Hrvatski Fokus
Društvo

Mario Lanza i pjevanje

Bez pjesme dan je nezamisliv

 

Ljubav, posao, pismo, pjesmu, članak… najteže je započeti. Ni ostalo nije lako, ali put je već donekle određen. Započinjem legendarnim talijanskim Amerikancem Marijom Lanzom. Iako ga više volim čuti u nama bližem zemljopisno, a i govornom, talijanskom izričaju, izabrao sam za početak upravo ovu skladbu. U svome kratkome životu ostavio je svoj glas, a koji je izabrao njega.

U godini smo čitanja, još uvijek „skromni“. Možda i zato što nam „depeša“ nije stigla iz toksično-materijalističkih okruženja. Međutim, činjenica je i da nam niti jedan dan ne prolazi bez pjesme. Bilo da ju slušamo, pjevušimo ili pjevamo. Kako u veselim, tako i tužnim trenucima naših bivanja. Ovdje čak možemo povući, prije dvije krivulje, negoli paralelu između čitatelja, koji književnost imaju usađenu, i polusluhista koji uopće ne znaju pjevati. Dakle, pjevaju svi: znalci i neznalci, a čita: ponetko. Jer, bez pjesme dan je nezamisliv.

Naravno, odgojno, kulturološki… i ovdje postoje razlike. Postoje različiti stilovi glazbe. Uostalom kao i u književnosti, a s razlikom da nam književnost, ma kakva bila, obogaćuje, ako ništa drugo, onda vokabular.

U prijevodima različitih literatura, može doći do negativnih ili pozitivnih reakcija. Primjera radi navest ću Karla Marxa i njegov Kapital (koji je pisao četrdeset godina, a Mario Lanza je živio trideset i osam), a koji (mislim na Marxov Kapital) je tek nakon prijevoda na ruski jezik postao hit knjigom. Kao mladić, iz Kapitala sam jedino zapamtio podjelu dana na tri puta osam sati. Ostalo je za mene otišlo u novotoksičnu „ropotarnicu povijesti“.

Marx je knjigu, dakle, pisao četrdeset godina. Kao da je mislio da će mu na nadgrobnom spomeniku pisati Karl Marx (ako ikad umrem). Mislim da mu je privatan život bio dosadan. Kada spominjem prijevode, sada ću u jednom drugome kontekstu, spomenuti da sam pri nekadašnjem obveznom služenju vojnog roka, sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, prošao na audiciji za pjevača četa za obuku. Na audiciji sam sjeo za klavir, uz hitove Splitskog festivala iz 1983. godine. Nekoliko dana iza, prozvan sam preko razglasa kasarne, da se javim u Komandu. Nije pri tome bilo stresa. Naime, primili su me za pjevača za redovite subotnje nastupe u somborskom domu JNA. „Savršeno“ – pomislih. Nekoliko sati proba popraćenih izlascima u grad,društveno koristan rad, odmor… I pjesma.

Međutim, i odgoj i Marx su me malo zeznuli. Nisam znao pjevati (ne pjevati, već nikada nisam čuo za njih), skladbe sada ex regije. Moj prvi i zadnji nastup bila je izvedba grupe Film, “Pjevajmo do zore“. Ušao je pjevač sa klupe, dobre ekavice. A Marx je trebao nadodati još stotinjak stranica, barem premašiti obujam knjige „Rat i mir“. Ili pak obvezni udžbenik sa jednog od mojih nezavršenih fakulteta, “udžbenik“ Ekonomika Jugoslavije, dvije knjige od po oko petsto stranica [ajme koje gubljenje vremena za autora i omladinu „zbog koje se narod ne treba brinuti za svoju budućnost“  (ocjena dovoljan 2 iz trećeg pokušaja)]. Inače, mislim da bi svi koji su pročitali tih oko tisuću stranica trebali dobiti pedeset ECTS bodova za obeštećenje.

Vratimo se mom dobrom glasu za koji očito, nitko nije trebao brinuti. (Tada nisam pušio kao danas, uvlačio toksine bijah smiren.) Dakle, glas su izabrali, ali odgoj nije izabrao mene. (Misao koja mi se sada nameće je da ni ta tzv. vojska nije bila toliko okrutna, koliko današnji kapitalisti.) Na točno pola ovozemaljskih godina Marija Lanze vrlo brzo sam se snašao, te postao treći telegrafist bivše države, zahvaljujući sluhu i Morseovim znakovima. Sada sam ja zeznuo Marxa. Dan danas, neke natpise prevodim prema Morseovoj abecedi. Koliko će ti prijevodi trajati, koliko zora ću još ugledati, koliko još skladati i pjevati…?  Kada će se krivulja moga srca pretvoriti u pravac? I pritom opet zapjevati pjesma? Ne znam, jer to nitko ne zna. Kao niti razlog zašto naši toksičari žive duže. Je li hedonizam u pitanju? Kao skladatelj zabranio bih im pjevanje mojih skladbi, kao i Ekonomiku Jugoslavije. Jednako. https://www.youtube.com/watch?v=Lcbn9QL9hjA https://www.youtube.com/watch?v=9b68lv3QF0o

Davor Juraga

Povezane objave

Pjesma Marice Maje Kurelić Tomulić iz 1967. godine

hrvatski-fokus

Dragi naš Augustine Tomiću!

HF

Zašto ‘klečavci’ po trgovima?

hrvatski-fokus

Ante Žanetić nije bio za podjele između hrvatskoga sjevera i juga

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više