Dubrovčani čestitali krunidbu engleskom kralju s pet godina zakašnjenja!
ČESTITKA REPUBLIKE DUBROVAČKE VILIMU ORANSKOM
Kralju Velike Britanije prigodom njegovog krunisanja
(„Hrvatska Dubrava“ od 15. 5. 1937. godine, broj 74.)
NJEGOVOM KR. VELIČANSTVU VILIMU ORANSKOM KRALJU VELIKE BRITANIJE it.d.
POSVEĆENO KRALJEVSKO VELIČANSTVO
Nebo sklono spokojstvu Europe, htjelo je da uzdigne Vaše Veličanstvo na Kraljevski Prijesto Velike Britanije, da bi je obezbijedilo od svake smutnje u sjeni nepokoleb(lj)ive moći tako golemoga Kraljestva, spojene s neuporedivom hrabrosti Vašeg Veličanstva, koje je nadareno vrlinama dostojnim da rukuju žezlima, ovjenčalo glavu tako proslavljenom krunom.
Prigodom tako sretnog događaja ova Republika, odana Vašem Veličanstvu više nego iko drugi, polaže pred Vaš Veličanstveni Prijesto osjećaje svoje neiskazane radosti. Neka se Vaše Veličanstvo udostoji primiti u svojem Kraljevskom Velikodušju ovi smjerni iskaz dužnosti koji izrazuje i naše najviše poštovanje prama Vašem Veličanstvu.
Vašeg posvećenog Kraljevskog Veličanstva
Najponiznije i najodanije sluge
KNEZ VIJEĆNICI REPUBLIKE DUBROVAČKE
Dubrovnik, dne 20. novembra 1694.
Zanimljivost je u tome što su Dubrovčani čestitali krunidbu engleskom kralju s PET godina zakašnjenja. Teško je povjerovati da prije nisu saznali s obzirom na razgranatu obavještajnu mrežu koju su Dubrovčani imali. Vjerojatno su pričekali s čestitkom zbog opreznosti. Obratiti pozornost na laskave riječi upućene kralju u čestitki. – kom. D.R.)
(Vilim III. Oranski (Hag, 14. XI. 1650. – London, 19. III. 1702.) Kralj Velike Britanije od 1689. zajedno s Marijom i Stadholter Ujedinjenih pokrajina Nizozemske od 1672. godine. Njegov dolazak u Englesku 1688. sa suprugom, koja je bila kći engleskoga kralja Jakova II., označio je početak Slavne Revolucije. Vilim je vio unuk engleskog kralja Karla I. Godine 1688., kad se Jakovu II. koji je bio rimokatolik rodio sin, engleski političari zatražili su od vilima da se uplete i spasi zemlju od vjerojatnog dolaska katolika na prijestolje. Vilim je sa svojom vojskom došao u Torbay; Jakov je pobjegao u Francusku a 1689. Vilim i Marija zajedno su prihvatili englesku krunu.
Vilim je prekinuo jakobinski otpor i ugušivši ustanak u Škotskoj (1689.) i pobijedivši Jakova II. u bitki kod Boynea 1690. godine. Međutim, nije bio popularan kad nije uspio obećanje dano u ugovoru iz Limericka (1691.) da će zajamčiti političku i vjersku slobodu irskim katolicima. Ostavši Mariju kao regenticu, pozornost je posvetio ratu protiv Francuske koji je završio 1697. Mirom u Ryswicku. Financiranje rata dovelo je do osnivanja Engleske banke 1694. godine. Vilim je umro kad je pao s konja i kad ga je naslijedila Marijina sestra Anne.)
Teške ozljede koje je zadobio prilikom pada sa konja, od kojih je umro vjerojatno nije posljedica kletve (!) irskih katolika, jer im nije ispunio obećanje o političkoj i vjerskoj slobodi. – kom. D.R.
