Odbacivanje komunističkog sustava, znači i odbacivanje ZAVNOH-a!
“Prošle godine, obilježili smo 25. obljetnicu pobjede u Oluji i Domovinskom ratu. Tada sam rekao da žalimo i za žrtvama ratnih zločina počinjenih s hrvatske strane, kojih je nažalost bilo, jer legitimno pravo na obranu nije i ne može biti opravdanje za nedjelo – te je svaki takav čin bolan za sve obitelji žrtava”, kazao je premijer. “Isto tako, neovisno o spomenutim zaslugama hrvatskih partizana za uspostavu Federalne Države Hrvatske – čime je spriječeno unitarističko uređenje Jugoslavije u kojoj Hrvatska ne bi imala vlastite granice – vrijeme je da i ta burna vremena sagledamo u svoj njihovoj složenosti.
To se osobito odnosi na ona bolna povijesna zbivanja kojim se sigurno nijedan istinski antifašist ne ponosi. Tu ponajprije mislim na poratne zločine Jugoslavenske armije nakon izručenja kraj Bleiburga odnosno masovnih likvidacija razoružanih vojnika i civila duž Križnog puta, ponajprije u Sloveniji i Hrvatskoj, što je još traumatično za brojne obitelji”, poručio je premijer. “Kao što se ničim ne mogu opravdati zločini ustaša ni Jasenovac, ništa ne može opravdati masovno pogubljenje poraženih snaga i često nedužnih ljudi, što je ne samo bacilo sjenu na antifašistički pokret već je i produbilo pogubne podjele u poratnoj Hrvatskoj. Tu također mislim i na poslijeratne čistke političkih neistomišljenika poput progona blaženog kardinala Stepinca, premda je bio jedan od najhrabrijih pastira Katoličke Crkve u Europi, koji se u svojim propovijedima javno usprotivio progonima Srba i Židova te mnoge od njih spasio od smrti. Tu na koncu mislim i na uspostavu totalitarnog jugoslavenskog režima kojima su iznevjereni ideali brojnih hrvatskih antifašista, što se nažalost ponovilo i nakon slamanja Hrvatskog proljeća”, kazao je Plenković u Brezovici.
Premijer Plenković je održao govor kojim je podijelio krivicu, izjednačio NOB sa Domovinskim ratom, jer da nije bilo NOB-a ne bi bilo ni Domovinskog rata!? Nikako! To je vrhunac hipokrizije i licemjerstva, jer kako sam već napisala Domovinski rat je bio borba protiv tekovina NOB-a, protiv JNA, protiv komunističke ideologije za slobodnu, nezavisnu i demokratsku Hrvatsku.
Premijer Plenković ukazuje na podjele u hrvatskom društvu, što je točno, jer te podjele osjećamo svakodnevno! Suočeni smo sa agresivnom medijskom kampanjom sljedbenika yugokomunista i yugonostalgičara koji Domovinski rat i sadašnju Hrvatsku izjednačavaju sa NDH, koji ponižavaju i pljuju po liku i djelu bl. Alojzija Stepinca, dr. Franju Tuđmana, koji poništavaju i razaraju identitet hrvatskog naroda u tolikoj mjeri da je to ponovno uskrsavanje jugoslavenskih vrijednosti izazvalo konsternaciju i ogromno razočaranje u hrvatskom narodu. i braniteljskoj populaciji.
Redatelj Jakov Sedlar je snimio dokumentarac o samoubojstvima hrvatskih branitelja 2019. godine. Film je potresao Hrvatsku, u njemu nema glumaca, tu su sve odreda ljudi koji su u nekom trenutku pokušali sebi oduzeti život ili su članovi obitelji u kojoj je otac, suprug ili sin digao ruku na sebe. Hrvatski ratnici, oni koji se nisu bojali umrijeti u ratu, u miru nisu uspjeli živjeti sretno u zemlji za koju su se borili. Sad su dobili i svoj film. I to prvi koji se bavi njihovim tragičnim sudbinama. Sedlar je film nazvao jednostavno “3069” – službenim brojem branitelja koji su počinili samoubojstvo. Taj broj je bio važeći prije dvije godine kad je Sedlar započeo snimanje, a u međuvremenu je narastao na 3246 branitelja koji su počinili suicid zaključno sa rujnom 2019. A koliko je tek onih koji umiru u tišini? Čije obitelji ne žele da se zna kako je završio njihov sin, otac, brat, muž. Sedlar je prvi naš redatelj koji otvara ovu bolnu i neugodnu temu o kojoj rijetki žele javno govoriti, iako se samoubojstva događaju pokraj nas na različite načine. Jedan je hrvatski branitelj prerezao vratne žile. Drugi se polio benzinom i zapalio. Treći je pištoljem pucao u glavu. Četvrti se objesio iznad kuće… A najpoznatiji, general Slobodan Praljak, ispio je čašu otrova, kao čašu žuči pred očima svjetske javnosti.
„Mnoge sam snimio. Neke ne do kraja, jer nisu bili u stanju ispričati svoje tragedije. Nije lako u javnost iznijeti te strašne intimne priče koje ni sami sebi ne možemo objasniti. Među onima koji su odustali je i obitelj čovjeka koji se ubio motornom pilom, žena kojoj se muž ubio prigodom Mesićeve inauguracije… mnogo je toga i sve je vrlo tragično. Nažalost, ova tema kao da ne postoji kod nas, kao da nekoga vrijeđa istina“ kazuje Sedlar. „Niz je razloga, ali ponajprije se radi o odnosu društva prema njima, o vrijeđanju velikog dijela medija koji ih proglašavaju drogerašima, pijancima, neradnicima, a istina je potpuno drukčija. Osjećaju se ostavljeni, bačeni nakon što su iskorišteni“ ističe redatelj i pojašnjava što bi mi, kao država i društvo, mogli napraviti da se broj braniteljskih suicida barem smanji. Ministarstvo hrvatskih branitelja u suradnji sa stručnjacima, pomaže hrvatskim braniteljima, međutim broj se ne smanjuje. Hrvatski branitelji osjećaju se poniženi i omalovažavani suočeni sa mnogim nepravdama i pravnom nesigurnošću u hrvatskom društvu i državi.
