Ponovna srbizacija Crne Gore višestruko Hrvatske tuče
Cetinje je srce Crne Gore, države koja je bila katoličko kraljevstvo prije više od 900 godina, da bi u 13. stoljeću bila dio Srbije Nemanjića i (osim obalnoga pojasa) primila pravoslavlje. Domaći vladari Balšići (majka Katarine Kosače je Balšićka!) i kasniji Crnojevići približavaju se Rimu, ali Osmansko carstvo ih ruši. U 17. stoljeću vladike iz roda Petrovića obnavljaju samostalnu državu oko Cetinjskoga manastira i postižu crkvenu autokefalnost (samostalnost) Crne Gore. Istini za volju Petrovići su sebe smatrali ogrankom srpskoga naroda, dijelom i radi svojih megalomanskih ambicija da zavladaju znatno širim područjem.
Nije začudno da za vrijeme panslavenskih ideja kada i među Hrvatima postoje Jugoslaveni, pa i oni rijetki koji se izjašnjavaju kao Srbi katolici; da dakle pravoslavni Crnogorci koji imaju udivljenje prema majci Rusiji i mržnju prema Turcima nalaze u Srbima i Srbiji istorodnu braću. Službeni stav nisu promijenili ni srbijanski atentati na kralja Nikolu.
U Prvome svjetskom ratu srbijanski general Petar Pešić vodi crnogorsku vojsku tako da štiti bok srpske vojske u povlačenju prema Albaniji i Solunu, uz nečasnu namjeru da crnogorska vojska i crnogorski kralj ostanu u stupici. Crna Gora je nakon Prvoga svjetskoga rata okupirana od strane Srbije, nakon čega slijedi Božićna pobuna 1919. godine koja je brutalno ugušena. Godine 1920. Srpska pravoslavna crkva ulazi u posjed Crnogorske pravoslavne crkve, državnim novcem se obilato plaća pristanak Carigradske patrijarhije. Radi se o iznosu o 1,5 milijuna švicarskih franaka. Od tada se Crnogorci dijele na bjelaše (Srbe) i zelenaše (Crnogorce), po boji izbornih listića. Federalisti (zelenaši) su surađivali sa HSS-om. U Drugome svjetskom ratu zelenaši su bili pripadnici samostalne crnogorske vojske pod zapovjedništvom Krste Popovića ili partizani. Bjelaši su pretežno četnici, znatno rjeđe partizani.
Crna Gora ima složeni etnički sastav od 45 % Crnogoraca, 28 % Srba (uglavnom sjever i Herceg Novi, ali i drugdje), 11 % slavofonih muslimana od čega 8 %Bošnjaka, 5 % Albanaca i 1 % Hrvata, te 1 % Roma.
Nakon gotovo 30 godina vlasti socijalista (DPS) narod se, pogotovo mladi ljudi zasitio lošeg standarda, nepotizma i korupcije, s tim da korupcija postoji u cijelom svijetu, ne budimo naivni. Srpske stranke su nastupile zajedno, a politolog Dritan Abazovića, koji se školovao u Sarajevu, odlično je odglumio modernog intelektualca neopterećenog podjelama u društvu i okrenuta budućnosti. I naravno Hrvati su se podijelili na dvije stranke i tako izgubili poslanika. Time se treba baviti Andrej Plenković a ne dijeliti lekcije Rusiji i Ukrajini za problem Krima koji nije ni nalik mirnoj reintegraciji istočne Slavonije. Jer Slavoniju kao dio tisućgodišnjega Hrvatskoga Kraljevstva nam ni Mađari nisu nijekali, tek su nam titoisti oduzeli istočni Srijem. Krim je bio tatarski, pa ruski, pa autonomna pokrajina koju je Nikita Sergejevič Hruščov u nastupu imperijalne velikodušnosti poklonio Ukrajini vjerujući da se Sovjetski „kavez“ (nije tipfeler) ne će nikada raspasti.
Što će Crnogorci i građani Crne Gore odlučiti i u kojem pravcu će ići njihova država to je isključivo njihova stvar. Nas se tiče utoliko što bi nestabilna Crna Gora bila velika nezgoda s obzirom na Sandžak, Kosovo, BiH, te hrvatski jug. Tiče nas se i kada predsjednik crnogorske vlade Zdravko Krivokapić svojata Prevlaku i kada se bazen u Kotoru umjesto po antifašisti Nikši Bućinu naziva po morinjskom batinašu Hrvata Zoranu Džimiju Gopčeviću. I te kako tiče!
A o profilu patrijarha Cetinjsko primorskoga Joanikija dosta govori i njegova pohvala Aleksandru Rakoviću koji je pred Joanikijem na promociji svoje knjige kazao: “U jednom trenutku njih 100.000 (Crnogoraca, op., T.T.) ostat će prema nas 7,5 milijuna! A onda će biti prilike da sa njima razgovaramo kako dolikuje!” Raković pametuje da su Crnogorci sa Cetinja u svojoj srbofobiji jednaki Hrvatima iz Livna, Duvna, Čitluka, Imotskoga i Sinja, da oni na sveti čin reagiraju emotivno i nerazumno jer su formirani istovjetno kao i ekstremni ustaše. Samo zato jer su Crnogorci ono što jesu i odbijaju biti Srbima i čuvaju svoje svetinje. Isto bi reagirali i Bugari, Albanci, Mađari, Palestinci, Židovi, Amerikanci, Rusi i bilo koji drugi narod na svijetu.
A tko je tu uljez i tko dolazi poput lopova u noći neka tu zagonetku sam odgonetne. Uostalom Isus je na magarcu došao u Jeruzalem, a pripadnici nebeskoga naroda dolaze odozgor kako je u skladu sa 21. stoljećem.
Nažalost, očito je da nema volje za kompromisom i da država u kojoj postoje tako duboke i nesretne podjele ne može funkcionirati.
Kako će u svemu tomu reagirati Zapad koji se pokazao moralno trulim i koji zahvaljujući gripi klizi u suspenziju ljudskih prava i demokracije te neku vrstu liberalnoga totalitarizma ostaje nam za vidjeti. Barem ovaj puta Srbi ne mogu prozivati Vatikan za situaciju na terenu.
