Misli američkoga pjesnika Ferlinghettija

U Platonovoj republici pjesnici su smatrani subverzivnim, što predstavlja opasnost za republiku

Lawrence Monsanto(!) Ferlinghetti (24. ožujka 1919. – 22. veljače 2021.) bio je američki pjesnik rođen od oca Talijana i majke Židovke. Otac je umro od srčanoga udara prije njegova rođenja, majka je duševno oboljela. Odgajala ga je tetka, kasnije je udomljen. Diplomirao je novinarstvo 1941., te je u ratu bio kapetan (naravno u američkoj vojsci) lovca na podmornice. Magistrirao 1947. Imao vlastito izdavačko poduzeće, u mladosti bio pod jakim utjecajem T. S. Elliota. Zbirka “Coney island of a mind” iz 1958. prodana mu je u više od milijun primjeraka.

Bio je ironičan prema američkoj civilizaciji koja se utapa u materijalizmu: “na autoputu širokom pedeset traka/ betonski kontinent/ razmaknut blagim panoima/ koji ilustriraju imbecilne iluzije sreće.” Uspoređivao je umjetnika sa akrobatom koji visi na opasnoj žici vlastite izrade.

“Jadna je nacija koje su ljudi ovce čiji pastiri ih vode krivim putem. Jadna li je nacija čije vođe su lažljivci, koje se mudraci ušutkuju i čiji nazadnjaci (bolje zvuče naprednjaci nego nazadnjičari, op., T.T.) stalno vise po medijima. Jadna li je nacija koja ne diže svoj glas, osim kad hvali osvajače a nasilnika naziva junakom i želi vladati svijetom putem sile i torture. Jadna li je nacija koja ne zna nijedan jezik osim svoga i nijednu kulturu osim svoje. Jadna li je nacija čiji duh je novac i koja spava snom ugojenih. Jadna li je nacija – o, jadni li su ljudi koji dopuštaju da im prava budu srezana, a slobode ukinute. Zemljo moja, suzo moja, slatka zemljo slobode.”

Neke misli

Bio sam na televiziji prije par godina i reporter me upitao: “Kakav je osjećaj biti na mainstream medijima (glavnim medijima koji oblikuju mišljenje javnosti, op., T.T.? Pjesnici nisu česti gosti mainstream medija.” Rekao sam: “Mislim da ste dominantni medij, dominantna kultura, ali niste mainstream mediji. Mainstream mediji su i dalje visoka kultura intelektualaca: književnici, čitatelji, urednici, bibliotekari, profesori, umjetnici, umjetnički kritičari, pjesnici, romanopisci i ljudi koji misle. Oni su glavna kultura, iako ste možda vi dominantna kultura. “

Zapadna civilizacija bila je u stanju opadanja od Edvardijanskog (Edvard VII., britanski monarh, umro 1910., op., T.T.) doba, recimo 1910. To je bio vrhunac grčko-rimske europske civilizacije. Tada je izbio Prvi svjetski rat. To je bio početak kraja. Ta je civilizacija od tada u padu. No, sa američkog trijumfalističkog gledišta, naša divna elektronička revolucija doista je predvodnik jedne neprestane divne civilizacije.

Svatko tko je vidio Nagasaki odjednom bi shvatio da ga je vlada Sjedinjenih Država držala u mraku (neznanja, op., T.T.) o tome što atomske bombe mogu učiniti.

Budućnost izdavaštva leži u malim i srednjim tiskarama, jer su svi veliki izdavači u New Yorku dio velikih konglomerata.

Ne klanjajte se kritičarima koji sami nisu napisali velika remek – djela.

U Platonovoj republici pjesnici su smatrani subverzivnim, što predstavlja opasnost za republiku. Nekako uživam u toj ulozi. Tako i vidim svoju sadašnju ulogu zabadala, da koristim svoju kutiju sapuna za promicanje mojih različitih ideja i opsesija.

Recept za sreću u Habarovsku (ruski dalekoistočni grad, op., T.T,) ili bilo gdje drugo “Jedan veliki bulevar s drvećem s jednim velikim kafićem na suncu s jakom crnom kavom u vrlo malim šalicama. Jedan ne nužno jako lijep muškarac ili žena koji vas voli. Jednog lijepog dana.

“Ako ste previše otvorenog uma ispast će vam mozgovi”

Naša vlada je ptica s dva desna krila… Posvećeni su ovjekovječenju i širenju korporacijskog kapitalizma.

Ako želite biti pjesnik pišite žive novine. Budite izvjestitelj izvanzemaljac i dostavljajte depeše nekom vrhovnom uredniku koji vjeruje u potpunu objavu i ima nisku toleranciju na sranja.

Sloboda govora uvijek je na udaru fašističkog mentaliteta, koji nažalost postoji u svim dijelovima svijeta.