Ciklična sezona suše kombinira se doslovno s kriminalnom državnom politikom zaštite okoliša da bi se opustošila poljoprivreda u najvažnijoj saveznoj američkoj državi
Naslov teksta može se nekome učiniti ‘futurističkim,’ dok će neki drugi reći da se radi o „teoriji zavjere.“ Međutim, svi stanovnici Kalifornije ali i drugih velikih dijelova SAD-a, a osobito poljoprivredni proizvođači u ovom trenutku suočavaju se s jednim od najgorih sušnih razdoblja u svojoj povijesti. Tekst čiji autor je William Engdahl svakog bi čitatelja trebao ostaviti u dubokom razmišljanju o najvažnijem prirodnom resursu, a to je pitka voda. Voda je izvor života i o njoj ovise sva živa bića, ovisi cjelokupni život našeg planeta. Poljoprivredna proizvodnja nezamisliva je i nemoguća bez vode. U trenutcima kada velika većina ljudi razmišlja o pandemiji bolesti COVID-19, posljedicama lockdowna/’zatvaranja’ i izgubljenih brojnih radnih sati, u ‘pozadini’ se događa ono na što pojedini stručnjaci upozoravaju od samog početka pandemije i uvođenja strogih epidemioloških mjera: nezaposlenost, siromaštvo i glad.
»Posljednjih mjeseci u SAD-u raste krizna situacija opskrbe hranom i uskoro će poprimiti alarmantne dimenzije koje bi mogle postati katastrofalne. Povrh postojećeg lockdowna i nezaposlenosti zbog pandedmije koronavirusa, prijeteća poljoprivredna kriza mogla bi navesti da mjere inflacije izazovu financijsku krizu rastom kamatnih stopa. Mnogo je sadržaja, ali središnja velika suša zahvatila je ključne američke agrarne države Dakote i Jugozapada, uključujući intenzivnu poljoprivredu u Kaliforniji. Do sada je Washington učinio zabrinjavajuće malo na rješavanju krize, a službenici Odbora za vodu u Kaliforniji (‘California Water Board’) pogoršavaju krizu pražnjenjem državnih rezervoara vode… u ocean.
Do sada je najviše pogođena poljoprivredna država Sjeverna Dakota koja uzgaja većinu nacionalne proljetne crvene pšenice. U području Gornjeg srednjeg zapada, američke sjeverne ravnice i prerijske kanadske provincije, zima je donijela premalo snijega nakon izuzetnog sušnog ljeta u 2020. godini. Posljedica toga je suša od kanadske Manitobe do sjevernih američkih ravničarskih država. To pogađa poljoprivrednike u regiji i to samo nakon četiri godine kada je velika suša 2017. stigla bez ranijeg upozorenja i opustošila američku regiju ‘Sjeverne velike ravnice’ koju čine Montana, Sjeverna Dakota, Južna Dakota i susjedne kanadske prerije.
Od 27. svibnja (2021.), prema Adnanu Akyuzu, državnom klimatologu, 93 posto Sjeverne Dakote nalazi se najmanje u kategoriji „jake suše,“ a 77 posto države je u kategoriji „ekstremne suše.“ Poljoprivredne organizacije predviđaju katastrofalnu žetvu pšenice koja se uveliko koristi za brašno i proizvodnju tjestenine ukoliko u narednim tjednima kišne oborine drastično ne promijene sušne uvjete. Ekstremno sušni uvjeti protežu se sjeverno od granice Dakote sve do Manitobe u Kanadi – drugo veliko značajno područje za proizvodnju žitarica, naročito kukuruza i pšenice. Ondje nedostatak kišnih oborina i temperature više od normalnih prijete žetvama i berbi, iako je za te usjeve još rano. Sjeverna Dakota i ravničarska regija ovise o snijegu i kišama zbog poljoprivredne proizvodnje.
Jugozapadne države u velikoj su suši
Iako nisu tako ozbiljne, poljoprivredne države Iowa i Illinois trpe „neobično sušne“ uvjete u 64 posto Iowe i 27 posto Illinoisa. Oko 55 posto Minnesote neobično je suho od kraja svibnja. Suša se mjeri u ljestvici od D1 „neobično suho,“ D3 „jaka suša“ do D4 „iznimna suša.“ Ozbiljni sušni uvjeti nisu, nažalost, ograničeni na Sjevernu Dakotu ili druge poljoprivredne države Srednjeg zapada. Druga regija vrlo jake suše proteže se od zapadnog Teksasa preko Novog Meksika, Kolorada, Arizone, Nevade i duboko u Kaliforniju. U Teksasu je 20 posto teritorija u „jakoj suši,“ a 12 posto u „ekstremnoj suši.“ Gotovo 6 posto države proživljava najgoru „iznimnu sušu.“ Novi Meksiko prolazi kroz veliku sušu: 96 posto pod „jakom sušom“ a od toga čak 47 posto „iznimne suše.“
Kalifornijska poljoprivreda od vitalnog je značaja
Situacija u Kaliforniji daleko je najozbiljnija zbog svojeg potencijalnog učinka na opskrbu američke nacije poljoprivrednim proizvodima. Tamo navodnjavanje i sofisticirani sustav za spremanje i čuvanje vode osiguravaju državi vodu za navodnjavanje i gradsku potrošnju tijekom njihovih periodičnih sušnih sezona. Ovdje je u nastajanju daleko veća katastrofa. Ciklična sezona suše kombinira se doslovno s kriminalnom državnom politikom zaštite okoliša da bi se opustošila poljoprivreda u najvažnijoj saveznoj američkoj državi. Dio je to radikalne Zelene agende koju zagovaraju guverner Gavin Newsom i kolege Demokrati za ‘rastavljanje’ (čitaj: uništenje, op.a.) tradicionalne poljoprivredne proizvodnje, koliko god to suludo zvučilo.
Malo tko izvan Kalifornije znade i shvaća da država koja je inače najpoznatija po Silicijskoj dolini i prekrasnim plažama zapravo je i iznimno vitalan izvor agrarne proizvodnje. Kalifornijski agrarni sektor najvažniji je u SAD-u, vodeći je u nacionalnoj proizvodnji s više od 77 različitih proizvoda, uključujući mlječne proizvode i brojne „specijalne“ vrste voća i povrća. Kalifornija je jedini proizvođač kultura kao što su bademi, artičoke, persimon ili kaki, grožđice i orasi. U Kaliforniji se uzgaja trećina povrća i dvije trećine voća i orašastih plodova. Nalazi se na samom vrhu prihoda s farmi – 77.500 poljoprivrednih gospodarstava i rančeva. Također je druga u stočarskoj proizvodnji – odmah iza Teksasa, a kalifornijska mliječna industrija vodeća je u proizvodima prema novčanim primanjima. Od 100 milijuna hektara zemljišta, ukupno 43 milijuna hektara nalazi se pod poljoprivrednom proizvodnjom. Ukratko, ono što se ovdje događa presudno je za nacionalnu opskrbu hranom.
Krizu u Kaliforniji izazvao je čovjek: Gdje je nestala voda?
Kriza s vodom u Kaliforniji daleko je od najozbiljnijih u pogledu posljedica na opskrbu hranom u razdoblju kada se SAD suočava s velikim poremećajem u opskrbnom lancu zbog apsurdnih pandemijskih ‘lockdowna’ u kombinaciji s vrlo sumnjivim hakiranjima ključne infrastrukture. Naime, 31. svibnja 2021. hakirana je infrastruktura najvećeg svjetskog prerađivača mesa JBS SA, što je proizvođača natjeralo na zaustavljanje svih njegovih američkih tvornica govedine koje podmiruju opskrbu američkog tržišta s gotovo četvrtinom američke govedine.
Zeleni lobi tvrdi, iako ne predstavlja nikakve činjenične dokaze, da globalno zagrijavanje, odnosno emisija ugljičnog dioksida, CO2, uzrokuje sušu. Američka NOAA istraživala je slučaj i nije pronašla dokaze (NOAA, National Oceanic and Atmospheric Administration / Nacionalna uprava za istraživanje oceana i atmosfere). No, mediji ponavljaju narativ u svrhu unapređenja programa „Green New Deal“ („Novi zeleni posao“) zastrašujućim izjavama poput tvrdnje da se suša može „usporediti s najgorim mega-sušama od 800. godine Nove ere.“
Nakon 2011. godine Kalifornija je pretrpjela jaku sedmogodišnju sušu. Sušno razdoblje završilo je 2019. kada su obilne kiše do kraja ispunile sustav vodnih rezervoara u Kaliforniji. Prema državnim stručnjacima za vode, rezervoari su sadržavali dovoljno vode da mogu lako podnijeti barem petogodišnju sušu. Ipak, dvije godine kasnije, uprava guvernera Newsoma proglašava novu sušu i prijeti hitnim mjerama. Ono što njegova uprava ne govori jest da su Državni odbor za vode („State Water Board“) i nadležne državne uprave za vodu namjerno puštale vodu da odlazi u Tihi ocean. ZAŠTO? Kažu da će tako spasiti dvije ugrožene vrste riba koje samo što nisu izumrle – jednu rijetku vrstu lososa, dok je druga malena riba veličine 5-7 cm koja je gotovo nestala (ribica se zove „Delta Smelt,“ lat. Hypomesus transpacificus, to je mala zrakoperka iz porodice Osmeridae – endemična vrsta ribe koja živi samo u području delte rijeke Sacramento-San Joaquin).
U lipnju 2019., brana Shasta koja predstavlja/drži najveći rezervoar u državi kao temelj velikog Projekta središnje nizine bila je puna do 98 posto kapaciteta. Samo dvije godine kasnije, u svibnju 2021. rezervoar jezera Shasta držao je tek 42 posto kapaciteta (vode), gotovo 60 posto manje. Slično tome, u lipnju 2019., rezervoar brane Oroville, drugi po veličini, sadržavao je 98 posto kapaciteta, a do svibnja 2021. smanjio se na samo 37 posto. I drugi manji rezervoari ‘vidjeli’ su slična smanjenja u zalihama vode. Gdje je nestala sva voda?
Navodno da bi „spasili“ ove ribe, samo tijekom 14 dana u svibnju (2021.) prema izjavi Kristi Diener, kalifornijske stručnjakinje za vode i poljoprivredu, „90 posto dotoka (Bay Area) delte otišlo je u more. To je jednako godišnjoj opskrbi za milijun ljudi.“ Diener je posljednjih godina više puta upozoravala da se voda nepotrebno pušta u more jer se država suočava s normalnom sušnom godinom. Ona pita: „Trebamo li imati nestašicu vode na početku druge sušne godine? NE. Naši rezervoari dizajnirani su da pružaju stabilnu petogodišnju opskrbu za sve korisnike i napunjeni su do vrha u lipnju 2019.“
Na zahtjev ekoloških skupina poput NRDC 2008. godine, kalifornijski sudac naredio je da projekt „Central Valley Water“ izpusti 50 posto vode iz rezervoara u Tihi ocean kako bi „spasili“ ugroženu vrstu lososa, iako je nevladina organizacija priznala da se ovom ekstremnom mjerom vjerojatno ne će spasiti više od 1000 lososa. U razdoblju od 1998. do 2005. procijenjuje se da je prosječno 49 posto opskrbe vodom kojom upravlja Kalifornija otišlo u ono što se naziva „okolišem,“ uključujući opskrbu (vodom) potoka i rijeka, za napajanje estuarija i delte u Zaljevu (Bay Area Delta). Samo 28 posto vode izravno je otišlo na održavanje poljoprivredne proizvodnje.
Prošlog siječnja Felicia Marcus, predsjednica Kalifornijskog državnog odbora za upravljanje vodnim resursima, koja je nadzirala i kontroverzne politike o vodama od 2018. godine, na kraju svojeg mandata napustila je ovo mjesto i otišla za odvjetnicu u Vijeće za obranu prirodnih resursa (Natural Resources Defense Council, NRDC), jednu od najmoćnijih nevladinih zelenih udruga s prijavljenih 400 milijuna US dolara za vođenje pravnih borbi za obranu/zaštitu „ugroženih vrsta“ poput kalifornijskog lososa i male endemične ribe iz delte (‘delta smelt’).
Felicia Marcus, koju je ‘zeleni’ guverner Jerry Brown 2018. imenovao za predsjednicu Državnog odbora za vode, izravno je odgovorna za isušivanje rezervoara u ocean nakon što su napunjeni 2019. godine – uz tvrdnju o zaštiti ugroženih vrsta. U ožujku 2021., nevladina udruga NRDC s odvjetnicom Marcus zatražila je da Državni odbor za upravljanje vodnim resursima kojem je do nedavno na čelu bila Marcus, poduzme „trenutnu akciju“ radi rješavanja uočenih problema ugrožene vrste lososa u slivu rijeke Sacramento prema ‘operacijama’ Projekta Središnje nizine (‘Central Valley Project,’ CVP). I to sada kada je država suočena s novom izvanrednom situacijom sušnog razdoblja?
Godine 2020., guverner Gavin Newsom, štićenik Jerry Browna, potpisao je Senatski prijedlog Zakona I, Kalifornijski zakon o zaštiti okoliša, javnog zdravstva i obrane radnika, kojim bi se milijarde litara vode poslalo u Tihi ocean, navodno za spašavanje još više riba. To je bilo pokriće za proizvodnju sadašnje krize s vodom i posebno za napad na poljoprivredu, koliko god se to činilo nevjerojatnim.
Meta je poljoprivreda
Pravi program Newsoma i prethodnih administracija Jerry Browna, radikalno su potkopali visokoproduktivni kalifornijski sektor. Guverner Newsom sada je predstavio impresivan račun za pomoć od suše u iznosu od 5,1 milijardu US dolara. Unatoč tome, ništa ne će poboljšati dostupnost vode iz rezervoara za gradove i farme. Od ukupnog iznosa, 500 milijuna US dolara potrošit će se na poticanje poljoprivrednika da „prenamjene“ svoje agrarno zemljište, odnosno da se prestanu baviti poljoprivrednom proizvodnjom. Prijedlozi prenamjene uključuju stanište divljih životinja, rekreaciju ili solarne panele! Još 230 milijuna američkih dolara koristit će se za „prolaze divljih životinja i projekte sigurnih prolaza riba u svrhu poboljšanja sigurne migracije životinja.“
„Projekti za prolaze riba“ pametna su fraza za uklanjanje brana (!), čime se uništava najučinkovitija nacionalna mreža akumulacija vode. Tada Newsomov račun izdvaja 300 milijuna US dolara za provedbu Zakona o održivom upravljanju podzemnim vodama, zakon Jerry Browna iz 2014. usred prethodne jake suše kojim su poljoprivrednici spriječeni/onemogućeni osigurati vodu iz bušotina. Namjera je otjerati još više poljoprivrednika s njihove zemlje. Dodatnih 200 milijuna US dolara biti će namijenjeno „obnavljanju staništa“, potpori močvarnim i poplavnim područjima, te projektima za smanjenja rizika od poplava s više koristi – dakle, paket isušivanja s financiranjem dobrobiti poplava? Ovdje se radi o ponovnom stvaranju poplavnih ravnica, pa kada sruše brane, voda iz akumulacija ima gdje otići. Velika većina od 500 milijardi dolara trebala bi kupcima vode nadoknaditi troškove zbog velikih računa za vodu u prethodnoj suši od 2011. do 2019., što je nesumljivo potez u nadi da će birači/glasači pozitivno gledati na Newsoma koji se suočava s vjerojatnim opozivom birača u studenome.
Sustavno rastavljanje jedne od najproduktivnijih poljoprivrednih regija na svijetu korištenjem primamljive mantre „zaštite okoliša“ zapravo se uklapa u širi dnevni red „Velikog resetiranja“ (ili „Velikog preslagivanja“ op.a.) u Davosu i njegovih planova za radikalnu transformaciju svjetske poljoprivrede u ono što UN-ova ‘Agenda 2030’ naziva „održivom“ poljoprivredom – više nema mesnih proteina tj. bjelančevina iz mesa. Argument „Zelenih“ je da su krave glavni izvor emisije metana zbog podrigivanja. Nitko ozbiljan još nije dokazao kako to utječe na globalnu klimu. Umjesto toga, trebali bismo jesti lažno meso proizvedeno u laboratoriju, kao što je genetski manipulirani „nemogući burger“ („impossible burger“) Bill Gatesa i Googlea, ili čak crve. DA. U siječnju 2021. je Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) odobrila velike crve brašnare, ličinke kukca kornjaša iz porodice crnokrilaca, lat. Tenebrionidae, kao prvu „Novu hranu“ („Novel Food“) čija prodaja je odobrena diljem Europske unije.«
Na kraju podsjećam čitatelje da je Hrvatski fokus 2. 12. 2015. objavio tekst pod naslovom: „Kukci na našem tanjuru?“ a 5. 2. 2020. tekst: „Impossible Foods u Europi.“
Autor: F. William Engdahl: „A Sinister Agenda Behind California Water Crisis?,“
New Eastern Outlook, 10. 6. 2021.; https://journal-neo.org
