Hrvatski Fokus
Religija

Dvoje novih poljskih blaženika

Blaženima proglašeni poljski kardinal Stefan Wyszyński i redovnica Elżbieta Róża Czacka

 

Časni sluga Božji kardinal Stefan Wyszynski u varšavskoj crkvi Božje Providnosti danas je proglašen blaženim. Istovremeno je na čast oltara uzdignuta i Majka Elżbieta Róża Czacka, slijepa redovnica, utemeljiteljica Kongregacije sestara franjevki Službenica Križa i Centra Laski za obrazovanje slijepe djece i dijalog s nevjernicima. Obred beatifikacije točno u podne predvodio je prefekt Kongregacije za kauze svetih kardinal Marcello Semeraro. U ovom članku upoznajte poljskog ‘primasa tisućljeća’, a sutra Majku Elżbietu Różu Czacku.

Još u osamdesetim godinama prošloga stoljeća čuo sam starije svećenike kako kao žrtve komunističkih režima u Istočnoj Europi spominju petoricu velikih kardinala – Alojzija Stepinca, Józsefa Mindszentyja, Josefa Berana, Josefa Slipyja i Stefana Wyszyńskog. Stepinac je još 1998. godine proglašen blaženim, i Crkva u Hrvata sada iščekuje njegovu kanonizaciju. Red je došao na kardinala Wyszynskog. Ali tko je zapravo bio taj velikan vjere, duha i kulture koji je, na neki način, otvorio put papi Wojtyli?

Veliki kardinal na pravom mjestu u pravo vrijeme

Stefan Wyszyński bio je poljski nadbiskup i kardinal Gniezna i Varšave, primas Poljske, branitelj ljudskog dostojanstva i prava. Rođen je 1901. u Zuzeli. U sjemenište u Włocławeku ušao je 1920. godine i nakon četiri godine studija zaređen je za svećenika. Od 1925. do 1929. nastavio je studij na Katoličkom sveučilištu u Lublinu, gdje je obranio i doktorat. Nakon izbijanja Drugoga svjetskog rata je u mjestu Laski pokraj Varšave našao utočište pred progonom gestapovaca. Nakon rata vratio se u Włocławek, gdje je kao rektor reorganizirao sjemenište.

Kao mladi svećenik, još prije Drugoga svjetskog rata, Stefan Wyszyński proslavio se kao istaknuti društveni aktivist, stručnjak za katolički socijalni nauk, osnivač Kršćanskog radničkog sveučilišta u Włocławeku i izdavač Ateneum Kapłańskie, časopisa s vrlo visokim standardom. Zbog ovih postignuća, Pio XII ga je imenovao biskupom Lublina 1946. godine. U svom biskupskom grbu imao je latinske riječi “Soli Deo” (hrv. “Samo Bog”).

U studenom 1948. Wyszyński je imenovan primasom Poljske i metropolitom Gniezna i Varšave. Osim što je obnašao dužnost predsjednika Biskupske konferencije, u odsutnosti nuncija bio je i papinski izaslanik s posebnim ovlastima, naslijedivši tako svoga prethodnika, kardinala Augusta Hlonda, koji je umro 1948. To je Wyszyńskom omogućilo da vrši jurisdikciju nad postnjemačkim teritorijem dodijeljenim Poljskoj i za brigu o katolicima u Sovjetskom Savezu. U siječnju 1953. kreiran je kardinalom.

Zatvor unatoč fleksibilnom pristupu

Prije toga je, suočen sa sve napetijim odnosima s komunističkim režimom, primat Wyszyński u travnju 1950. odlučio potpisati sporazum s poljskom Vladom. Sveta Stolica je to doživjela kao negativan razvoj, jer je dokument smatrala previše pomirljivim. Međutim, primas je potpisivanjem htio zaštititi Crkvu u Poljskoj od oštrog napada komunista, što se već dogodilo u drugim zemljama socijalističkog bloka. Upravo zahvaljujući tome, Crkva u Poljskoj je spašena u najtežem razdoblju staljinizma.

Međutim, uoči pokušaja komunista da preuzmu kontrolu nad imenovanjima u Crkvi, izrazio je snažno protivljenje rekavši: “Non possumus!”

To je dovelo do uhićenja 25. rujna 1953. godine. Bez optužnice, suđenja ili kazne, mons. Wyszyński interniran je u nekoliko pritvorskih prostorija više od tri godine, sve do 28. listopada 1956.

Borba za moralnu obnovu nacije i pobjednički sukob s režimom

Kardinal Wyszyński svoje je zatočeništvo iskoristio za razvoj programa moralne i duhovne obnove nacije. Bio je uvjeren da je za povratak nacionalne slobode potreban moralni i duhovni preporod. Stupovi ovog programa bili su povjeravanje poljskoga društva i nacije zagovoru Majke Božje (narodni zavjeti na Jasnoj Góri 1956.), a zatim i program Velike devetnice, odnosno devetogodišnji pastoralni program i molitva prije tisućite obljetnice pokrštenja Poljske 1966. godine. Devetnicu je pratilo hodočašće kopije slike Crne Gospe kroz sve poljske biskupije i masovna vjerska okupljanja, koja su često izazivala sukob s vlastima.

Kao rezultat svih ovih okupljanja tisuća ljudi, Poljaci su doživjeli osjećaj slobode koji nisu uspjeli pronaći izvan Crkve. Posljedično je Crkva sve više postajala snažan autoritet i neformalni vodič nacije. To je rezultiralo produbljivanjem religioznosti, čak i među inteligencijom. U sukobu između Crkve i ateističkog režima pobijedila je Crkva!

Mudro uvođenje promjena nakon Drugoga vatikanskog sabora

Još jedno postignuće kardinala Wyszyńskog bilo je razborito i mirno uvođenje liturgijske obnove nakon Drugoga vatikanskog sabora koja nije dovela do “sekularizacije” karakteristične za mnoge Crkve na Zapadu. Kardinal Wyszyński aktivno je sudjelovao u radu Sabora, i to na sva četiri zasjedanja. Pavao VI. imenovao ga je članom predsjedništva Vijeća, a na inicijativu i poljskih biskupa, među ostalim, papa je Blaženu Djevicu Mariju proglasio Majkom Crkve.

Mons. Wyszyński imao je veliko poštovanje prema svima, osobito prema ženama, što je u Crkvi u to vrijeme bilo rijetko. Kad god bi žena ušla u njegov ured, čak i čistačica, ustao bi i tako joj pokazao poštovanje.

Naglašavao je važnost obiteljskih vrijednosti, bio je branitelj života i smatrao da je pobačaj jedna od najsmrtonosnijih pošasti. Bio je i dosljedan branitelj ljudi prava u protivljenju nasilnim režimima.

Kad su u kolovozu 1980. započeli štrajkovi na obali Baltičkog mora, pozivao je na razboritost, strahujući od sovjetske intervencije i istodobno podržavajući zahtjeve štrajkaša. Preminuo je 28. svibnja 1981. Njegov sprovod, kojem je prisustvovao državni tajnik Svete Stolice kardinal Agostino Casaroli (umjesto Ivana Pavla II., koji se nakon atentata oporavljao u bolnici) i predstavnici brojnih biskupskih konferencija, bila je velika demonstracija za više stotina tisuća ljudi.

Odnos pape Wojtyle i kardinala Wyszynskog u jednoj fotografiji

Jedan od najdojmljivijih prizora s inauguracijske mise pape Ivana Pavla II., slavljene 22. listopada 1978. dogodio se tijekom ceremonijala u kojem se kardinali poklone novo ustoličenom papi i poljube njegov prsten. Kada je Papi prišao njegov sunarodnjak, poljski primas kardinal Stefan Wyszyński, Ivan Pavao II. je ustao sa stolice i zagrlio svoga prijatelja i suradnika s kojim je prošao godine i godine duhovne, ali i političke borbe s represijom komunističkog režima.

Ali, to nije bio poljubac kojim kardinali odaju počast Petrovu nasljedniku, ne. Scena koja je zabilježena bila je ona u kojoj je novi papa ljubio ruku svom duhovnom uzoru i prijatelju, “primasu tisućljeća”, kako će ga kasnije mnogi zvati.

Put do proglašenja blaženim

Proces proglašenja blaženim kardinala Wyszynskog u biskupijskoj fazi započeo je 20. svibnja 1989. godine, a zaključen je 6. veljače 2001. Nakon toga, dokumenti su proslijeđeni Kongregaciji za kauze svetih. Krajem 2017. godine dekret o herojskim vrlinama kardinala Wyszyńskog potpisao je papa Franjo. Dana 29. studenog 2018. godine Liječničko vijeće Kongregacije proglasilo je i čudesno ozdravljenje kardinalovim zagovorom, a 2. listopada 2019. i Sveti je Otac priznao ovo čudo. Bilo je to ozdravljenje 19-godišnje djevojke, mlade redovnice koja je bolovala od raka štitnjače. Ovo je otvorilo put do proglašenja blaženim, koje je trebalo biti održano 7. lipnja 2020., ali je odgođeno zbog pandemije.

Liturgijski spomendan bl. Stefana Wyszyńskog slavljen je 28. svibnja.

Hrvoje Josip Bišćan, https://hkm.hr/vijesti/svijet/beatifikacija-blazenima-proglaseni-poljski-kardinal-stefan-wyszynski-i-redovnica-elzbieta-roza-czacka/

Povezani članci

Zahvalnost Bogu

HF

Slučaj zaposlenika Vatikana

hrvatski-fokus

Budućnost je u Kristu, a ne u idolima

HF

SOLUS CATHOLICUS – Domoljubno srce

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...