Tajanstveni likovi na slikama malo govore o sebi, bez mimike, grimasa, lica su im ukočena
Nedavno je akademski slikar Duško Šibl u skrivenom kutku atelijera pronašao zamotuljak zaboravljenih radova. Riječ je o nizu portreta iz devedesetih godina, koje je autor provizorno nazvao Noćne ptice. U središtu pozornosti slikara nalaze se zaboravljeni marginalni likovi koji su se u ono doba motali po Zagrebu, punom Unproforaca, mešetara i dilera. Zanimljivo, u istom omotu bila je i slika iz autorove ekspresivno narativne faze, za koju je mislio da se izgubila pri selidbi iz Londona u Zagreb, datirana je 1983. godine, deset godina prije Noćnih ptica.
Šibl ističe kako je u ono vrijeme bio pod utjecajem njemačkih ekspresionističkih filmova s ludim iskrivljenim prostorima. Tajanstveni likovi na Šiblovim slikama malo govore o sebi, bez mimike, grimasa, lica su im ukočena, vješto skrivajući emocije, tek ruke u prvom planu kao da su pripremne za obranu, za iznenadnu gestu dok čekaju, dok nešto ili nekoga strpljivo čekaju. Oni su slučajni prolaznici, nepoznata lica koja će ubrzo izblijediti u vremenu, šutljiva, lica koja postupno gube svoju ljudskost i pretvaraju se u živo neživo biće. I muškarci i žene pripadaju istom svijetu, prostoru između, osobe koje će uskoro prekriti zaborav. Slikar je zabilježio raznolika ali istovrsna lica na kojima se zrcale promjene i mijene, oni su svjedoci proteklih vremena. Niz likova izronio je iz tame jednako šutljivo i misteriozno, oni i dalje kriju svoje tajne.
