Hrvatski Fokus
Kultura

Što nam sve prodaju pod ‘umjetnost’?!

Sporni Udžbenik iz Likovne umjetnosti za 4. razred srednje škole

 

Udžbenik iz Likovne umjetnosti za 4. razred srednje škole autorica Jasna Salamon, Mirjana Vučković, Vesna Mišljenović ima u sebi vrlo dvojbenih poruka. Legitimno je ispitivati ulogu umjetnosti u propagandi, cenzuri, medijima, kao i realno uvidjeti odnos moćnih vladajućih skupina i ideologija i umjetnosti, ali manje više je to pitanje koje bi više trebalo zanimati povjesničare, sociologe, filozofe nego li opterećivati učenike koji se upoznavaju sa likovnom kulturom. Jednostavno hoću reći da je pretjerano cijeli jedan udžbenik posvetiti ideološkim pitanjima.

Poglavlje “Propagandna uloga umjetnosti” započinje sa bizantskim Kristom pantokratorom (svevladarom) iz Dafne u Grčkoj oko 1100. godine. S obzirom da su stara društva temeljena na religiji što misle autorice da bi mozaik u crkvi trebao predstavljati? Suncokrete ili zalaz sunca, ili možda cipele?

Naravno na slijedećoj stranici je skup nacističke stranke i lik žene sa američkoga plakata iz 1943. koja pokazuje “bosanski grb” (od šake do lakta simbolizira prostačku gestu). Na američkom antifašističkom plakatu je nadopisao moderni “autor”: No Donald Trump! Dakle, čovjeka koji za svoga mandata nije poveo niti jedan rat dovodi autoriica u kontekst nacifašizma. Lijepo! I k tome radi se o predsjedniku prijateljske i demokratske zemlje. Dakle, ratni plakat u funkciji opstrukcije američkoga predsjednika,  nacistički masovni skup na otvorenome i Isus u crkvi su ista stvar; naime propaganda.

U poglavlju Propaganda u modernoj i suvremenoj umjetnosti autorice stavljaju hrvatski plakat iz Domovinskoga rata na kojem piše: “Voliš li Hrvatsku?” i na kojem mladić uzima maskirnu gardijsku uniformu stavlja se zajedno sa slovenskim plakatom za Dan mladosti (25. 5 su mladi nosili Titu palicu zvanu štafetu za rođendan). Jasno, taj slovenski plakat iz 1987. rugao se komunističkom kultu ličnosti kombinirajući sovjetsku i nacističku ikonografiju. Poetično uz dr. Goebbelsa ide plakat hrvatskoga filma o lezbijkama “Fine mrtve djevojke”, na tom plakatu se grle dvije Bogorodice. Jedna čak drugoj dotiče sisu. Zadatak djeci je “istraži odnos suvremenih umjetnika prema religijskim likovima i temama”.

“Odnos društva prema analiziranim djelima (plakat Fine mrtve djevojke, Krist u urinu) istraži u DDS-u (bolje bi bilo u DDR-u, op., T.T.) te objasni što o tome misliš. Izradi svoje rješenje plakata”. Navodi se kiparica Fritsch koja je “genijalno” premazala kip Gospe iz Lourdesa fluorescentnom bojom. Jaka umjetnost, nema što! Skulptura se postavlja na javni prostor i gleda se reakcija prolaznika, kao i njihovi odgovori na provokaciju. Na plakatu za “Fine mrtve djevojke” se govori o tome da “nježan zagrljaj” dočarava istospolnu ljubav djevojaka. Autorice nas informiraju da je plakat izložen u predvorju kazališta na najprometnijem dijelu Zagreba, te da je stavljen na velike reklamne panoe.

“Zbog optužbi vjerskih udruga za svetogrđe plakat je uklonjen na zahtjev gradonačenika (Bandića, op., T.T.). Vizualna poruka plakata bila je zamišljena kao integralni dio predstave te se jednako odnosila na društvenu situaciju netolerancije i neprihvaćanja različitosti, aktualnu još i danas.”

Autorice nas upoznaju kao sa umjetnički relevantnim djelom sa “Mc Jesusom”, akrilom na smoli J. Leinonena. Zapravo je razapet klaun Ronald, zaštitni znak korporacije Mc Donalds, proizvođača nezdrave tzv. brze hrane. Lik na križu predstavljen je na skupnoj izložbi “Sveto dobro” u Haifi (Izrael) na temu odnosa religije i vjere u kapitalističkom društvu.

Ravnatelj Muzeja nije popusti pritiscima da se djelo ukloni; po njegovom mišljenju pristanemo li na cenzuru umjesto društveno angažirane poruke  uskoro bi se na zidovima muzeja mogle naći samo slike cvijeća.

Ravnatelj Muzeja nastupa svojim pravorijekom kao da je Predsjednik Ustavnoga suda, Cezar ili Gospodin Bog! Nepogrješivi Ravnatelj svemira.

Ipak bilo bi lijepo da je više cvijeća , manje smeća.

Serran izložio je 1987. “Krista u urinu” (mokraća i krv Serrana osobno)

Unutar Serranovih tjelesnih tekućina raspelo je bilo u spremniku od pleksiglasa. Umjetnik je objasnio da rabi neobične materijale i neortodoksne ideje kako bi upozorio an komercijalizaciju 

kršćanske ikonografije u suvremenoj kulturi. Križ se često koristi kao pomodni dodatak, pa tako izostaje njegovo simboličko značenje patnej i mučeničke smrti. Umjetnik je želio šokirati promatrača i upozoriti na procese kojih smo u svakidašnjici nesvjesni. Autorice izvješćuju da je umjetnik čak i verbalno napadnut. Siroti neshvaćeni genij! Slijede velike umotvorine poput šetanja Toma Gotovca glog po Zagrebu (tzv. performans), Spomenik ustanku naroda Banije (Banovine je ispravno, T.T.) i Korduna, Jonathan Monk koji boji kartu svijeta na zastavi duginim bojama (simbol istospolne orijentacije), Vilim Svečnjak “Pariške reminiscence” gdje je svećenik prikazan na karikaturalan način, kopirajući stil Georga Grosza.Križ mu se otraga skoro vuče po podu, prikazan je u pozadini slijepac i pas kako kaki.

Ma imao je Svečnjak i gorih momenata, tih stvari nas je poštedio čak  i komunizam koji je tiskao prekrasnu, sustavnu i dokumentarno pedagoški vrijednu knjigu Jadranke Damjanov po kojoj su generacije radile prije “novog normalnog”. Očito je rad o jednostranom lijevo liberalnom uratku koji ima za cilj nametanje svojih ideja i ideologija, a ne upoznavanje učenika sa umjetnošću 20 stoljeća. Evo što kaže Vesna Mišljenović o Kukurikul reformi:

»Nastavnica sam Likovne umjetnosti i radim u srednjoj školi koja je ušla u eksperimentalnu provedbu kurikulne reforme. Podržavam novi kurikul od početka, smatram da su promjene nužne i već je dugo bilo zamorno raditi po nastavnom planu i programu iz 1994. godine. U školstvu je došlo do brojnih promjena koje taj plan i program ograničava, čak i ometa, a nastavnici likovne umjetnosti već dugo svjedoče sputavanju kreativnosti zbog preopterećenosti sadržajima. Koliko god se trudili uvoditi suvremene metode koje učenika postavljaju u središte obrazovnog procesa i s time uskladiti program i malu satnicu predmeta, često je to bilo moguće samo kroz dodatan angažman i nastavnika i učenika izvan redovne nastave. Bila sam sretna kad je moja škola ušla u eksperimentalnu provedbu, ali u isto vrijeme i dosta prestrašena. Kad sam prvi put pročitala novi kurikul, bila sam pomalo zbunjena, ali sam vidjela njegov veliki potencijal i kreativnu slobodu koju pruža i nama nastavnicima i učenicima. Međutim, to je značilo i napuštanje sigurne zone i normalno je da se svi toga pomalo bojimo. Nakon nekoliko mjeseci što radim po novom kurikulu taj strah se značajno smanjio, a zadovoljstvo samo raste (i moje i učenikovo). Imamo podršku stručne radne skupine koja nas vodi ovim prvim nesigurnim koracima zbog čega je sve puno lakše. U potpunosti se slažem sa svime što je napisala kolegica Milotić, moja iskustva su vrlo slična. Povratne informacije koje dobivam od učenika su jako dobre, sviđa im se ovaj način rada, a jedan učenik je čak izjavio „Sad napokon razumijemo umjetnost“. Osim toga, sadržaji se čak i nisu toliko izmijenili, samo su organizirani drugačije, fleksibilnije«.

Teo Trostmann

Povezani članci

Zaboravljeno ime cvijeta

hrvatski-fokus

DNEVNIK KAZALIŠNOG BRODA – Jedan posve nestandardni događaj

HF

Ciklus predpotopnih mitoloških civilizacija Duška Šibla

hrvatski-fokus

Bolje od ljubavi

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...