Hrvatski Fokus
Društvo

Čiope u Dubrovniku od početka XX. stoljeća do danas

Čiope čitavi dan u jatima lete po ulicama grada. Ukrštavaju se oko gradskih utvrda, zidina, crkava i palača. Cijuču nekim posebnim reskim tonovima

 

Kada bi vas netko pitao što sve vežete uz Dubrovnik sigurno vam ne bi pala na pamet simpatična ptičica čiopa. Ove ptice velikih krila, slične lastavicama kojima nisu srodne, vrlo su rašireni u dubrovačkom kraju, čak i na samom Stradunu. Pravi su virtuozi u svom letu za mušicama, ali ako slete trebaju pomoć za novi uzlet. Njihovo ime apodidae dolazi od straogrčkoga apous, bez stopala. Nastanjuju sve kontinente, zimuju u tropima; naše navodno u Egiptu. Pogledajmo što stari dubrovački tisak piše o čiopama opjevanim u Vojnovića, don Subotića, Tomislava Macana (Martol Dubac) i kod stranaca Crnjanskoga i Rogowskoga.

Prvog travnja 1916. “Prava Crvena Hrvatska” javlja da (Znak proljeća) od prošloga petka popodne imamo najvidniji biljeg ugodnog proljeća. Tog je naime dana prispjelo na jata čiopa, tih korisnih ptica.”

Narodna svijest od 19. 4. 1922. javlja da su “doletjela jata čiopa, te svojom vikom počela oživljavati zrak. To su obični naši ljetni gosti koji nas brane od komaraca.”

Isti list 25. 3 1924. javlja “lastavice vjesnice proljeća već su nam počele dolazit. U nedjelju po podne opazilo se u gradu jato lastavica i čiopa. Dobro nam došle!

Sedmoga travnja 1925. tiskovina piše “već su nam stigle u pohode jata čiopa sa dalekog juga i sa svojim jakim ciukom i brzim letom oživljavaju nam zrak, a brane nas od komarca. Glasnice ljeta i proljeća dobro nam došle!

Dana 13. travnja 1926. vijest je detaljnija, naime “juče su se opazila prva jata lastavica i čiopa, tih glasnika proljeća. Ovog puta su dosta zakasnila k nama, jer inače znaju doći i za prve polovice marta, tako da ima poslovica – sv. Grgur papa (12. 3.) lastavice vanka”.

Narodna svijest od 14. travnja 1927. pod naslovom “Veseli ljetni gosti” piše: “Ovih dana doletjele su nam iz toplih krajeva jata čiopa i kruže gradom u brzom lijetu i oživljuju zrak svojim jakim piskutanjem.” (zašto ne cvrkutanjem?, T.T.)

Dana 14. srpnja 1925. u “Narodnoj svijesti” Marko Vunić piše nadahnuti tekst “U gradu čiopa” koji ima puno svježine i kojega je uzor sličnom tekstu don Nedjeljka Subotića. Vjerojatno se radi o suradniku “Danice” (vidjeti rad Stjepana Razuma o Svetojeronimskom društvu), te autor “Povijesti svijeta” iz 1940. godine.

Lirska duša sa literarnim talentom, iako je don Subotić njegovu ideju jasnije iznio i pomalo vojnovićizira. “Ulazim u ovaj grad cvijeća, starih zidina, čiopa i golubova i zatvaram oči da ne vidim sadašnjicu njegovu.” Nastavlja sa Gradom koji spava, likom sv. Vlaha koji je istovjetan biću polisa. Cvijeće, mirisi, finoća i dobrota i zato su Dubrovčani fini, “uglagjeni” i dobri ljudi” (kako bi rekao Vojnović kukumar premazan medom, op., T.T.) “O kako je sladak ovaj dubrovački Addio s nekim posebnim, mekim i toplim akcentom dobrote, plemenitosti i prijaznosti.”

“Oduzmite Dubrovniku ponosne i vitke paome (palme su mahom uginule, nitko ih nije liječio, nitko nije kažnjen za uvoz štetnika, op.,T.T), oleandre sa crvenim i bijelim cvjetovima, otmjene aristokratske magnolije, ponosne platane, elegantne čemprese, oduzmite mu naranče, limune, cedre i akacije, Dubrovnik neće više biti Dubrovnikom. Porušite li zidine, dignete li grbove sa gradskih plemićkih palača, potjerate li čiope i golubove, onda možete slobodno porušiti čitav grad. Jer to je njegova karakteristika i kad tog en bi bilo, on ne bi bio privlačan i interesantan.”

“Čiope… čitavi dan u jatima lete po ulicama grada. Ukrštavaju se oko gradskih utvrda, zidina, crkava i palača. Cijuču nekim posebnim reskim tonovima i ja u njihovom cijuku slušam žalobnu pjesmu o izgubljenoj slobodi. Jedna četa čiopa postavila se kao straža na šutljivi i dostojanstveni Knežev dvor. Ne miču se i pričinjaju se kao mrtva straža umrle prošlosti i slave.”

Sjetni razgovori starca o prošlosti, nonica koja prosi od turista kruha za golubove, mjesečina nad Gradom… Razmišljanje o dubrovačkim tamnicama i beščutnost neke djevojke koja pjeva iza leđa ruskoga izbjeglice stare ruske pjesme, dok on slika Uvalu Lapad i plače teškim muškim plačem onoga koji zan da se nikada vratiti neće u domaju. Romantična duša taj Vunić, tada (1925.) profesor na križevačkoj preparandiji; valjda ga je Bog čuvao u ludilu 1941.

Dana 6. 7. 1926. Narodna svijest javlja da su se čiope vratile, jer su uslijed kiša bile napustile Grad.

Narodna svijest od 1. rujna 1927. u članku “Golubovi” ističe da je teško zamisliti Grad bez golubova i da nijedan pravi Dubrovčanin  neće nikada imati ništa protiv tih naših malih prijatelja. Ipak novinar zapaža da su se golubovi silno razmnožili, te da su počeli otimati prostor malenim čiopama u kućama unutar zidina, izvan prostora od Vrata od Peskarije (valjda Porta, T.T.) do Vrata od Ploča. Autor navodi da se smanjuje broj čiopa, a golubovi postaju nesnosni gukanjem, kakanjem i podiznjem prašine (?!, T.T.)

Autor predlaže da se rupe smanje, tako da postanu nepodesne za gnijezda golubovima.”

List javlja  o sramotnoj pojavi polugolih ljudi u gradu.(kupaći bez košulje, T.T.)

Danas (2021.) primjećujem smanjenje broja golubova uslijed dolaska vrana u zidine, ali i radi klima uređaja čija voda im šteti. U vrijeme Drugoga svjetskoga rata je golubova bilo nestalo, jer su ih ljudi u nevolji jeli. Grlice silaze sa brda u Lapad tek pedesetih i polako prilaze povijesnom Gradu. Sokolići se također, kao i kosovi i crvendaći polako šire prema gradskoj jezgri, a nekada naleti i sova.

Promatrajte bez da ih uznemiravate te krilate mališane kao ulijeću brišućim letom u nekoliko centimatara široke vertikale u stijema, stvari koje one u letu čine gotovo da prkose zakonima fizike, što bez uporabe fotoaparata ne će vaše ljudsko oko zapaziti. Kada je čiopa premlada ili slaba obično je stručno njeguje poznata dubrovačka galeristica, humanitarka i turistički vodič Tea Batinić.

Teo Trostmann

Povezane objave

Bolna istina

HF

AFORIZMI – Izgorjeti u plamenu grižnje savjesti

hrvatski-fokus

EPIGRAMI – Raspametile se ovce

hrvatski-fokus

Šterc: Hrvatska bez budućnosti

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više