Nastavlja se bošnjačko skrivanje ratnih aktivnosti tijekom muslimanske agresiji i etničkog čišćenja hrvatskih prostora
Otišao, kao uvijek i svugdje do sada, bošnjački dvojac iz beha Predsjedništva u Sloveniju na 16. Strateški forum koji se održavao na Bledu, i bledeću, bledeću, toliko glasno da odjekuje po slovenskim brdima, a sudionici im se iza leđa smiju šapćući između sebe, ne zamjeramo im to su vladari bez države, i predstavljaju sami sebe ili samo jedan narod – Bošnjake. I zar nije bilo dovoljno da dođe samo jedan od njih u ime Bošnjaka koje predstavljaju, bio bi zasigurno tiši, ne bi se imao s kim gurati pred kamere, ne bi se ponavljali, ovako se otimaju za stolicu koji će biti bliže sugovorniku da bi slika otišla u bošnjački narod koji ih gleda i ocjenjuje.
Ma više ni Bošnjacima nije do slušanja što će reći neki od njih, jer oba govore isto što im je napisano u političkom Sarajevu i sve govore papagajski ponavljaju. Već i djeca u ratom razorenoj, daytonskom (ne)miru ubijanoj i osvajanoj Bosni i Hercegovini znaju što će taj uhodani političko pjevački duo otpjevati u svijetu, kamo idu više na izlet negoli na obavljanje bilo kakva posla. O državničkom poslu i ne mogu govoriti jer nisu ni ovlašteni da tako nešto govore, nisu u punom kapacitetu za tako nešto, kao što i zbirni beha entitet nije država, već nedovršena daytonska tvorevina. Dakako ne i političkog posla budući da politika i nije njihov zadatak, njihov zadatak je samo da prenesu ono što i kako im kaže dinastija Izetbegović. A rečeno im je da kažu ono što stalno govore u podijeljenoj i nestajućoj beha zajednici, Bosna i Hercegovina je cjelovita iako je bosanskim zidovima podijeljena i ispregrađivana zbog čega više nema nikakvog komadanja. Održiva je iako je gotovo i nema, multinacionalna je i multikonfesionalna sa etnički i vjerski čistim bošnjačkim, srpskim i hrvatskim gruntovima, čije granice se svakim danom mijenjaju, naše bošnjačke povećavaju hrvatske smanjuju.
Mirnodopsko osvajanje teritorija zaustavit ćemo kad zaokružimo ono što nismo uspjeli okupirati u agresiji na Hrvate. I tek tada kada ogradimo planirani teritorij možemo govoriti o finalnoj diobi zemlje i njenom uređenju. Sve do tada mi ne priznajemo, govore bošnjački članovi beha Predsjedništva, da je rat u Bosni i Hercegovini stao. Kako bi zamišljeni teritorij što prije osvojili, rat zaustavili, sluge dinastije Izetbegović okupljenim Europljanima na Bledu govore, ukinite konstitutivnost, ravnopravnost i jednakost, ukinite Hrvate i Srbe u Bosni i Hercegovini, nametnite Građane, i vjerski rat za teritorij mi ćemo ubrzo završiti. Kao odani bošnjački zet, čiji bi povratak u Sarajevo iz inozemstva bio upitan jer se ne bi smio vratiti ako sve što mu je naređeno ne izrekne od točke do zareza, okićen sa zlatnim ljiljanom od svog vrhovnog zapovjednika muslimanske armije BiH, Komšić sve više takvim talibanskim govorima sam sebe vodi pred sud. Njegovi ratno huškački govori s prijetnjama svim nebošnjačkim narodima, te uspješno skrivanje ratne aktivnosti u muslimanskoj agresiji etničkog čišćenja hrvatskih prostora i identiteta, materijal su, u prvom redu za Haaški tribunal, ali i za beha sudstvo koje nije pod bošnjačkom kontrolom. Tu na tom mjestu u bošnjačkom sudištu unaprijed se zna kako bi mu bilo suđeno. Bilo bi kao i ubojicama fojničkih fratara, ubojicama hrvatskih povratnika, umjesto kazne nagrada. Budući da zna za tu nagradu ako bi došao pred bošnjački sud, Komšić postaje teška uličarska svađalica, vrijeđa sve redom napose hrvatski narod u cjelini, i čini sve da izazove rat. U svojoj bahatosti, drskosti i osjećaju nedodirljivosti u rat pokušava uvući i svjetsku zajednicu, kočijaškim govorom i ponašanjem, koje je čak i ispod prosječnog balkanskog mentaliteta. Oličenje krajnjeg primitivizma, prostaštva, uličarskog odrastanja uvijek sa nagonom za svađu, prepirku, i vrijeđanje. Zasigurno da onda i sarajevska priča kako su ga muslimanske vlasti proganjale po Sarajevu i prisilno ga mobilizirali za rat da ne pravi probleme po gradu, ima istine.
Potvrđuje to i sa svojim sadašnjim uličarskim prostaštvom i sarajevskim vokabularom u Predsjedništvu gdje su ga Bošnjaci izabrali i namjestili, samo da ne bi otkrivao sve ratne zločine muslimanske armije čiji je bio vojnik, i zasigurno mnoge zna. Kao i svoje.
No, i svjetska zajednica gubi strpljenje sa njegovim nebulozama, klevetanjima svih i svakoga, prijetnjama ratom u Bosni i Hercegovini i šire, ako se ta zajednica ne uredi na građanskim, odnosno velikomuslimanskim principima kako ih on zamišlja. Svima već postaje nepodnošljiv, jer kada ne mlatara o ratu onda zajedno sa svojim sudrugom Šefikom Džaferovićem obavještajcem prosjački moli tu istu svjetsku zajednicu za pomoć, primite nas, pomozite nam, smijenite sve te hrvatske i srpske domoljube i rodoljube. Komšićeva izgubljena borba protiv konstitutivnosti, uz to što je nepriznavanje multinacionalnosti beha zbirnog entiteta, je isto što i talibanska borba protiv prava i sloboda žena u Afganistanu. Onako kako se talibani odnose prema pravima i slobodama žena Komšić, kao suratnik iz vjerskog beha rata tih svjetskih terorista, odnosi se prema konstitutivnosti Srba i Hrvata. To je dokaz duboke talibanske politike u bošnjačkom Komšićevo Džaferovićevom Predsjedništvu, što i jest razlog trajnog nestanka Bosne i Hercegovine.
Na Komšićev građanizam nikada, i ni pod kojim pritiscima, a oni ne mogu biti nikad jači kao oni iz vremena muslimanske agresije, hrvatski narod ne će pristati. Takvu ponižavajuću kapitulaciju ne bi mogao prihvatiti ni jedan pojedinac, a kamoli jedan narod. Osim Komšićà, suvremeni Pilata, glavni i jedini kočničara izgradnje pomirenja, mira i budućnosti beha zajednice. Prihvaćanje na bilo koji način građanstva za hrvatski narod bi značilo biološki nestanak u Katarininoj kraljevini. Bošnjački radikalizam u mnogim svojim govorima o budućnosti beha zajednice pobija sam sebe, i više se otkriva u pravom nacifašističkom ruhu. Naime, zar može ići zajedno bošnjački govor pred Međunarodnom zajednicom o multinacionalnosti beha zajednice, a u isto vrijeme nasilno sve nebošnjake građanizirati, nepriznajući im tisućljetni nacionalno izgrađeni i življeni identitet. Zar to nije isto pokušao, i htio, Hitler sa okupiranim narodima. Time Komšić i Džaferović, po zapovijedi dinastije Izetbegović stavlja znak jednakosti između muslimanskog građanizma i ondašnjeg njemačkog nacizma. Što zapravo i jest isto.
To zasigurno nije put održanja beha nacionalne i vjerske šarolikosti. Kako je završio njemački nacizam, i njegov tvorac koji je, također bio legalan izbor dijela njemačkog naroda, svijetu je poznato, razrušena i podijeljena Njemačka koju je svijet sudio i osudio. Komšić je na Hitlerovom tragu, kao legalni izbor Bošnjaka, da Bosnu i Hercegovinu trajno podijeli, razruši i poruši u svim detaljima. Kao što je i Hitler razrušio i podijelio Njemačku. Prije negoli je nacigrađanizam u potpunosti ubije, prisilnom islamizacijom, i nasilnom građanizacijom, što je zapravo jedno te isto, agresorima i okupatorima u samom imenu podijeljena Bosna i Hercegovina ima budućnost jedino u podijeljenosti na tri nacionalno vjerska entiteta. Na bošnjački radikalni centralizirani “građanizam”, srpski secesionistički bizantizam i hrvatski demokratski eurokroatizam.
