Žigmanovljena nagrada “Emerik Pavić”

Otprije šest godina stanje se nije izmijenilo, naprotiv, još je pogoršano!

 

O famoznoj godišnjoj nagradi „Emerik Pavić“ Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (čitaj: Tomislava Žigmanova) za „najbolju knjigu autora vojvođanskih Hrvata u Srbiji“ pisao sam mnogo puta. Svi tekstovi su objavljeni u Tjedniku za kulturu, znanost i društvena pitanja „Hrvatski fokus“ iz Zagreba. Ovdje ću u prilogu dati (u cijelosti) samo dva takva teksta (pisana tada kao otvorena pisma) iz kojih se vidi o kakvoj se rašomonijadi i manipulaciji radi kada je u pitanju „najbolja hrvatska knjiga u Srbiji“ (Prilog 1. od 2. rujna 2017. godine) te diskriminaciji i nipodaštavanju Književnog kluba HKUPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada (Prilog 2. od 21. rujna 2015. godine)!

Ovo šibicarenje pod dirigentskom palicom najvećeg manipulanta u ovdašnjih Bunjevaca i Hrvata („bunjevačkih Hrvata“), Tomislava Žigmanova, traje najmanje destak godina i ima samo jedan cilj: da ovaj prevarant (za veliki novac koji pripada svim Hrvatina u Republici Srbiji) bude najveći pjesnik, kniževnik, književni kritičar, filozof i sve drugo vezano za kulturu 57.900 Hrvata u Srbiji te najveći politički vođa tih Hrvata! Tako je Tomislav Žigmanov na oba ova polja potpuno razorio ovdašnju hrvatsku zajednicu (zajedno s nekada respektabilnom strankom DSHV)!

Za desetak godina Žigmanov je manipulacijama, plagijatima, lažima i pravim šibicarskim potezima (u čemu jeste najveći među Bunjevcima i Hrvatima) eliminirao sve svoje neistomišljenike i na sva ključna mjesta u svim krovnim „hrvatskim“ institucijama u Srbiji, koje su sve locirane u najbunjevskijem gradu u Srbiji, Subotici, postavio svoje poltrone! Ovi su, već po samoj definiciji ove riječi, ljudi lošeg karaktera, uvlakači, beskičmenjaci, a svakako mediokriteti. Mjesta na koja ih je postavio Žigmanov su uglavnom plaćena, a do savršenstava je organiziran sistem „ja tebi, ti meni“! U pitanju su u većini slučajeva „bunjevački Hrvati“, prijatelji (čak kućni prijatelji Žigmanova), te rođaci (čak bliski rođaci Žigmnova) iz donjotavankutskog trokuta (Varoš Subatica i okolica).

Ako usporedite priloge koji govore o nagradi „Emerik Pavić“ prije pet-šest godina vidjet ćete da se stanje nije izmijenilo, naprotiv, danas je pogoršano!

Predsjednica Povjerenstva, koje u cijelosti imenuje Žigmanov i koje odlučuje o „najboljoj“ knjizi iz 2020. godine, je ista ona Ljubica Vuković Dulić iz 2017. godine, jedina povjesničarka i povjesničarka umjetnosti u 57.900 Hrvata u Srbiji, „bunjevačka Hrvatica“ iz Donjeg Tavankuta, rodnog sela Tomislava Žigmanova! Ona je provjerena Žigmanovljeva „povjerentkinja“ i neće „pogrešiti“ u odabiru „najbolje“ knjige, bar kada je u pitanju umjetnički dojam!

Kada je u pitanju bio umjetnički dojam u vezi Žigmanovljeve zbirke haiku pjesama na bunjevačkoj haikavici iz 2017. godine O, čuj puče, hai(=j)ku(=a) o viri s piska (svijetski unikat), Dulićka kaže da je autor svijestan važnosti zaodijevanja vlastitog pjesničkog izričaja i onim vizualnim, koji naglašavaju sročeni stih i njegovu duhovnu smisao!

I Žigmanov je „vizuelno zaodjevanje svog pjesničkog izričaja“ naručio kod svog nezamjenjivog čovijeka iz uigrane ekipe za uzimanje novca preko praznih „riči i vizualnih zaodjevanja“, jedinog dizajnera u 57.900 Hrvata u Srbiji, Darka Vukovića. A, također nezamjenjivi svećenik Muharem za ove stihove (u kojima je korijen budizam) uzvikuje u katoličkoj crkvi u Maloj Bosni:

Kroz 30 haiku stihova, bunjevačkom ikavicom sročenih, iskri se prikus vremenitosti i viječnosti, svijetla i tame, lednosti i topline, očaja i nade, jedrosti i utrnuća – Uskrs na koncu!

Žigmanov i 2020. godine ima novu zbirku haiku pjesama (ili staru zaodjevenu u novo vizualno ruvo) tiskanu u suradnji s još jednim nezamjenjivim likom (čak iz Đakova) kada je u pitanju Žigmanovljev biznis praznim „ričima i vizualnim zaodjevanjima“ (vidjeti na portalu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata spisak naslova za nagradu „Emerik Pavić 2020.“ pod br. 9.: Žigmanov, Tomislav, (Po)Čuj haiku s piska, Đakovački kulturni krug iz Đakova i Kuća na mrginju sa Čikerije, 2020., 64. str.)

Ne bi bilo čudo da zbirka (Po)Čuj haiku s piska bude proglašena za “najbolju” knjigu u Hrvata u Srbiji u 2020. godini jer je Žigicar iz Povjerenstava iz 2017. godine izostavio Željku Zelić, koja se obrukala hvalivši na sva zvona lik i djelo plagijatorice Ive Andrića, Mile Markov Španović! Treba, međutim, reći da je to prethodno učinio upravo Žigmanov u svom “stručnom časopisu za književnost i umjetnost” Nova RIjeČ, što očito znači da Žigmnov ne poznaje Andrića, kao ni Zelička, pa ju je tako zaveo (prevario)!

No, Žigmanov sada u Povjerenstvo umjesto Zeličke postavlja još većeg “stručnjaka za hrvatsku i inu književnost” (i stanje poljoprivrednih usjeva u somborskom ataru), novinarku Zlatu Vasiljević (tajanstvenog djevojačkog prezimena), koju je nedavno upravo Žigmanov ustoličio na mjesto glavne i odgovorne urednice “Hrvatske riječi”!!!

I ne bi bilo čudo da zbirka (Po)Čuj haiku s piska bude proglašena za “najbolju” knjigu u 2020. godini jer je Žigicar iz Povjerenstava iz 2017. godine umjesto Daria Španovića, sina već spomnute plagijatorice Ive Andrića (koji je tada kod Žigmanova bio sigurni poltron “u trendu”), sada postavio još sigurnijeg i godinama provjerenog poltrona Davora Bašića Palkovića iz svoje škole “mlađih hrvatskih književnih kritičara”. Ovi su kod onog lika iz Đakova preko Žigmanova izšibicarili čak i “međunarodno” priznajne kao hrvatski književni kritičari iz Vojvodine! A Davor je svojevremeno, s još jednim književnim kritičarem (i povijesničarem) iz iste škole, Vladimirom Nimčevićem, pod đermom u Đurđinu proglasio Žigmanova za najvećeg živućeg književnika među 57.900 Hrvata u Srbiji!!!  

Ako ovdje spomenemo još samo nezamjenjivu Katarinu Čeliković, diplomiranu knjižničarsku savjetnicu i promotericu svih kulturnih događaja u vezi 57.900 Hrvata u Srbiji, te međunarodnog tajnika HNV-a (što god to značilo), još jednog “mlađeg hrvatskog književnog kritičara iz Vojvodine” iz Žigicareve škole, “najperspektivnijeg” pjesnika u 57.900 Hrvata u Srbiji (uz Tomislava Žigmanova) i još štošta toga takvoga, Darka Baštovanovića iz Šapca, onda imamo skoro sve likove koji „pale i žare“ u književnosti Hrvata u Srbiji!!!

Zato, u toj negativnoj selekciji, nemamo niti jednog hrvatskog književnika i niti jedno književno djelo autora vojvođanskih Hrvata afirmirano i priznato u zemlji u kojoj živimo (a kamoli šire)!

A sa kakvim nemarom, površnišću, netransparentnošću i pristrasnošću radi Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata (Žigmanov, Čeliković, Bako) pokazuje i aktivnost oko nagrade za „najbolju knjigu“ u 2020. godini.

Prvo, pojam „najbolja knjiga“ je širok i potpuno nedefiniran, a kada se u isti koš utrpa Stantićev S Kristovim križem (16 str.), Žigmanovljeva zbirka haiku pjesama na bunjevačkom jeziku (64 str.), Identitet srijemskih Hrvata kroz prizmu tradicijske baštine Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (450 str.), Kljajićevi Antimemoari Kako je umirao moj narod (664 str.) te Sokačeve Sve jeseni (89 str.) na srpskom jeziku, onda ništa nije jasno.

Te knjige se jednostavno ne mogu vrijednovati na razini “najbolja knjiga”, pri čemu je najmanje upitan broj stranica!

Drugo, od prvog dana od kako su ustanovljene nagrade Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata ništa ne znamo kako rade Povjerenstva, ništa ne znamo o bilo kojoj knjizi koja je u konkurenciji za nagradu, niti bilo što o autorima, sve do same dodjele nagrada, a i poslije toga vrlo šturo!

A treće, najvažnije, zašto se Hrvati književnici dijele na vojvođanske Hrvate i one Hrvate koji ne mogu dobiti nagradu “Emerik Pavić” jer nisu iz Vojvodine!

Pisao sam da “Hrvatska riječ”, čiji nas svaki broj košta oko 5.000 eura, na 52 stranice donosi svašta i koješta i mogao bi dati prikaz svake knjige i njenog autora već pri njenom izlasku iz tiska!

Za Zavod bi ovo morala biti profesionalno uhodana stvar!

Ali Zavod, primjerice, i poslije objave spiska naslova za nagradu “Emerik Pavić” za 2020. godinu ne zna uopće ni koliko ima takvih knjiga!!! Na portalu Zavoda je 18. lipnja 2021. objavljen spisak od 37 naslova u kojem nije bilo mog romana Martina, tiskanog u Zagrebu 2020. godine!

Zamolio sam Zavod da Martinu uvrsti na spisak i preko noći, između subote 19. i nedjelje 20. lipnja, “pronađene” su osim moje još dvije knjige (!?), a ja sam 21. lipnja dobio zanimljiv i iscrpan odgovor (citat):

Poštovani, zahvaljujemo Vam što redovito pratite našu web stranicu i na tome što ste nam ukazali na propust koji se dogodio prilikom sastavljanja popisa knjiga za najbolju knjigu godine – nagradu Emerik Pavić za godinu 2020.

Nakon Vaše sugestije popis je isti dan dopunjen te sada broji 40 naslova, a Vaša knjiga je pod rednim brojem 14. Ispravljen članak je na sljedećoj poveznici:

http://www.zkvh.org.rs/index.php/vijesti/aktivnosti-zavoda/6584-utemeljeno-povjerenstvo-za-dodjelu-nagrade-emerik-pavic-za-najbolju-knjigu-godine-objavljenu-u-2020-godini

Napominjemo da nije postojala nikakva loša namjera, (druge vaše knjige se nalaze na popisu), nego se dogodio propust zbog brojnosti naslova i nemogućnosti cjelovite pretrage svih izdanja, s obzirom na to da Zavod radi prvi cjeloviti i objedinjeni popis knjiga čiji su autori vojvođanski Hrvati za prethodnu godinu, te se ovakve greške ponekad dogode.

Srdačan pozdrav.                                                                    Josip Bako, tajnik

Lijepo, ali ovo je peta “greška” Zavoda kada su u pitanju moje knjige!

Ako se tjekom cijele godine sistematski prati književna scena Hrvata u Srbiji i redovito pravi prikaz tih knjiga na portalu Zavoda, što je jedna od osnovnih djelatnosti Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, onda se takvi propusti ne mogu dogoditi niti slučajno, no, indicije su da su mnogi baš namjerni!

Eklatantan primjer za to je odnos Zavoda (čitaj Tomislava Žigmanova) prema Književnom klubu HKUPD “Stanislav Preprek” iz Novog Sada.

Žigmanov je osobno na najvišim instancama u Republici Srbiji i Republici Hrvatskoj tražio da se ova udruga prestane financirati, a u suštini se  radi o bolesnoj sujeti da netko njega osobno, ali i u bilo čemu u onome čime se on bavi (a bavi se svim i svačim) netko ne nadmaši!

Književni klub  HKUPD “Stanislav Preprek” je iz anonimne literarne sekcije, dok je bila u rukama Marije Lovrić (Žigmanovljeve marionete), danas izrastao u najveću neprofitabilnu knjišku hrvatsku izdvačku kuću u Srbiji. Sa dvije kulturne manifestacije Hrvata Novog Sada od pokrajinskog značaja, koje upravo prerastaju u regionalni, dvadesetak redovnih članova i (sada se može reći)  bezbroj simpatizera i učesnika u tim manifestacijama sa svojim prilozima neobjavljenih pjesama (“Preprekovo proljeće”) i neobjavljenih kratkih priča (“Preprekova jesen”) na hrvatskom jeziku i njegovim dijalektima.

Bez svojih prostorija i najosnovnije opreme za rad, uz otvoreni pritisak Tomislava Žigmanova i njegovih trabanata da se ovaj Klub uništi, on još uvijek opstaje!

Kako to sve izgleda jasno se vidi i iz upravo objavljenog spiska knjiga za nagradu “Emerik Pavić” u 2020. godini! Od 25 naslova u oblasti književnost 6 je u izdanju  Književnog kluba  HKUPD “Stanislav Preprek”:

poezija:

          pod 3. Preprekovo proljeće 2020.: zbirka pjesama [uredništvo: Dragana V. Todoreskov … et al.], Hrvatsko kulturno-umjetničko-prosvjetno društvo „Stanislav Preprek“, Novi Sad, 2020., 117 str. – naklada 150.

          pod 4. Stablo staro, vrijeme slavno: Preprekovo proljeće 2009-2019.: antologija pjesama prvoga desetljeća, priredila Dragana V. Todoreskov, Hrvatsko kulturno-umjetničko-prosvjetno društvo „Stanislav Preprek“, Novi Sad, 2020., 185 str. – naklada 150.

proza-kratke priče:

pod 10. Preprekova jesen 2020: zbirka kratkih priča, HKUPD „Stanislav Preprek“, Novi Sad, 2019., 188 str. – naklada 150.

publicistika:

pod 17. Hrvatsko kulturno-umjetničko-prosvjetno društvo „Stanislav Preprek“: monografija u povodu 15. obljetnice osnutka, [uredništvo: Dragana V. Todoreskov … et al.], Hrvatsko kulturno-umjetničko-prosvjetno društvo „Stanislav Preprek“, Novi Sad, 2020., 103 str. : fotogr. – naklada 100.

           pod 24. Tomlekin, Branimir Miroslav, Otvorena pisma I, Hrvatsko kulturno-umjetničko-prosvjetno društvo „Stanislav Preprek“, Novi Sad, 2020., 212 str. – naklada 100.

           pod 25. Tomlekin, Branimir Miroslav, Otvorena pisma II, Hrvatsko kulturno-umjetničko-prosvjetno društvo „Stanislav Preprek“, Novi Sad, 2020., 200 str. – naklada 100.

 Za ovaj put samo ovo: niti jedna od ovih knjiga nije prikazana na portalu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, o nagradama da ne govorim, ali je zato portal Zavoda, između ostalog, pun zanatlija “bunjevačkih Hrvata” iz donjotavankutskog trokuta koji izrađuju ukrase za bunjevačku nošnju, bunjevačke čizme, bunjevačke papuče, bunjevačke svinjarske bičeve…

Miroslav Cakić, Novi Sad, 23. lipnja 2021.

Prilog 1.

(2. rujna 2017.)

Otvoreno pismo Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakcija Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom odluke Povjerensta ZKVH o užem izboru knjiga za nagradu „Emerik Pavić“ za 2016. godinu.

(poslano 2. rujna 2017. u 12.00 sati)

Povjerenstvo Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u sastavu Ljubica Vuković Dulić, kao predsjednica te članovi Dario Španović i Željka Zelić, odlučilo je 29. kolovoza 2017. godine da od 29 (dvadeset i devet) naslova u uži izbor za najbolju knjigu Hrvata u Vojvodini objavljenu tijekom 2016. godine uvrsti njih deset:

1. Rudić, Blaženka, Povratak iskonu, Katoličko društvo „Ivan Antunović“ i sestre dominikanke, Kongregacija svetih anđela čuvara, Subotica, 2016., 62 str. – naklada 500;
2. U beskrajima zemlje i neba, antologija pjesništva Hrvata u Vojvodini na prijelazu tisućljeća (urednik Tomislav Žigmanov), Hrvatska riječ, Subotica,, 137 str. – naklada 500;
3. Suvremena vojvođansko-hrvatska kratka priča (urednik Vladan Čutura), Hrvatska riječ, Subotica, 2016., 132 str. – naklada 500;
4. Mađer, Miroslav Slavko, Izabrana djela, Izabrana proza II., Društvo hrvatskih književnika – Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Zagreb-Subotica, 2016., 597 str. – naklada 500;
5. Misaona popudbina Tome Vereša, zbornik radova s međunarodnog filozofsko-znanstvenog skupa (14 – 16. prosinca 2012), Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, 2016., 239 str., fotogr. – naklada 500;
6. Stantić, Ante, Otajstvom Isusova djetinjstva do mistike, ulomci iz pisane riječi o. Gerarda Tome Stantića, Karmelska izdanja, Katoličko društvo „Ivan Antunović“ i Vicepostulatura sl. Božjega o. Gerarda Tome Stantića, Subotica – Zagreb, 2016., 364 str. – naklada 1.000;
7. Černelić, Milana, Bunjevci – ishodišta, sudbine, identiteti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Odsjek za etnologiju i kulturnu antroplogiju, FF press, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Zagreb – Subotica, 2016., 264 str.(nije objavljena naklada);
8. Šeremešić, Marija, Bile riči, rječnik govora Monoštora (vrijeme pedesetih godina prošloga stoljeća), Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, 2016., 119 str. – naklada 500;
9. Urbani Šokci 10, Šokačko bunjevačko pamćenje vode, priredile Helena Sablić Tomić, Vera Erl i Ružica Pšihistal, Šokačka grana Osijek i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Osijek – Subotica, 2016., 345 str. – naklada 300;
10. Kuntić, Kalman, Pravni fakultet u Subotici 1920-1941., Hrvatsko akademsko društvo, Subotica, 2016., 120 str., ilustr. – naklada 500.

Da podsjetimo: po izvješću ZKVH u 2016. godini je 29 naslova uvršćeno u spisak za nagradu „Emerik Pavić“ (s tim da su Izabrana djela Miroslava Slavka Mađera navedena i pod poezijom i pod prozom):

1. Književnost
2. a) poezija:
3. Preprekovo proljeće 2016, zbirka pjesama, Hrvatsko kulturno-umjetničko-prosvjetno društvo „Stanislav Preprek“, Novi Sad, 2016., 152 str., ilustr. – naklada 300;
4. Vapaj duše, Lira naiva 2016, Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ i Hrvatska čitaonica, Subotica, 2016., 175 str., – naklada 500;
5. Bašić, Stipan, Bunjevačka grana stihom izatkana, Hrvatska čitaonica, Subotica, 2016., 77 str. – naklada 500;
6. Crnić, Ljiljana, Da me ima, Beograd, Centar za kulturu i obrazovanje Rakovica, Književno društvo Rakovica, 2016., 76 str. – naklada 500;
7. Dumendžić, Josip, Svitanje ri(je)č, pjesme, Zajednica amaterskih kulturno-umjetničkih djelatnosti Vukovarsko-srijemske županije, Vinkovci, 2016., 129 str. – naklada 300;
8. Mađer, Miroslav S., Izabrana djela. Izabrana proza II., Društvo hrvatskih književnika, Ogranak Slavonsko-baranjsko-srijemski, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Zagreb – Subotica, 2016., str. 597, – naklada 500;
9. Rudić, Blaženka, Povratak iskonu, Katoličko društvo „Ivan Antunović“ i sestre dominikanke, Kongregacija svetih anđela čuvara, Subotica, 2016., 62 str. – naklada 500;
10. Šeremešić, Željko, Buđenja riči, Hrvatska riječ, Subotica, 2016., 112 str. – naklada 500;
11. Šimić, Tonka, Moj kutak sriće, Hrvatska čitaonica, Subotica, Katoličko društvo „Ivan Antunović“, Subotica; Hrvatsko kulturno-umjetničko-prosvjetno društvo „Matoš“, Plavna, 2016., 110 str. – naklada 500;
12. Žigmanov, Tomislav (priredio), U beskrajima zemlje i neba, antologija pjesništva Hrvata u Vojvodini na prijelazu tisućljeća, Hrvatska riječ, Subotica,, 137 str. – naklada 500.
13. b) proza:

            roman:

1. Pendelj, Miroslav, Posjetitelj, Hrvatska riječ, Subotica, 2016., 160 str. – naklada 500.

            kratke priče, meditativna proza, zavičajno pismo:

2. Preprekova jesen 2016., zbirka kratkih priča, HKUPD „Stanislav Preprek“, Novi Sad, 2016., 79 str. – naklada 300;
3. Suvremena vojvođansko-hrvatska priča (urednik Vladan Čutura), Hrvatska riječ, Subotica, 2016., 132 str. – naklada 500;
4. Adamović, Julijana, Glineni anđeli, priče, Naklada Jurčić, Zagreb, 2016., str. 119. (nije objavljena naklada);
5. Mađer, Miroslav Slavko, Izabrana djela, Izabrana proza II., Društvo hrvatskih književnika – Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Zagreb-Subotica, 2016., 597 str. – naklada 500;
6. Vujkov, Balint, Šta na srcu to na jeziku, Hrvatska čitaonica i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, 2016., 132 str. – naklada 500.

            književnost za djecu:

7. Balenović, Ivan, Svi na noge, svi u trk!, Hrvatska čitaonica, Subotica, 2016., 46 str. – naklada 500.
8. Teologija
9. Misaona popudbina Tome Vereša, zbornik radova s međunarodnog filozofsko-znanstvenog skupa 14 – 16. prosinca 2012., Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, 2016., 239 str., fotogr. – naklada 500;
10. Stantić, Marinko, Moje misli k nebu lete, Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“, Subotica, 2016., 156 str. – naklada 700;
11. Stantić, Ante, Otajstvom Isusova djetinjstva do mistike, ulomci iz pisane riječi o. Gerarda Tome Stantića, Karmelska izdanja, Katoličko društvo „Ivan Antunović“ i Vicepostulatura sl. Božjega o. Gerarda Tome Stantića, Subotica – Zagreb, 2016., 364 str. – naklada 1.000.

III. Povijest, etnografija i leksikografija

1. Franjevačka crkva i samostan Svetog Mihovila u Subotici (knjigu uredili Natalija Radovanović, Stipo Pilić, foto Nada Sudarević, Ana Marija Ifković), Subotica, Hrvatska nezavisna lista, 2016., 108 str..ilustr. – naklada 500;
2. Černelić, Milana, Bunjevci – ishodišta, sudbine, identiteti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Odsjek za etnologiju i kulturnu antroplogiju, FF press, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Zagreb – Subotica, 2016., 264 str. (naklada nije objavljena);
3. Firanj, Katarina, Garavi salaši, cio život za godinu dana, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, 2016., 159 str., ilustr. – naklada 500;
4. Šeremešić, Marija, Bile rič, rječnik govora Monoštora (vrijeme pedesetih godina prošloga stoljeća), Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, 2016., 119 str. – naklada 500;
5. Šeremešić, Marija, Šeremešć, Martin, Monoštor u povijesti (do polovice XX stoljeća), Udruženje građana „Urbani Šokci“, Gradska biblioteka „Karlo Bjelicki“, Sombor, 2016., 126 str., ilustr. – naklada 500.
6. Znanost i publicistika
7. Monografija Festival hrvatskih duhovnih pjesama – HosanaFest, naših prvih deset festivala, Festival hrvatskih duhovnih pjesama HosanaFest, Subotica,, 86 str., ilustr. – naklada 700;
8. Stručna tribina o životu i delu Tumbas Pere Haje, Zbornik radova Stručne tribine o životu i delu Tumbas Pere Haje, Subotički tamburaški orkestar, Subotica, 2016., 65 str., ilustr. – naklada 60;
9. Urbani Šokci 10, Šokačkobunjevačko pamćenje vode, priredile Helena Sablić Tomić, Vera Erl i Ružica Pšihistal, Šokačka grana Osijek i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Osijek – Subotica, 2016., 345 str. – naklada 300;
10. Ifković, Zlatko, Hrvatski glas iz Vojvodine, Hrvatska nezavisna lista, Subotica,, 376 str. – naklada 500;
11. Kuntić, Kalman, Pravni fakultet u Subotici 1920-1941., Hrvatsko akademsko društvo, Subotica, 2016., 120 str., ilustr. – naklada 500.

Popis 29 naslova i lista 10 naslova koji su ušli u uži izbor za nagradu otkriva netransparentni, haotični i pristrasni rad ZKHV (čitaj Tomislava Žigmanova) na izdavačkom polju ovdašnjih Hrvata, što se sprovodi već niz godina preko tzv. Povjereništva (koje imenuje Žigmanov).

Od 29 naslova samo 4 nisu vezana za Suboticu, što nije prava slika rada hrvatskih autora na području Republike Srbije.

Svih 10 naslova u užem izboru su subotička izdanja (dva u suradnji s Zagrebom i jedan s Osijekom, i to s već dobro poznatim Žigmanovljevim suradnicima).

Posebnu zbrku među tih 10 naslova unosi to što su tri iz oblasti poezije (u jednom je urednik Žigmanov), dva iz oblasti proze (u jednom je zastupljen Žigmanov), dva iz oblasti teologije (začudo nema Žigmanova, ali ima ZKVH – jest jednako Žigmanov), dva iz oblasti povijesti, etnografije i leksikografije (u oba je ZKHV – jest jednako Žigmanov) i dva su iz znanosti i publicistike (ZKHV i HAD)!!!

Po čemu će biti izabrana knjiga koja bude proglašena za „najbolju knjigu“ Hrvata u 2016. godini kada je sa jedne strane Kuntićeva publikacija Pravni fakultet u Subotici u periodu 1920. – 1941., a sa druge strane grandiozno književno djelo Miroslava Slavka Mađera?

Po čemu će biti izabrana knjiga koja bude proglašena za „najbolju knjigu“ Hrvata u 2016. godini kada je sa jedne strane Misaona popudbina Tome Vereša, zbornik radova s međunarodnog filozofsko-znanstvenog skupa, a sa druge strane Suvremena vojvođansko-hrvatska kratka priča na stotinjak strana i šest autora od kojih većini tu nije mjesto?

Po čemu će biti izabrana knjiga koja bude proglašena za „najbolju knjigu“ Hrvata u 2016. godini kada su sa jedne strane Bile riči, rječnik govora Monoštora (u vrijeme pedesetih godina prošloga stoljeća) Marije Šeremešić, a sa druge strane Bunjevci – ishodišta, sudbine, identiteti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za etnologiju i kulturnu antroplogiju?

Po kojim kriterijima je odabrano deset radova u uži izbor i po kom kriteriju će biti proglašena „najbolja knjiga“ (iz koje oblasti)? Možda se broje stranice, kvalitet papira, težina na kantaru, tlocrtna veličina knjige, šarenilo korica i tko zna što još da bi neka od ovih knjiga bila „najbolja knjiga“!

Ali pošto će „sukladno njihovoj struci, Ljubica Vuković Dulić procjenjivati vizualno-likovno oblikovanje, Željka Zelić književna djela, a Dario Španović više će pratiti znanstveno-publicistička djela“ (što je s teologijom?), kako stoji u obrazloženju odabira Povjereništva (sve Žigmanovljevi fanovi), u netransparentnosti, haosu i pristrasnosti (subotički recept „ja tebi ti meni“), lako je za „najbolju knjigu“ u Hrvata u 2016. godini proglasiti bilo koju, a svi su izgledi da to bude knjiga grandioznog naslova (kao što je kod Žigmanova sve grandiozno) U beskrajima zemlje i neba, antologija pjesništva Hrvata u Vojvodini na prijelazu tisućljeća (priredio Tomislav Žigmanov).

Što možemo kada nam je sve (novac, moć, mediji i sve drugo) u Subotici i sve u rukama Tomislava Žigmanova.

O negativnoj selekciji u kulturi (i politici) zbog koncentracije svega što je hrvatsko u Subotici i što je u rukama nekoliko ljudi, pišem već godinama, a jedan vid je i književno izdavaštvo Hrvata ovdje. No, moć i novac čine svoje.

Miroslav Cakić  

Prilog 2.

(21. rujna 2015.)

Otvoreno pismo „Hrvatskoj riječi“ (uredništvo i naklada), Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, DSHV-u, HNV-u, svim udrugama u Srijemu, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i Hrvatskoj matici iseljenika, a povodom članka „Sedam naslova u najužem izboru za nagradu Emerik Pavić“  u „Hrvatskoj riječi“ br. 649. od 18. rujna 2015. godine.

(poslano 21. rujna 2015. u 08.30 h)

Ovaj broj informativno-političkog tjednika svih Hrvata u Republici Srbiji (koji nas u 2014. godini košta 36,5 milijuna dinara, dok sve hrvatske udruge u Vojvodini od HNV dobivaju godišnje ukupno oko 2 milijuna dinara!) posle relativno mirnog ljetnog perioda obavještava nas o dolasku maglovite jeseni.

Prvo, da će Tomislav Žigmanov, direktor Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, biti i predsjednik DSHV (treba mu dati i HNV, pa smo mirni!!!) uz njegovo obećanje da će svaki Hrvat naći svoje mjesto (konačno izrečeno iz njegovih usta, ali nekom drugom bi to i povjerovali).

Drugo, u istom broju Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, čitaj Tomislav Žigmanov, jer Zavod ima još samo dvije službenice, slijepe poslušnice Tomislava Žigmanova, objavljuje naslove knjiga koje su „ušle u uži izbor“ za „najbolju knjigu u 2014. godini“. Od kojih knjiga je sačinjen uži izbor i po kojim kriterijima neka knjiga može biti proglašena najboljom u jednoj godini nema ništa?!

Iz članka „Sedam naslova u najužem izboru za nagradu Emerik Pavić“  od potpisnika članka izvjesnog H.R. saznajemo naslove tih knjiga, izdavače, autore, broj stranica i sl. Navešćemo samo naslove i broj stranica:

1. Bunjevci u vremenskom i prostornom konceptu (686 strana),
2. Tradicijska baština i etnokulturni entitet podunavskih Hrvata Bunjevaca (523 stra.),
3. Svjetla starih fotografija (148 str.),
4. Rumeni sutoni (120 str)
5. Jedući srce žive zvijeri (106 str)
6. Školjka koja govori (218 str.)
7. U stočnom vagonu (155 str.)

Knjige se ne mjere po stranicama, ali ovdje i stranice pokazuju maglu koju sije Zavod, čitaj Tomislav Žigmanov i „Hrvatska riječ“.

Ako izuzmemo Svjetla starih fotografija, koja je zbirka objavljenih članaka u tjedniku „Hrvatska riječ“ i ne može biti najbolja napisana knjiga, ostaje s jedne strane preko 1200 stranica koje su o Bunjevcima napisali mnogi autori Odsjeka za etnologiju, kulturu i antropologiju Sveučilišta u Zagrebu, plaćeni od Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, čitaj Tomislava Žigmanova. S druge strane je nekoliko stotina stranica proze i poezije pojedinačnih autora i te knjige ne mogu parirati studioznim radovima Zagrebačkog sveučilišta ni po čemu i automatski odpadaju za nagradu. Ali ne znači, u maglenom kriteriju za „najbolju knjigu“, najbolje se snalazi Tomislav Žigmanov!

 On za predsjednika Povjerenstva Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (kakav naslov) postavi dr.sc. Slavena Bačića, a ovaj se ne libi da za „najbolju knjigu“, recimo u 2012. godini, proglasi knjigu Tomislava Žigmanova!!!

Žigmanov, Bačić i „Hrvatska riječ“ nam duguju sve naslove knjiga Hrvata iz Vojvodine izdatih u 2014. godini i bar osnovne kriterije za „najbolju knjigu“. Jesu li u pitanju naučne studije, povijesni materijali, proza, poezija, slikovnice, stripovi i sl., ili je to sve nedefinirano i Tomislav Žigmanov i Slaven Bačić mogu da rade što hoće.

Tu je „kvaka“ (s tim da je sve povezano i s novcem)!

A kako tu svaki Hrvat nalazi svoje mjesto vidi se iz sljedećeg primjera.

HKUPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada ima literarnu sekciju od petnaestak članova koji svake godine izdaju zbirku poezije „Preprekovo proljeće“, a pojedinačno su samo u 2014. godini izdali nekoliko zbirki poezije i nekoliko romana. U pitanju su knjige:

1. HKUPD „Stanislav Preprek“: „Preprekovo proljeće2014.“
2. Siniša Božulić: Buđenje čovjeka,
3. Mladen Franjo Nikšić: Pjesme,
4. Ljerka Radović: Osmijeh u mokrom kaputu,
5. Branimir Tomlekin: Nasukana mornarica
6. Branimir Tomlekin: Godine zasljepljujućih boja
7. Branimir Tomlekin: Hrtkovci, priče o onom što je nekad bilo

Članovi ove sekcije za nekoliko godina unazad izdali su preko dvadeset naslova, daleko više od NIU „Hrvatska riječ“!

Tako svaki Hrvat mora sam nalaziti svoje mjesto, ali ako ne podržava lik i djelo Tomislava Žigmanova jednostavno ne postoji, jer je sve u njegovim rukama: vlast, novac i mediji.

Zato u književnosti i kulturi Hrvata u Vojvodini imamo negativnu selekciju pa se desilo da je „najbolja srijemska pjesnikinja“ (iz Bosne) forsirana od Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, čitaj Tomislava Žigmanova, plagijator, ni manje ni više, nego našeg nobelovca Ive Andrića!!! Tomislav Žigmanov taj plagijat objavljuje u svojem časopisu „Nova riječ“, a  NIU „Hrvatska riječ“ joj izdaje zbirku poezije punu plagijata, uz Andrića, i jedne poznate hrvatske pjesnikinje (i najvjerojatnije i drugih poznatih autora). 

Republika Hrvatska bi trebala voditi više brige o kulturi Hrvata u Vojvodini.

Miroslav Cakić