Stvaralaštvo Matka Trebotića prepoznatljivo na suvremenoj hrvatskoj likovnoj sceni i stvaralačkim preobrazbama koje su ga determinirale
Matko Trebotić, jedan od najpriznatijih i najvažnijih hrvatskih suvremenih umjetnika, u Sinju se predstavlja ciklusom recentnih radova, nazvanim „Poklonstvo Sinju“. Svojom prvom samostalnom izložbom koja je otvorena u subotu, 31. srpnja 2021. u Galeriji Sikirica, Trebotić je odlučio odati počast Sinju, Sinjanima i Cetinskoj krajini, izraziti poštovanje i zahvalnost kraju s kojim je i sam životno povezan.
„Moj otac je bio učitelj. Živjeli smo u Sinju, a on je svaki dan pješačio do škole u Karakašici i natrag, stječući brojne prijatelje i poznanike u viteškom gradu. Prijateljevao je s obitelji Tripalo, koje u Sinju više nema. Zahvaljujući tom prijateljstvu ja sam na intervenciju Mike Tripala, kada sam na studiju arhitekture u Beogradu postao beskućnik, a nakon što je njegova oca moj otac zamolio za pomoć, dobio studentski krov nad glavom. Zato je ova moja izložba „Poklonstvo Sinju“ na neki način posvećena i mojemu ocu“, kazao je Matko Trebotić.
Dobro je znano da je stvaralaštvo Matka Trebotića prepoznatljivo na suvremenoj hrvatskoj likovnoj sceni ne samo o likovnoj izvrsnosti i specifičnom slikarskom postupku, tematskoj određenosti u zavičajnom krajoliku, kršćanskoj baštini i ikonografiji, po stvaralačkoj radoznalosti i inventivnosti, već, napose, i po stvaralačkim preobrazbama koje su ga determinirale. Upravo te autorove mijene čitamo u brojnim ciklusima i u gotovo svim likovnim medijima: slici, crtežu, gvašu i akvarelu, grafici, kombiniranoj tehnici, skulpturama, objektima i instalacijama, scenografijama, tapiserijama i impresivnim kazališnim zastorima postavljenim u nacionalnim kazališnim kućama u Splitu, Šibeniku, Rijeci i Dubrovniku. Dakle, iz ovih činjenica nameće se zaključak da je stvaralačka radoznalost i svestranost u brojnim likovnim medijima temeljna odrednica Trebotićeva djela. Ipak, za jasnijom percepcijom autorova velikog i heterogenog opusa ovim sastavnicama svakako valja dometnuti i onu koja ga najdublje ukorjenjuje u zavičajni prostor rodnog Brača, mediteranskog podneblja i kršćanskog duhovnog nasljeđa.
Kako u predgovoru izložbi ističe kustos Milan Bešlić „i ova izložba u Sinju s recentnim izborom slika datiranih najvećim brojem u 2021. godini rječito govori da su slikaru zavičajni prostor i kršćanska duhovnost najsnažnija poveznica i temeljna odrednica, te da te teme kontinuirano istražuje u svojemu slikarstvu. Dostatan je tek letimičan pogled na djela izložena u prostoru Galerije Sikirica koja će nas uvjeriti već samom činjenicom da je cijelu seriju novih slika autor stavio pod zajedničke nazive Mediteran i Znak Velikog tjedna. Stoga o samom nazivu ciklusa treba kazati koju riječ kako bi se valjano percipirao u svojem značenjskom određenju. Naime, slikar širi obzor zavičajnog prostora prema rubnoj točki Mediterana u Dalmatinsku zagori, u Karakašicu, maleno selo nedaleko Sinja gdje je njegov otac, Frane Trebotić, službovao kao učitelj na Pučkoj školi tri godine, od 1940. do 1943. godine. Sve tri ratne godine Trebotićev otac odlazio je u Karakašicu na posao, rekli bi ovdje, na noge, a stanovao je u Sinju, citiram po slikarevom pričanju, kod Babice, osobe, tad od svih tako zvane, i, najposlije, važno je spomenuti, bio je kućni prijatelj obitelji Tripalo. Ne govore li ove činjenice iz Trebotićeva životopisa dovoljno jasno da su duboko i trajno žive u njegovu biću godine života i rada njegova oca u Karakašici kad je nakon toliko desetljeća o njima progovorio likovnim jezikom izražavajući svoje duboko poštovanje i zahvalnost gradu Sinju naslovivši novi ciklus „Poklonstvo Sinju“. Novi ciklus potkrjepljuje staru tezu o slikaru mediteranskog i kršćanskog ishodišta jer se i samim nazivima izravno referiraju na obje činjenice. U ciklusu slika naslovljenom Mediteran dvije je autor naslovio Znak Velikog tjedna i time još snažnije podvukao i u ovom zadnjem ciklusu kršćansku komponentu u svojem slikarstvu. Unoseći tu kršćansku istinu kao bitnu dionicu u seriju slika naslovljenim Mediteran slikar eksplicitno izražava i svoj svjetonazor oblikovan sugestivnim diskursom u novim likovnim vrijednostima.“
Branko Franceschi, također kustos izložbe i zasigurno jedan od najboljih poznavatelja Trebotićeva opusa, ističe kako „naziv izložbe koju je Trebotić pripremio za sinjsku publiku nije tek puki izraz umjetnikovog sentimenta prema gradu koji je obilježio njegovu osobnu povijest. Trebotić se neprekidnom promjenom stilske paradigme vodi za svojim unutrašnjim dijalogom sa slikarstvom kao neiscrpnom umjetničkom disciplinom. Stoga je Sinj odredio za premijerno predstavljanje svog novog slikarskog opusa i otuda je „poklonstvo“ stvaran izraz ne samo pažnje, nego i uvjerenja da će izabrana sredina umjeti cijeniti povjerenje koje joj umjetnik ukazuje. Trebotićeva slikarska praksa ne razvija se kao niz neočekivanih skokova, već je evolucija osobnog stila zasnovanog na kontinuiranom radu u atelijeru kojeg ne prekida ništa osim povremeno nužne organizacije izložbi, da bi danas u Trebotićevu najnovijem izdanju vidjeli čistu impresiju onoga kraja koji je uvijek najbliži slikarevom srcu, njegovu slikarsku domovinu sazdanu od boje i poteza i ničega više. Rezultat je to duboke zagledanosti u sebe koja kod Trebotića kreće i razvija se sa svakim potezom kista. Trebotić nam otkriva zaboravljenu pouku apstraktne umjetnosti. Slika je stvarnost za sebe, poklonstvo umjetnika njegovoj disciplini.“
Izložba ostaje otvorena do 3. rujna 2021.
