Fisković autore reljefa traži u školi vrlo djelatnoga Paola Campsa de Bobottija
Kipovi stvarno potječu iz vremena kasne renesanse kada živi Miho Pracat, a naš otočić cvate i ima ekonomske snage dobaviti vrhunske kipove, svakako najbolje od drvenih kipova što u Hrvatskoj imamo.
Svećenik i povjesničar Ivan Matijašević (1714.-1791.) koji je nakon ukinuća isusovačkoga reda postao dominikanac, izvješćuje nas o posveti lopudskoga oltara 1572. godine izvršenoj od stonskoga biskupa. Izvijestio nas je o donaciji oltara od strane nekog lopudskog brodara koji ga je kupio navodno u Engleskoj, a pripadao je kapeli kralja Henrika VIII. koji je od branitelja katoličke vjere postao njen zatornik, iz čisto osobnih interesa.
Tu priču da su oltarni kipovi doneseni iz Engleske Fisković odbacuje kao plod mašte otočana, iako je fratar Matijašević poprilično pedantan čovjek koji ne bi zapisivao pučke legende. Pa nije od događaja prošlo niti 200 godina u vrijeme Matijaševićevo. Izvrstan povjesničar umjetnosti Fisković smatra da je alabasterni reljef pronađen među otpadom crkve Gospe od Šunja na Lopudu utjecao na pučku legendu. Očuvani ulomak prikazuje kraljicu, vjerojatno Mariju Tudor, iako joj ne sliči pretjerano. Kip je neproporcionalan u odnosu tijela, ruku i prevelike glave, glava je fino modelirana sa visokim čelom, tankim ustima i prćastim nosem. Možda prikazuje i neku Henrikovu ženu, ali onda bi tu on bio u prvom planu. Očuvan je i fragment glave svećenika, moguće nadbiskupa.
Vjerojatno su protestanti oštetili reljef, ali zašto bi netko vukao iz Engleske u Dubrovnik lik pokojne engleske katoličke kraljice, i k tome još i razbijene. Vjerojatno je netko dao uz kipove pride i alabaster, dobre ruke prodavač!
Fisković autore reljefa traži u školi vrlo djelatnoga Paola Campsa de Bobottija (1495.-1541.) rodom iz albanskoga Skadra. Odbacuje mogućnost da je radio rodom Bavarac Urbano de Surgga. Postoji li mogućnost da se radi o Maffeu i Andrei Olivieri. U to ne vjerujem, ipak su oni živjeli nešto ranije na razmeđu 15. i 16. stoljeća.
Flamansko kiparstvo u drvu 16. stoljeća ima vrlo visoku zanatsku razinu. Tadanji engleski majstori nemaju tako visoku razinu rada u drvu, a španjolski su fenomenalni, posebice barokni (od Juana de Junija do Gregoria Fernandeza). Dubrovčani su pokazali veliku škrtost u odabiru slikara i kipara. pa i u plaćanju inženjerima i arhitektima , osim Vice Stijepovića Skočibuhe koji je uzimao radove iz Tizianove radionice. Zar bi Lopud stvarno imao ovako solidno djelo sa kraljevskim ornamentima. Svakako ne poslije 1588. kada krivom procjenom sudjeluju u pohodu nepobjedive španjolske Armade na Englesku. Toliko je nesretnih udovica na Lopudu nastalo radi te loše vođene pomorske vojne! Doktor Igor Fisković maestralno uspoređuje komopoziciju lopudskih oltarnih kipova sa slikama Alvisa Vivarinija, renesansnoga slikara. Ta usporedba svakako stoji, ali nedoumice o podrijetlu djela i autoru ostaju.
