Od malena nek ti djeca znaju, da hrvatskom rodu pripadaju!
Tko raspolaže snagom visoka uma, ne treba mu pomoć analfabetskog razuma.
Ne soli pamet ni drugom, ni sebi – da se sebi nasmijao ne bi.
Sve dok ljubav i vjera u tvom domu traju, nevolje ti na vrata ne kucaju.
Gdje god da se glas Hrvata čuje, tu se samo ljubav za dom opetuje.
Sve dok i roditelji svoju djecu uče što je bilo jučer, niti danas ne će biti izvor nesreće.
Ako je objed bez mesa osiromašen, molitvom ne će ni večernji obrok biti promašen.
Ako se tvojoj djeci baš svaka ispunjava želja, u kući će sve rjeđe biti veselja.
Nije odveć sretan tko novaca ima, već tko dobrim djelom ugađa svima.
Ako potres i dom tvoj sruši, ti molitvom, a ne kletvom, očaj svoj uguši.
Sva djeca se bezgrješna rađaju, a griješe kad se zbog tuđih grijeha svađaju.
Tko odviše ljenčari i drijema, tomu se ni sretna budućnost ne sprema.
Da tvom sinu nisu ni godine dvije, uči ga da se za Dom bije.
Od malena nek ti djeca znaju, da hrvatskom rodu pripadaju!
Sve dječje igračke: lopte, puške, praćke – od ljubavi neka budu značke i nek djecu uče da im srce za Domaju tuče.
Gdje susjede, kume a i tete, mrakom plaše tvoje dijete, ipak sunce grane i uljepša dane.
Ne bojmo se kada kiša lije, već kad sunce dugo ne sije.
Ni poplave, niti teške suše nikad za slobodom čežnje ne uguše.
Tko se časno za slobodu i pravicu bori, ima pravo da o njima i prozbori.
Svi narodi koji štuju slogu, pa niti Hrvati, hvala Bogu, nestati ne mogu!
Tko se svoje zadane riječi ne drži, vlastita savjest ga čitav život prži.
