji 1941. godinu opisuju po riječima tadašnjih komunista i prvoboraca i kome je do istine, lako mu je dostupna. Žalosno je da ipak na to okupljanje dolaze i predstavnici Grada i Županije, iako Siščani dobro znaju da je sve to najobičnija laž. I sam pojam antifašizam je veoma sporan!
