Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Ostat će pjesma Sude mi i spoznaja da je istina voda duboka

U DP-u je bilo upravo ono što je HDZ godinama gubio i izgubio

 

Svakim danom dalje sve više se razaznaju neki motivi ostavke dr. Miroslava Škore, na čelu DP-a i na sve funkcije u tom pokretu, što se nužno što prije trebao pretvoriti u političku stranku. U toj pretvorbi došle su do izražaja pojedinačne i osobne aspiracije i motivacije nekih istaknutih članova, pogotovo onih koji su najviše materijalno ulagali u DP, što je vrlo brzo postao treća politička snaga u zemlji. Kako bilo da bilo i tu političku opciju je snašlo prokletstvo treće oporbene opcije. Neke su bljesnule poput meteora, jedno kratko vrijeme se penjale i ustrajale, da bi ubrzo nestale i bile marginalizirane. Razlozi toga više uopće nisu bitni. Važno i bitno je da je došlo do unutarnjih previranja, neslaganja, isticanja ega, borbi za vlast, moć i utjecaj u samoj stranci i izvan nje. Manje-više, htjeli to oni priznati ili ne, u pozadini svega je novac, pogotovo za one koji su u politici vidjeli i osjetili biznis. Ulažeš, da bi dobio.

Gdje je u svemu tome narod, za koji tobože radiš? Gdje je ideologija? Napisano je to negdje u preambuli statuta stranke i brzo se zaboravilo. Istina, neki to nisu zaboravili, ali ti i takvi su u manjini. Kad ne mogu postići što žele i što misle da moraju, jer su to obećali, onda se povuku ili budu izbačeni. Kad treća najjača opcija ima pretenzije i šanse da raste i širi se, javlja se određeni strah od njene ugroze u prve dvije vodeće stranke, ovisno o političkoj orijentaciji i svjetonazoru te treće opcije. Ukoliko su znatno brojniji i jači, poduzeti će sve da ta treća opcija nestane ili postane marginalna. To se postiže na više načina, ili politička koalicija, „otimanje” istaknutih članova, iniciranje netrpeljivosti i svađa među članstvom, ucjenama, pritiscima, …

Ukoliko se vodeća stranka osipa, u njoj su unutarnja previranja, borba za prestiž, vlast, moć i utjecaj, onda će u koaliciju sa sebi srodnom strankom, u stalnom rastu i razvoju, vjerujući da ih ta stranka ne će apsorbirati, bez obzira na svoj rast, moć i utjecaj, koji se sa gradskog (županijskog) brzo i kapilarno širi diljem Lijepe naše i vrlo vjerojatno može postati druga politička snaga u zemlji, te preuzet i vlast na parlamentarnim izborima. Ta i takva koalicija bi bila spas za posrnulu lijevu opciju, koja ne vidi ili ne želi vidjeti svoj rapidni pad i skori nestanak, s političke scene. Dok se oni čiste iznutra, Možemo i ostale lijeve opcije rastu, šire se, te malo pomalo preuzimaju njihovo biračko tijelo. Zna se kome je DP bio bliži i kome je inklinirao. Osnivanje, strukturiranje, širenje, djelovanje, polazne osnove, svjetonazor, filozofija, nit vodilja, sve je podsjećalo na “zna se” i hoćeš ne ćeš, njihov lider, je u mnogo čemu podsjećao na dr. Tuđmana, koji je okupljao, ujedinjavao, spajao, mirio, budio domoljublje i motivirao na zajedništvo.

U DP-u je bilo upravo ono što je HDZ godinama gubio i izgubio. Ljudi su to prepoznali. Bilo je za očekivati, da će biti značajnih prijelaza iz HDZ-a u DP, kako istaknutih članova, tako i ostalih, kojima je u državotvornoj stranci, pomalo svega dosta, naročito određene tiranije i apsolutizma, s tendencijom jačanja istog. Trebalo je na neki učinkovit način stvoriti pomutnju, nemir i svađu u vrhu stranke, te izazvati raskol te brzo rastuće  nacionalne stranke. Narodski rečeno: nekoga su kupili u DP-u. Taj je izazvao sve ono što se ovih dana događa, što dovodi do neminovnog raskola, bez obzira što se govori kako do toga neće doći, kako će se nastaviti tamo gdje je Škoro stao. Pitanje svih pitanja je: Tko je taj. Tko je Juda u redovima DP-a? Sve je pomalo čudno i neobično s tom ostavkom. Sama ostavka na tako veliku i značajnu dužnost, putem facebooka, je pomalo intrigantna, neobična i začuđujuća, pogotovo kad tobože nitko o njoj ništa nije znao, čak niti slutio. Kaj god! Kuhalo se to i podosta dugo vrelo, ali se skrivalo, dok nije eksplodiralo. Došlo je do implozije, koja je izazvala eksploziju, čiji će dometi biti veliki i snažni, kako za pojedine članove, tako i za stranku, koja je bila u usponu.

Vrijeme će pokazati tko će od toga imati koristi. Simptomatično je kako je iz vrha stranke brzo stigao odgovor na ostavku. Bilo bi dobro analizirati taj odgovor. Pomalo liči na oproštajni nadgrobni govor. Tko ga je tako “vješto” sročio? Što je htio time postići? Zar se takve stvari rješavaju na facebooku? Jedna ozbiljna politička stranka, koja ima namjere postati, u neku ruku državotvorna, si to ne bi smjela dopustiti. Usput, traže se nasljednici gospodina Škore. Grabi se izvan stranke, što govori o kapacitetu stranke,  o njihovoj  nekoherentnosti, odnosno o podijeljenosti. Postoje stranačka tijela i statut stranke, po kojemu bi se to trebalo rješavati. Osim toga ostavka službeno nije prihvaćena. Bilo bi dobro za njih, za pojedince, za stranku, za političku scenu, da se članstvo, odnosno vrh stranke, dogovori što sada i kako dalje, a ne da si prijete SMS-ovima i javno se sramote, što otkriva puno više o njima samima, njihovoj aspiraciji,  motivaciji i stremljenju, kao stručnjaka i političara. Neki, naročito oni iz DP-a, govore: Škoro se umorio. Neka se odmori. Kaj god! Nije Škoro otišao zbog umora. Sve dosad izrečeno daje naslutiti da je otišao, jer nije mogao raditi i napraviti, ono što je obećao i htio, bez da ulazi u koaliciju s HDZ-om, čemu se protivio, zbog njihova koaliranja sa SDSS-om i još nečim drugim. Znalci kažu da je toj “iznenadnoj” i neočekivanoj ostavci pridonio i Zakon o civilnim stradalnicima Domovinskog rata, koji DP nije podržao, iz svojih opravdanih razloga.

Što je bilo, da bilo, ništa više ne će biti isto. To više ne će biti Škorina stranka. Nitko nije nezamjenljiv, ali nitko nije jednak, a kamoli isti, onome drugome, ni po čemu. Tko god bio Škorin nasljednik stranku će graditi i kreirati po sebi, svojim nahođenjima i potrebama. Vjerujem da se Škoro u ovu avanturu života, upustio čistog srca, otvorene duše i velikog entuzijazma, da nešto promijeni, pokrene i učini, kako bi svima nama bilo bolje, kako mladi ne bi odlazili u svijet, tražeći sreću i boljitak za sebe i svoju djecu, kako bi porastao natalitet, kako bi bilo manje siromašnih, kako bi se malo pomalo izvukli iz bijede, kako bi počeli koristiti svoje  kako bi prirodne i znanstvene resurse, kako bi se iskorijenila korupcija, kako bi bili sretni i zadovoljni u svoj zemlji, najljepšoj na svijetu, koju desetljećima devastiraju, uništavaju, prodaju i rasprodaju, kao da je njihova prćija, svi na vlasti i oko vlasti, bez obzira na političku opciju, ideologiju i svjetonazor. Mislim, da je Škorin moto, štogod tko mislio bio: dati državi, a ne od nje uzeti. Izgubio je formalno troje izbore, ali je stvorio i ojačao domoljubnu stranku, desne provenijencije, kakva je nedostajala u našem političkom spektru. Nekome je to očito smetalo. Kad častan čovjek shvati i spozna da ne može učiniti ono što je obećao i da za njega postoje određene granice, on odstupi  s funkcije. To je pitanje moralne i političke higijene. Što je istina u svemu tome, kad-tad će se saznati. Domovinski pokret će se poput svih trećih opcija osipati, sunovratiti i malo pomalo nestati s političke scene.

Ostat će pjesma Sude mi i spoznaja da je istina voda duboka.

Ankica Benček

Povezane objave

HDZ je na povijesnom ispitu

HF

A sada valja spašavati Hrvatsku od Milanovića

HF

Odgovor na lažne tvrdnje Aurelija Rivellija

HF

Razlozi obnavljanja srbijanske turbo-folk agresije na Hrvatsku

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više