McLuhan: utjecaji Machiavellija, Hobbesa ili Marxa nisu bili primarno intelektualni, već katarzično oslobađajući. Nisu nudili nove pojmovne sustave, nego »strategije za emocije«
Masku stavi, masku skini! Dobar dio vojnoga roka u JNA protekao je u sastavljanju i rastavljanju puške, te stavljanju gumene maske. Zapravo to se opravdavalo time što će ispunjavanje norme od 10 sekundi možda čovjeku spasiti život, ali radilo se pak o pukoj dresuri da se naredba izvršava odmah i bez razmišljanja. Automatizam. Slično je sa nabadanjem lutke bajunetom ili bacanjem u lokve na zapovijed “Atomski udar zdesna!”. Baš i nije bila neka obuka za 21. stoljeće!
Eric Berne u knjizi “Što kažeš poslije zdravo – psihologija ljudske sudbine” (1972.) daje nam duboke uvide u scenarije našega života koji oblikuju okolina i društvo, osobito kako nas “programira” obitelj. Scenarij je posijan u čovjekovom umu još od najranijeg djetinjstva i djeluje cijeloga života poput vergla (mehanička glazbena naprava) ili kompjutorske trake. Vrlo malo ljudi ostvari svoje potencijale, još manje ih živi autentičnim životom.
Prema Berneu i bakteriju je moguće kemijski uvježbati da uzima jednu vrstu sladora u zamjenu za drugu. Sve vrste životinja od crva naviše moguće je uvježbati psihološki uvjetnim refleksima da se priklone željenom obliku ponašanja. Uvježbana životinja će poslušati glasno izgovorenu naredbu svoga gospodara, ukroćena životinja će se ponašati kako želimo i kad nismo tu. Najukroćenija od svih životinja je ljudsko dijete. Pokusi na nesretnim laboratorijskim zamorcima, štakorima i drugim životinjama pokazuju da paženje, maženje, zapostavljenost, oskudnost poticajne okoline, stimulansi negativni i pozitivni, vrsta hrane, kretanje i pasivnost, utječu generacijski na ponašanje ili se čak ugrađuju u gene. Nekada će životinje okretati kotač stimulirane drogom ili ugodnim podražajem sve do smrti; čak će “zaboraviti” jesti.
Okrutni Harry Harlow je radio vrlo uspješne bihevioralne pokuse na majmunima. Kod ljudi se radi o zarobljenom umu, ali i poslušnosti koja je kroz kmetstvo, ropstvo, totalitarno društvo i drugo predstavlja i podanički obrazac ponašanja. Svakako bez vjerovanja autoritetu naše bi djetinjstvo bilo svakako vrlo nesigurno, ali infantilna pokornost pomaže manipulaciji. Ponekad će manipulirana osoba ili životinja pristati na manipulaciju u zamjenu za hranu, odsustvo boli, slobodu kretanja, bolji položaj u društvu, seks, novac, ili jednostavno iz straha, ili zato jer svi tako rade (vidi: Lobaczewski).
Zanimljive uvide nam pruža Tatjana Ileš u članku: “Dresiranje naroda: nogomet, sapunice i realityji”. Citirat ću nekoliko autoričinih navoda.
Noam Chomski kaže: »Ne pretjerujem kada kažem da je želja za kontroliranjem naših života dominantna tema svjetske povijesti, naročito u nekoliko posljednjih stoljeća dramatičnih promjena u ljudskim odnosima i svjetskom poretku« (Mediji, propaganda i sistem, Zagreb, 2002.). Čovjek pod utjecajem masovnih medija gubi dodir sa stvarnošću jer mediji brišu razliku između stvarnosti i iluzije (Jean Baudrillard), ili kako mediji kontroliraju i nadziru mase, a njima upravljaju privatni kapital i privatni interesi (Chomsky). Kratkoročni i dugoročni utjecaji medija djeluju, prema suvremenom američkom komunikologu W. J. Potteru, na pet dijelova u životu pojedinca: djeluju na njegovo znanje, oblikovanje mišljenja, emocije, fiziološke reakcije te na njegovo ponašanje.
U jednom od pisama Marshalla McLuhana pisanih sredinom 40-ih godina prošloga stoljeća, a objavljenih 1987., može pročitati kako McLuhan u korespondenciji sa Stanlyjem Murphyjem tvrdi kako utjecaji primjerice Machiavellija, Hobbesa ili Marxa, u svome vremenu, nisu bili primarno intelektualni, već katarzično oslobađajući, odnosno nisu nudili nove pojmovne sustave, nego »strategije za emocije«. Jedna od takvih (medijskih) strategija jest i zavođenje, odnosno moguća manipulacija i potencijalno – dresiranje. Medijska, politička, propagandna i sva ostala zavođenja, odnosno manipuliranja tako se uzajamno nadopunjuju do mogućega krajnjeg rezultata – izdresiranosti naroda. Općenito, da bismo funkcionirali na radnom mjestu, u ratu, u teškim životnim situacijama potrebna je određena količina samosvladavanja i rutine.
Kada govorim o dresuri ljudi ne govorim o školstvu, ili o vrijednostima i tabuima koji nam nameće obitelj ili sredina od rođenja, ovdje mislim na vrlo suptilnu manipulaciju države i medija nad odraslim pojedincima, na nešto otrovno i zlo i lijepom celofanu što bismo mogli okrstiti kao liberalni fašizam u funkciji korporativizma. Korporacije su velike organizacije koje iznutra uređuju odnose među svojim članovima, nadziru ih, zaštićuju i jamče im neke značajne prednosti u odnosu na nečlanove, a prema van ih zastupaju kao jedinstvenu socijalnu ili ekonomsku kategoriju.
Neki citati kanadskoga anglista i filozofa, u praksi sociologa Mac Luhana (1911. – 1980.) vrijedni su pažnje:
- Treći svjetski rat gerilski je informacijski rat bez podjele na sudjelovanje vojske i civila.
- Postoji mnogo ljudi za koje “razmišljanje” nužno znači identificiranje s postojećim trendovima.
- Svi smo mi roboti ako smo nekritički uključeni u svoju tehnologiju.
- Samo male tajne treba zaštititi. Velike se kriju zbog javne nevjerice.
- Prvo gradimo alate, zatim oni nas.
- Živimo u globalnom selu, istovremeni događaj.
- Ustupiti svoje oči i živce komercijalnim interesima je poput predaje zajedničkoga govora privatnoj korporaciji ili kao davanje zemljine atmosfere tvrtki kao monopolistu.
- U zemlji slijepih jednooki čovjek je halucinirajući idiot… jer vidi ono čega za sve ostale nema.
- Što više banke bilježe podataka o svakome od nas to manje postojimo.
- Slabi i zbunjeni obožavaju pojednostavljivanje i brutalnu izravnost.
- Danas tiranin ne vlada palicom ili šakom, već prerušen u istraživača tržišta (javnog mišljenja, reklame koja nameće i gradi ukus, P.R., op., T.T.).
- Ne postoji nikakva neminovnost sve dok postoji volja da se analizira.
- Radikalne promjene identiteta koje su se dogodile iznenada i u vrlo kratkim vremenskim intervalima pokazale su se smrtonosnijima i razornijima za ljudske vrijednosti nego ratovi vođeni hardverskim oružjem (moglo bi se u šali kazati da je feminizam odnio više života nego atomska bomba i Prvi svjetski rat i gripa španjolica, op., T.T
- Pismen čovjek je naivčina. Indijancu možeš prodati rum i sitnež, ali mu ne možeš prodati ideje.
Dalo bi se još citirati genijalnog Mac Luhana o zavjerama, slabljenju pažnje i gubljenju identiteta, razumijevanju stvarnosti, smislu, umjetnosti, školi, ali ne ćemo dalje o tomu.
Dakle, pristali smo na novo normalno, pristali smo na Pupovca i Toma Tomaševića, helikoptersku ekumenu, privatizaciju ala čikaška škola ekonomije, uvođenje eura, homoseksualne brakove, doživotno cijepljenje, čudne reforme školstva, štipanje u Bruxelelsu – ali i faraon će naići na Mojsija i Arona, kao što će i udar probuditi iskru u kamenu. Takva je dragi saborski drugovi dijalektika!
