Hrvatski Fokus
Hrvatska

Naša lijepa Hrvatska

Uhićenje Matije Posavca pokušaj je skretanja pozornosti s pravih lopova

 

“Hrvatska je fenomenalno mjesto za život”, veli ministar Josip Aladrović. Hrvatska je lijepa zemlja, “poviješću natrujena”. Legenda kaže, da je tu malu, vrlo rijetku, vrlo neobičnu, čudnovatu i izvanrednu zemlju, što se geografskog položaja tiče, Bog napravio sebi, na kraju svojeg stvaranja (općeg i posebnog) i u nju smjestio sve prirodne ljepote svijeta. Na relativno malom prostoru su brda, planine, gore, jezera, doline, šume, polja, potoci, rijeke i more, s najljepšom obalom i otocima na svijetu.  Hrvatska je strateški i geopolitički vrlo važno mjesto na svijetu. Na tom malom prostoru križaju se razni i različiti europski i međunarodni interesi, presijecaju mnogi putovi, međusobno  izdvajaju, nadograđuju i nadopunjuju mnoge različite kulture kroz stoljeća, njeguje tradicija, čuva zdrava okolina i preporučuje zdrav život. Impresivan biljni i životinjski svijet resi areal Hrvatske. U bistrim potocima žive rakovi i ribe. U moru je bogat svekoliki “morski” svijet, od planktona do periski. Zahvaljujući prometnoj infrastrukturi u bilo koji dio zemlje se brzo dođe, cestama. Vlakovi su spori, kao da živimo u austrougarskoj monarhiji, što je loš odraz vlasti, prema toj prometnoj infrastrukturi, loša gospodarska politika i nebriga za obnavljanje i modernizaciju pruga i željezničkog prometa.

Ta lijepa, Bogom dana Hrvatska je danas poluprazna, što zbog višegodišnjeg negativnog demokratskog rasta, što zbog velikog iseljavanja potentnog obrazovanog i sposobnog stanovništva, ne samo iz nekad pasivnih krajeva, nego i iz bogate Slavonije. Plodna zemlja zarasta u korov. Salaši i kuće postaju ruševine. Prodaju se u bescjenje ili propadaju. Njihovi se vlasnici, na ove prostore, nikad ne će vratiti. Otišli su zauvijek. U dalekom stranom svijetu, u tuđim zemljama, stvaraju dobit i pridonose bogatstvu tih zemalja. Za tu i takvu zemlju, reći da je to fenomenalno mjesto za život, može reći samo onaj, tko naš život ne poznaje, tko živi u drugim i drugačijim sferama života, od običnog čovjeka. Hrvatska jest fenomenalno mjesto, ali život u njoj nije fenomenalan, zahvaljujući onima koji su vladali (upravljali) i upravljaju državom.

“Za takvu se državu nismo borili”, izjavljuju branitelji, koji nisu na bogatim državnim jaslama. “Takvu državu nismo zaslužili”, izjavljuju  građani Lijepe naše, koji unatoč svom visokom obrazovanju, mnogim sposobnostima i vještinama, nikako na zelenu granu, nikako postići napredovanje, rast, razvoj i cjelovitost, adekvatnu sebi. Oni još uvijek ne shvaćaju da nisu podobni. Politika je u nas, ta koja određuje standard i položaj pojedinca, u društvu koje nije jednako za sve. Lijepa je ova zemlja, ali njenu ljepotu ne prati i ne koristi njena država. Država je već trideset godina suverena, samostalna, nezavisna, slobodna i demokratska. Pitanje svih pitanja je: U čemu se ta svojstva države očituju? Koliko to osjeća prosječan građanin? Je li zadovoljan onim što osjeća i živi? Očito nije, što govori svakodnevno iseljavanje, uglavnom mladih ljudi, samaca i cijelih obitelji. Ne odlaze oni u strani svijet, samo zbog bolje egzistencije, nego zbog raznih nepravdi, enormne korupcije, koja se uvukla u sve pore rada, djelovanja i života, pravne nejednakosti, stranačke podobnosti, političkog amaterizma, laži, prevara, licemjerja, lažnog domoljublja i nabildanog hrvatstva, posebice u onih koji su ranih devedesetih nagrnuli i pohrlili u Hrvatsku, kao da su u njoj potekli med i mlijeko. Ti i takvi ojadili i ogadili su nam život.  Došli su iznošenim trapericama, poderanim cipelama, s papirnatim koferom, s preporukom nekog fratra ili biskupa…, a danas su milijunaši i bogataši, neki i milijarderi čak.

Domaći su ustuknuli. Povukli se, uvukli u se ili pobjegli negdje van, gdje su manje-više svi pravno jednaki, gdje se ne bogati na sirotinji, gdje vlada rad i red, gdje se branitelji ne ubijaju svakodnevno, gdje bolji pobjeđuju, gdje natječaji nisu fiktivni, gdje se narod ne laže u lice, gdje se narod ne plaši nepostojećim virusima, gdje se nikoga ne ucjenjuje, naročito ne obrazovane ljude i eksperte.

Lijepa je ova zemlja, mogla bi biti dobra, lijepa, bogata i poštena država, kad bi bili pravi ljudi, na pravim mjestima. Koja su to prava mjesta znademo, ali se pitamo, jer ne znamo, koji su i kakvi ljudi su pravi. Pravih ljudi ima svuda, u političkim strankama i izvan njih. Pravi ljudi su uglavnom potisnuti i istisnuti od raznih lopova, švercera, lobista, menadžera, avanturista, “domoljuba” i Hrvatina. Pravi ljudi šute i rade, s filozofijom: ostavite me na miru. To nije dobra filozofija. Nedostaje nam svima građanski odgoj. Ne znamo svoja prava i odgovornost. Naše je pravo i odgovornost, aktivno sudjelovati u svim oblicima rada i života, posebice u političkom. Ništa oko nas se ne bi smjelo događati bez nas. Ovih dana vodovodne cijevi u dijelu grada svakodnevno pucaju, indirektno zbog nas, na našu štetu. Da je pred dvadesetak i više godina bilo nas, te cijevi bi na vrijeme bile popravljene ili zamijenjene. Gradile su se fontane, dok su  cijevi od životne važnosti, za grad i građane, jednostavno trunule, pod zemljom i prijetile poplavama. Je li to lijepo mjesto za život, o kojem govori aktualni ministar? Gledajući, onako sa strane, čovjek bi pomislio, ako je tako u Zagrebu, kako je tek drugdje, što nije točna misao. Drugdje je puno bolje, ako je dotični grad ili mjesto, bio u pravim rukama i ako su svi direktno ili indirektno brinuli o svemu, ponajviše o onome što život znači. Čini se kao da nije u interesu vladajućih da stvarno negdje bude dobro i bolje. Po njihovim pričama, brojkama, statistici, svuda nam je svima lijepo i dobro. Kaj god! Vladajući žele svoju svemoćnu šapu i “kvadratičastu” kapu staviti na svaki djelić zemlje, svaku stopu, svaki kamen, svaku županiju, grad, selo, mjesto.

Za oko im je zapelo nepokoreno Međimurje i njihov nezavisni župan, koji je unaprijedio županiju i priskrbio boljitak njenim žiteljima. Nitko nije toliko naivan da povjeruje u službenu inkriminaciju međimurskog župana. Nitko nije svetac, ali nitko nije niti tako bedast, niti toliko glup, da se “proda” za 10.000 kuna ili da proda dva radna mjesta, u državnoj službi. Neki kažu, kriv je priznao je. Što je priznao? Dobio je 10.000 kn za izbornu kampanju, tako kaže onaj tko je te kune donio u županov ured. Zaposlio je dvije osobe na netransparentan način. Bio je u sukobu interesa. Kojih, kakvih i čijih interesa? Kad bi svi oni s takvim grijehom bili privedeni, zatvora ne bi bilo dovoljno, čak ni onda kad bi se Goli otok stavio u svoju nekadašnju funkciju. Nije Matija Posavec svetac, ali nije niti lopov. Time se samo skretala pažnja s pravih lopova, koji malo pomalo nagrizaju, pustoše, osiromašuju, rasprodaju državu i sramote zemlju, koja takva kakva je danas sa svim svojim prirodnim ljepotama, nepoželjna i neprihvatljiva za život običnog čovjeka.

Ankica Benček

Povezani članci

AFORIZMI – Ciničan i sarkastičan

HF

Ukusne i neukusne pite

HF

Stoljeće u ratu sa Srbijom

HF

Hrvatska srca za El Clásico

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...