Hrvatski Fokus
Kultura

Možda jednoga dana

Kada pjesmu stvaram ili pišem, ja srce otvaram, slobodnije dišem

 

Kad se pjesma, napisana, u sjećanje vrati, što se često zbiva, uzbudi mi misli a i nade, pa se tada u san sunovrati, pojavi se i bora na čelu pa noć cijelu snivam da se suze dogodile nisu. Da mi nitko pjesmu ne oduze.

Moja pjesma, davno napisana, prepuna je sreće. I rana što nikad zacijeliti ne će i ne mogu, dok dragome Bogu ja reći ne mogu što u meni traje, zašto gušim bolne uzdisaje, zašto me i dane, i sate samo crne misli prate, zašto mi se pjesme napisane, prošle, i u zbilju vrate – čak i kada nisu meni dobro došle. Kada pjesmu stvaram ili pišem, ja srce otvaram, slobodnije dišem i za srećom boljom čvrstom voljom čeznem i uzdišem.

Ja kroz pjesmu svoju svom srca tegobom tek istinu zborim a samom sobom i za nju se borim. Možda jednog dana, nestane li rana, i briga i straha od prošloga sjećanja zamaha, iznjedrit ću pjesmu radosti, veselja i stotini želja kroz strofe i rime samo jedno dati: od slobode i Domaje ime. A ako se pjesma, nepozvana, opet jednog dana ili jedne noći meni u san vrati, njenim tragom istine i vjere – ja ću opet koračati znati.

Malkica Dugeč, 27. 4. 2021.

Povezani članci

Čudesna lakoća slikanja Gorana Žigolića

HF

Žuti kolori Mladena Žunjića

HF

Skulpture povezuje materijal i ljepota

HF

Armenski kipar Sergej Merkurov

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...