Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Grabovice, mjesta nekažnjenih muslimanskih zločina

Nekažnjeni zločini i zločinci vjerske muslimanske armije

 

I još jedna godišnjica hrvatskog stradanja iz perioda muslimanske agresije, obilježene progonima, etničkim čišĆenjima, genocidom, crkvocidom, djecocidom, sve u cilju osvajanja hrvatskih prostora i pravljenja etnički i vjerski čistog muslimanskog teritorija. I tako svake godine, i svaki dan u godini, gotovo tri desetljeća poslije vjerskog beha sukoba, obilježavaju se godišnjice nekažnjenih muslimanskih ratnih zločina, poznatih imenom i prezimenom počinitelja, pa čak i brojem ubijenih i načinom smaknuća hrvatskih žrtava. U tom nizu godišnjica koje Hrvati memoiraju kao nacionalno i vjersko stradanje iz vremena muslimanskog pokušaja izlaska na more, je i muslimanski pokolj trideset i troje nevini hrvatskih civila u hrvatskom selu Grabovica. Muslimanski ratni zločinci, današnji nacionalni heroji Bošnjaka doslovno su pograbili i na talibanski način izvršili pokolj nad zatečenim nevinim hrvatskim ženama, djeci, starima i hrvatskim braniteljima.

Ništa te zlikovce i koljače, vojnike Alijine muslimanske armije, nije moglo zaustaviti, ni dječji plač u naručju do boli shrvane majke koja se gušila u suzama, ni molbe starih i nemoćnih, u plesu ubijanja u noći sa 8. na 9. rujna 1993. godine u Grabovici. Čak ni četverogodišnje dijete u majčinim rukama nije pošteđeno ubijanja i masakriranja, čime su barbari vraćali slike iz vremena turskog djecocida kada su, njihovi preci jer Bošnjaci kažu da su potomci Osmanlija, iz majčinih zagrljaja trgali djecu, trpali u sepete na konjima i odvodili ih na prisilnu islamizaciju u genocidno konfesiocidnu, kulturocidno crkvocidnu Tursku.

Muslimanski barbarski zločini nad katoličkom djecom (Grabovica, Vitez, Maljine, Miletići, Novi Travnik, Bugojno, Križančevo Selo…) u vrijeme agresije na hrvatski narod, bilo je vrijeme ponovnog turskog danka u kraljevini hrvatske kraljice Katarine, čija su djeca, Sigsmund i Katarina bile žrtve istih zlikovaca i ubojica djece. Kao i Turci u prošlosti i danas njihovi potomci, kako se Bošnjaci vole nacionalno izjašnjavati, ne priznaju počinjene zločine, i na sve moguće načine nastoje ih zatrpati vremenom prošlosti, umanjivanjem, ili riječima planera tih zločina i vrhovnog zapovjednika zločinaca Alije Izetbegovića, minimizirati “to su neke naše budale”. Ali sve te muslimanske budale, kojih je beha zajednica puna kao šipak, danas su zaštićeni zlikovci koji slobodno hodaju, u velikom prostoru, po mrtvim svojim žrtvama skrivajući im grobove i na današnju 28. godišnjicu ubijanja u Grabovici.

Barbarski zločin i još barbarskije ponašanje zločinaca u daytonskom miru, koje uzdržavaju i hrvatske žrtve kroz nametnute bošnjačke harače, ruše sve nekad postojeće mostove između islama i kršćanstva u bosanskoj i hercegovačkoj zajednici, kako u onoj u vjerskom ratu nestaloj tako i u ovoj u Daytonu na silu sklepanoj. A reklo bi se ništa novo, jer gotovo da i nema zemlje u svijetu u kojoj su muslimani većina a da u njoj žive kršćani. A sve što je na silu rađeno, bivalo je, biva i bit će kratka vijeka. To su daytonisti namijenili i svojoj tvorevini, a bošnjački dvojac u beha Predsjedništvu vojnik Komšić i obavještajac Džaferović joj ubrzavaju nestanak. Svako stradalo hrvatsko selo, i s lica zemlje zbrisano zajedno sa svojim seljanima od strane nekažnjenih poznatih muslimanskih barbara, mjesto je začeća najopasnije vjerske islamske ideologije dvadesetog stoljeća, isilizma. Isilizam je dijete pisca Islamske deklaracije rođeno u vrijeme vjerskog rata u bosanskim i hercegovačkim političkim, nacionalnim i vjerskim brdima. Da je muslimanski zločin u Grabovici, i svim drugim hrvatskim Grabovicama, planirani genocid govori činjenica ubojstva najmlađe četverogodišnje i najstarije osamdeset i sedmogodišnje žrtve, te i brojka od 17 žrtava za kojima rodbina i danas traga kako bi ih dostojno sahranili, i za grob im znali. Jer samo genocidisti ubijaju tako brutalno djecu i stare, i na kraju im skrivaju mjesta počivališta.

Sve te nekažnjene zločine genocida počinili su, vrhovnom zapovjedniku Aliji Izetbegoviću i zapovjednom naredbodavcu Seferu Haliloviću, poznatom pripadniku muslimanske vjerske armije BiH. Sve je poznato u tom lancu muslimanskog zločina, od planera, vrhovnog zapovjednika, a da nitko nije odgovarao i osuđen pred Međunarodnim sudom u Haagu.

Pojedini zločinci osuđeni pred bošnjačkim sudovima, zapravo su tim blagim kaznama nagrađeni, a njihove obitelji sigurno i raskošno situirani i osigurani do kraja života. Svi oni, kao i ubojice fojničkih fratara, nakon godinu dvije odležane kazne pomilovani su od dinastije Izetbegović, i postavljeni kao znak opasnosti Hrvatima, na visoke političke ili vojne funkcije u svojim mjestima. Prvi po zapovjednoj odgovornosti za počinjene zločine, i kreator pokušaja izlaska na more muslimanske armije BiH, Sefer Halilović, danas po čistom bošnjačkom Sarajevu ne samo da hoda slobodno, nego i priprema svoje pristalice za novi, ili nastavak zaustavljenog vjerskog rata za teritorij. To i jest razlog da će se i u budućnosti obilježavati godišnjice nagasakijskog stradanja Hrvata u svim starim i novim Grabovicama, nepobitnim dokazima nekažnjenog muslimanskog ratnog zločina genocida. Sve te Grabovice, mjesta nekažnjenih muslimanskih zločina, opominju svjetsku javnost da je beha zajednica na tolikim nekažnjenim zločinima vjerske muslimanske armije propali i ničim održivi projekt, koji traži unutarnju diobu i zaseban prostor svakom narodu. Posebno zaseban i siguran najvećoj žrtvi muslimanske agresije hrvatskom narodu u teritorijalnim granicama Hrvatske Republike Herceg Bosna koje je unio i u daytonske pregovore i daytonsku diobu.

Vinko Đotlo

Povezani članci

Zar tek troje?

HF

Islamisti iz Goražda i Bijeljine

HF

Bošnjačka “građanska” zajednica je najcrnji oblik rasizma

hrvatski-fokus

IZBORI – Približava se dan D hrvatskog naroda

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...