Još jedna tranzicijska bijeda – suradnik Udbe Ivica Maštruko “Katolik” optužuje vjernike za farizejstvo
Ni dva dana od objave o bivšem Glavnom državnom odvjetniku, ravnatelju UNS-a i predsjedniku Vrhovnog suda Krunislavu Olujiću kao bijednom simbolu tranzicijske Hrvatske, u javnosti se pojavila osoba koja u toj bijednoj simbolici nimalo ne zaostaje za Olujićem. Riječ je o Ivici Maštruku, nekadašnjem komunističkom zastupniku (1964.-1974.), zadarskom gradonačelniku (1974.-1982.) i jugoslavenskom ambasadoru u Vatikanu (1989.-1991.). Maštruko se danas (5. 10. 2021.) oglasio o jučerašnjem prosvjedima protiv covid-potvrda, s posebnim osvrtom na sudjelovanje svećenika-isusovca Zdravka Kneževića u njima. Maštruko:
„Nije u pitanju samo svećenik, nego i svi koji su bili prisutni, a deklariraju se katolicima i kršćanima. To je jedno farizejsko ponašanje, unutar svih religijskih sistema pa i Katoličke crkve (…) Radi se o farizejskom ponašanju unutar Katoličke crkve, koja je jest politička institucija. Meni ne smeta što je on sudjelovao u tome, ali treba prestati biti licemjeran i reći: Da, mi smo politička institucija i treba naše djelovanje suditi po političkim kriterijima’.“ (vidi: “Maštruko: Svećenik je poseban slučaj, ali to je farizejsko ponašanje svih deklariranih katolika među prosvjednicima“ – https://www.tportal.hr/…/mastruko-svecenik-je-poseban…)
Potpuno je legitimno propitivati ispravnost o. Kneževića i drugih katolika u tim prosvjedima, ali da to čini Ivica Maštruko i još ih proziva za farizejstvo – jest farizejstvo na kvadrat. Svojedobno, 1997. godine, zadnji šef Udbe u Hrvatskoj, s trenutnim prebivalištem u Kazneno-popravnom domu Glina – Josip Perković, na zahtjev tadašnjeg ravnatelja HIS-a Miroslava Tuđmana, sastavio je listu bivših suradnika Udbe. Perković je na popis uvrstio Ivicu Maštruka kao suradnika splitske Udbe, odnosno Centra Službe sigurnosti Split – s pseudonimom „Katolik“. Uz napomenu – „Ima više pseudonima.“
(vidi: „Suradnička mreža Službe državne sigurnosti RSUP SRH /djelomična rekonstrukcija/“, Zagreb, srpanj 1997.; objavljeno u „Hrvatskom listu“ br. 73, Zadar, 16. veljače 2006.). Nekoliko godina kasnije novinari „Zadarskog lista“ upitali su Ivicu Maštruka ima li istine u pričama da je bio suradnik Udbe. Maštruko je odgovorio: „Niti je ta suradnja od mene tražena, niti sam na bilo koji način radio s njima (…) Naime, službe sigurnosti su se naslanjale na republičku službu sigurnosti, a mi smo imali veze sa tadašnjim sekretarom SUP-a, dakle lokalnim policijskim dužnosnikom kojeg je u ono vrijem birala Općina Zadar. No nikad nije bilo pritisaka ili nagovaranja na suradnju od strane tajnih službi. (vidi – „Maštruko: Prostitutke i političari najteže se odriču svog zanata!“ – https://www.zadarskilist.hr/…/mastruko-prostitutke-i…)
Međutim, dokumenti govore sasvim drugačije – Maštruko je bio suradnik Udbe, i to raritetan. Zaista je vrlo malo Udbinih suradnika-doušnika poput Maštruka koji su prethodno bili visoki partijski i državni dužnosnici. Prema Informaciji br. 151 zadarske ispostave Centra SDS Split od 17. ožujka 1987., tadašnji profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru Ivica Maštruko kao suradnik „Katolik“ podnio je poduže izvješće o susretu s tadašnjim zadarskim nadbiskupom Marijanom Oblakom. Operativac zadarske Udbe Rajko Ćosić izvješće završava konstatacijom: „Suradnik je provjeren i podaci se mogu uzeti kao točni“ (vidi privitak: Informacija br. 151, Centar SDS Split, 17. ožujka 1987. – HDA, signatura 1561, SDS RSUP SRH, mikrofilmovi 1937.-1990., sve Informacije Centra SDS-a Split od 1970. do 30. 5. 1990.
Ostali dokumenti govore da je Ivica Maštruko od ranih partijskih dana zaduživao Udbu, a 1974. kao gradonačelnik Zadra čak je bio spreman ući u sukob s republičkim vodstvom u Zagrebu da bi zadarskim milicajcima i udbašima osigurao stanove, pa u dopisu tadašnjem ministru unutarnjih poslova Zlatku Uzelcu piše: „Stanje: o stambenoj situaciji SJS [Stanica javne sigurnosti – milicija] u Zadru nema potrebe da Vas obavještavamo. O stanju u službi [Služba državne sigurnosti], također. Inzistiramo na hitnom rješavanju ovog problema, molimo za Vaše potpuno angažiranje i tražimo kvalificirani i potpuni odgovor, jer je sve ovo dosad, blago rečeno, bilo vrlo neozbiljno.“ (vidi privitak: Dopis Ivice Maštruka Zlatku Uzelcu, Skupština općine Zadar – Izvršno vijeće, br. 01///S-1520/1-1974., Zadar, 21. studenoga 1974.). Taj i takav Ivica Maštruko ostvario je vrlo uspješnu karijeru i u neovisnoj Hrvatskoj. Za vrijeme HDZ-ove vlasti bio je veleposlanik u Italiji (1991.-1996.) i Sloveniji (1996.-2000.), a potom kao kadar SDP-a (i Budimira Lončara) savjetnik za vanjsku politiku predsjednika Stipe Mesića „Burduša“ (2003.-2005.) i veleposlanik u Rumunjskoj (2006.-2010.).
