Posao novinara je da uništi istinu, da izravno laže, da izokreće činjenice, da ocrnjuje, da se klanja pred nogama onih iznad sebe i da prodaje domovinu i vlastitu naciju
John Swinton (Saltoun, Škotska, 12, prosinca 1829. – Brookliyn Heights u New Yorku, 15. prosinca 1901.) bio je škotsko-američki novinar, izdavač novina i govornik. Iako je vjerojatno da je najveći utjecaj stekao kao glavni urednički pisac New York Timesa tijekom desetljeća 1860-ih, Swinton je najbolje zapamćen kao imenjak iz časopisaa Johna Swintona, jednog od najistaknutijih američkih laburista iz 1880-ih.
Jedne noći 1880. John Swinton, u to vrijeme jedan od najslavnijih njujorških novinara, bio je gost na banketu kojega su njemu u čast priredili najveći majstori novinarskog zanata. Netko od uzvanika, ne poznajući ni medije ni Swintona, održao je zdravicu nezavisnome tisku. Swinton je užasnuo svoje kolege odgovarajući: “U Americi, u ovome trenutku svjetske povijesti, ne postoji nešto što bismo mogli zvati nezavisnim novinstvom. To znate svi vi, a to znam i ja. Među vama nema ni jednog jedinog koji bi se usudio pisati vlastito i iskreno mišljenje, a ako takav ipak postoji, unaprijed mu je jasno da se takvo što nikada ne bi pojavilo u novinama. Ja primam tjednu plaću kako bih svoje iskreno mišljenje držao za sebe. Ostali među vama plaćeni su slične svote za slična djela, a ako bi se našao netko među vama tko bi bio dovoljno budalast da objavljuje vlastite ‘iskrene stavove’, taj bi se ubrzo našao na ulici u potrazi za novim poslom. Kad bih sebi dopustio da se moja iskrena mišljenja pojave u novinama, prije isteka sljedećeg dana tražio bih sebi novi posao. Posao novinara je da uništi istinu, da izravno laže, da izokreće činjenice, da ocrnjuje, da se klanja pred nogama onih iznad sebe i da prodaje domovinu i vlastitu naciju za vlastitu dnevnu krišku kruha. To znate vi, to znadem ja i kakva je to onda bila glupost, nazdravljati nezavisnome tisku? Mi smo oruđe i vazali bogatih ljudi iz pozadine. Mi smo lutke čije konce poteže netko drugi, a na kojima mi poskakujemo. Naši talenti, naše mogućnosti i naši životi vlasništvo su drugih ljudi. Mi smo intelektualne prostitutke.”
