Hrvatski Fokus
Religija

Biskup Šaško blagoslovio Spomen-dom bl. Alojzija Stepinca u Krašiću

Obnovljeni Spomen-dom je stari župni dvor u kojem je blaženi kardinal Stepinac boravio u kućnom pritvoru

 

Na 23. obljetnicu proglašenja blaženim Alojzija Stepinca, u nedjelju 3. listopada 2021. blagoslovljen je obnovljeni Spomen-dom blaženoga Alojzija Stepinca u Krašiću. Obnovljeni Spomen-dom je stari župni dvor u kojem je blaženi kardinal Stepinac boravio u kućnom pritvoru od kraja 1951., pa sve do mučeničke smrti 10. veljače 1960. godine. Na prvome katu nalaze se spomen sobe: radna soba bl. Alojzija Stepinca iz koje se ulazi u njegovu spavaću sobu, zatim soba župnika Josipa Vranekovića te spomen sobe pet časnih sestara Služavki Maloga Isusa koje su djelovale u Krašiću. U prizemlju je u planu prirediti čitaonicu u kojoj će se moći pronaći izdanja Postulature bl. Alojzija Stepinca te sva izdanja Glasnika bl. Stepinca izdana u posljednjih 30 godina Postulature. U potkrovlju će biti uređen prostor u kojem će biti moguće pogledati dokumentarni film o životu Blaženika. U planu je još pretvoriti pastoralni centar kraj crkve u hodočasnički dom s tridesetak kreveta za prenoćište i duhovne obnove, urediti novi župni dvor i multimedijalnu dvoranu.

„Osobno sam zadovoljan obnovom, najzadovoljniji ću biti kada ću vidjeti hodočasnike da dolaze ovdje, da se ovdje mole, da nalaze snagu, da nalaze utjehu, da gledaju lik i djelo bl. Alojzija Stepinca posebno u ovim teškim vremenima, potresa i pandemije koje su nas zadesile, da vide da je ovdje bio jedan svetac, mučenik koji je mogao izvojevati sve kušnje ovoga svijeta, pobijediti i zaraditi palmu mučeništva“, rekao je župnik Presvetog Trojstva u Krašiću,  vlč. Ivan Vučak.

Euharistijsko slavlje i blagoslov Spomen-doma predvodio je pomoćni biskup zagrebački monsinjor Ivan Šaško. Na svetoj misi koncelebrirali su monsinjor Nikola Kekić, vladika križevački u miru, monsinjor Juraj Batelja, postulator kauze za kanonizaciju blaženog Alojzija Stepinca, fra Ante Crnčević, pročelnik Katedre za liturgiku KBF-a Zagreb, prečasni Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa, velečasni Ivan Vučak, župnik župe Presvetog Trojstva Krašić, velečasni Filip Marić, upravitelj župe svetog Nikole biskupa u Jastrebarskom, velečasni Stjepan Penić, umirovljeni svećenik, velečasni Ivan Bingula, student crkvene glazbe u Beču i don Hrvoje Dragun, župnik župe na Mejašima u Splitu, sa sestrama služavkama Maloga Isusa i drugim redovnicama, s bogoslovima i sjemeništarcima, sa župljanima i hodočasnicima.

„Treći dan mjeseca listopada u nama budi zahvalnost i radost; u našim nesigurnostima i dvojbama, u razočaranjima i iščekivanjima, slavlje beatifikacije kardinala Alojzija, koje smo proslavili na današnji dan prije dvadeset i tri godine, obnavlja naše pouzdanje u Boga i njegov plan; učvršćuje nadu u kojoj zahvaljujemo i za kušnje kroz koje i u životu Crkve moramo proći. I tih će se kušnja u odmaku vremena Crkva spominjati, a od njih će – kao i uvijek – preživjeti samo plodovi milosti i spomen ljudi koji su ih svjedočili i darivali“, kazao je na početku euharistijskog slavlja biskup Šaško.

„Kada danas blagoslivljamo obnovljenu kuću, kada zazivamo blagoslov, što zapravo molimo? Oronulih zidova ima i drugdje; i slične se kuće mogu drugdje izgraditi… No, blagoslov je odgovor srca.
Ovaj dom je više od drugih domova. On nije samo župna kuća, boravište nekih službenika i službenica Crkve; mjesto zajedništva i razmatranja, susretište vjernika sa svojim župnikom. To je dom urezan u mnoga srca: u mekana i topla, u radosna i nježna, ali i u tvrda i okorjela srca. Pokušajmo samo zamisliti kakvim je sve pogledima i osjećajima promatrana ta kuća. Jedni su ju vidjeli kao utočište, drugi kao prijetnju; jedni kao Nadbiskupski dvor, drugi kao uklonjenost iz javnosti; jedni kao strepnju za vlast, drugi kao prostor novih nadanja; neki kao stražarski posao, a neki kao Božji dar.

Ušla je u srca kroz oči krašićkih vjernika, kroz oči svećenika i bogoslova koji su se domišljali kako do Nadbiskupa; kroz oči nalogodavaca koji su ju smatrali prikladnom za kućni pritvor; kroz oči stražara koji su izvršavali naredbe; kroz oči liječnika koji su joj pristupali i radosni i zabrinuti; kroz oči stranih izvjestitelja i čitatelja koji su s divljenjem promatrali jednoga pastira; kroz oči djece koja su znala da ih čeka osmijeh i dar.  Ta je kuća bila dom zajedništva Nadbiskupa, Župnika, časnih sestara; ona je bila i proširenje Ordinarijata; bila je i oratorij i ambulanta; i ured i kuhinja; mjesto odnosa s javnošću i mjesto govora savjesti; bila je pastoralni centar i dio seoskoga imanja; poštanski ured i ispovjedaonica; bila je i Betlehem i Getsemanski vrt, i Golgota i Tabor,“ kazao je u homiliji pomoćni biskup.

„Obnovljeni su njeni zidovi, ali istinsku obnoviteljsku snagu očituje odnos prema Bogu koji je djelovao u blaženome Alojziju, od kojega su ostali predmeti i namještaj.  Među tim predmetima obično pozornost privuče krletka, ta snažna slika pomiješanih osjećaja, slika slobode i spašenosti u izvanjskoj neslobodi; slika ljubavi koja želi unijeti radost i slika ograničenosti koja se veseli blizini.

Komunisti puno toga nisu razumjeli u događanjima povezanima s otajstvom Crkve, ne uviđajući da njihovo srce postaje okorjelo i slijepo te nisu vidjeli da zatvarajući izvanjske putove Božjemu Duhu otvaraju nove prostore. No, na kraju su razumjeli bitno: da je pitanje njihova odnosa prema nadbiskupu Stepincu u konačnici – pitanje srca!

I ne čudi što nisu tjelesnomu srcu dali da bude vidljivo, nego im je bilo bitno spaliti ga, te su tako postali žrtve besmislenosti materijalizma koji su promicali. Jer je srce i dalje kucalo i bilo snažnije; jer je srce i danas vidljivo u istoj kući u kojoj je na zemlji prestalo kucati, u srcima vjernika, u zajednici Crkve koja živi od Kristova srca, u Domu u kojemu nitko nije sam“, kazao je biskup Šaško.

Vjerujem da će u obnovljenim prostorima i dalje – i još plodonosnije – vjernici i drugi posjetitelji moći susresti ljepotu neba na zemlji koja je milosno rasla u krašićkome ozračju. Molimo da nas Gospodin svojim Duhom jača u svjedočenju te istine u brizi za hrvatsko društvo, za obitelji i odgoj djece; da obnavlja sebedarnu ljubav, da se ne razbolimo od sklerokardije, od skleroze srca, od okorjelosti koja ne vidi Boga“, kazao je biskup Šaško.

Nakon mise, biskup Šaško izmolio je blagoslovnu molitvu. Blagoslov je zaključio porukom okupljenima: „Hrvati diljem svijeta bili su zagledani u ovaj mali prozor, što je i nama ohrabrenje da ne gubimo nadu i pouzdanje u Gospodina“.

Nives Matijević

Povezani članci

Masonerija instrument vlasti sotone

HF

Preminuo fra Petar Bezina

HF

SOLUS CATHOLICUS – Oligarhija ili briga za opće dobro?

HF

Obiteljski križni put, 15. postaja

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...