Uz Božju pomoć
Zašto, zašto draža nam je zima
Nego ljeto što topline ima?
Zašto nikad drugom dali ne bi,
Sve što uvijek zaželimo – sebi?
Zašto, zašto ne bi
I zlobe uhljebi
Riječi istine
Poštovali sve bi?
Gdje bi, gdje bi
Svi pronašli spasa,
Kad imali ne bi
Od vjere pojasa?
Gdje bi danas
Bolan čovjek bio,
Da nikada nije
U vjeri živio?
Što bi, što bi bilo
Da vjera i nada.
Čak i da se snilo,
Zauvijek zavlada?
Što bi, što bi
Sutra se desilo,
Kad nas uvijek ne bi
Božje ime resilo?
Kada bi siromašnima
Bogati davali,
Bi li siromašni
I sreću prodavali?
Da je ljubav prava
I od mržnje jača,
Ne bi niti java
Bila puna plača.
Da je ljudsko znanje,
Plod rada i nada,
Protjeralo zloću,
Sjalo bi i noću
Blago svjetlo danje.
Da se zlatno doba opet vrati,
Morao bi čovjek
Istom prohodati.
Kad bi čovjek živio
Od kruha i pure,
Zar bi tad doživio
I staračke ure?
Ako nigdje nemaš
Ni druga, ni žene,
Ni vlastita čeda,
Bolje da se spremaš
(To hoće sudbina)
Na čašu pelina ,
Ne na čašu meda.
Ako imaš mnogo,
I drugima dati
Ti bi često mog’o.
Ako nisi nikad,
A do tog ti stalo,
To učini sad
Bez straha imalo.
