Osumnjičeni likvidator zapovjednika HVO-a veli da je oslobodio Hrvatsku!
Tko ne zna reći hvala, taj ne zaslužuje da mu se više ikad i na bilo koji način pomogne. A obično uvijek kome se najviše pomoglo on je najnezahvalniji. S vremenom takvi, bilo pojedinac ili narodi, umjesto zahvale postaju agresori na svoje pomagače. Na svoje spasioce. A kako se ne bi zahvalili svom pomagaču, jer zahvalnost je obiteljski, društveni odgoj, to je civilizacijsko kulturna kategorija i pojedinca i društva, ti neodgojeni i nekulturni, necivilizacijski sloj društva ili društvo u cjelini, izmišljaju laži protiv svojih spasioca tako gnjusne da ih ni pas u melu ne bi pojeo. I kad ne uspijevaju ocrniti, poniziti i oklevetati svoje pomagače, spasitelje ubrzo, po bilo kojoj dimenziji ojačani, osvajačko okupatorski agresorsko navaljuju na onog pojedinca, ili narod koji ga je spasio od biološkog nestanka.
Najbliži i vremenski i prostorni primjer nekulturne i necivilizacijske nezahvalnosti, koja se pretvara u agresiju je muslimansko bošnjački nezahvalni odnos prema Hrvatskoj i hrvatskom narodu u cjelini za spasilačku pomoć što mu je pružili u vrijeme velikosrpske agresije kada se odlučivalo o muslimanskom biti ili ne biti, opstati ili trajno nestati na europskoj periferiji u beha zajednici. Danas je bošnjački odnos prema svojim hrvatskim spasiocima, prema hrvatskom narodu koji ih je podjednako ljudski dobronamjerno primao i kao prognanike i kao izbjeglice i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, daleko gori i lošiji, s dimenzijama agresije, negoli prema srpskim agresorima.
To nije samo pokazatelj nekulture, ne odgoja i nezahvalnosti, već i jednakosti bošnjačko srpskog agresorskog DNK-a koda. U bošnjačkoj nezahvalnosti Hrvatskoj i hrvatskom narodu za svu im pruženu pomoć u najkritičnijem periodu njihove egzistencijalne povijesti na ovoj europskoj periferiji, potvrđuje se i ona narodna mudrost koja kaže “primi sirotu na svoju sramotu”. Puno je tih nekulturnih i nezahvalnih sirota u bošnjačkom društvu koji se danas pokazuju u pravom licu skinute maske. Oni koji su u mnogim dijelovima direktno osjećali i osjetili hrvatsku pomoć ne samo da su najveći lažovi u prikazivanju te humanitarne hrvatske pomoći muslimanima a zatim i Bošnjacima, već su i najglasniji ratni huškači, spremni u svakom momentu da povuku okidač na sve što je hrvatsko i hrvatskim se zove. To su pojedinci koji su još u ratnom vremenu dok im je Hrvatska pomagala izvršili strašne ratne zločine i nad hrvatskim civilima i hrvatskim braniteljima u Bosni i Hercegovini. To su danas nekažnjeni muslimanski ratni zločinci, bošnjački heroji, najzaštićenija i najpovlaštenija kategorija bošnjačkog društva.
U ratu ratni zločinci, u do eksplozije zagrijanom miru lažovi i mirnodopski zločinci. Čuvari nepravedno zaustavljenog rata i planeri njegova nastavka. U laži nemaju granica, ne znajući da nema tolike laži koja bi mogla sakriti istinu. Laž je uvijek posljedica straha. Straha od istine koja se ne može i neda sakriti. Lažovi u strahu od otkrivanja istine ponekad je sami otkrivaju, budući da su u ratu bili graditelji i sugraditelji te strašne i stradalničke hrvatske istine u vrijeme muslimanskog progona, ubijanja, silovanja i etničkog čišćenja Hrvata i hrvatskih prostora, tijekom vjerskog beha sukoba za teritorij. Mora se uvijek ponavljati ona izreka stradalničkog hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, sve od vremena nasilne pojave islama na tim prostorima, turskim osvajanjem i započetim genocidom i krašćanocidom, crkvocidom i kulturocidom, “laže k’o Turčin”. Tu istinu potvrdio je zapovjednik bihaćke 502., zamislite, Viteške brigade muslimanske Armije BiH riječima, pod kojima se čak i papir crveni od sramne laži: “Arnija BiH je oslobađala Hrvatsku”. Iako na toliku laž, a koja je vjerojatno posljedica straha od odgovornosti za nečinjenje u obrani svog bošnjačkog naroda, i ratni zločina nad Hrvatima, se ne vrijedi obazirati, ipak Tigar, koji je tigar jedino po laži, bi trebao objasniti, ne hrvatskom narodu nego svom stradalom u Srebrenici, kako to da si branio Hrvatsku a nisi mogao obraniti, ne cijelu BiH, nego ni samo Srebrenicu.
Pokazuje se i potvrđuje kako je laž jedina vrlina kod bošnjačkih lidera, i onih vojni i onih politički, i onih ratni i onih poratnih. I ako lažu o ratnoj prošlosti koju svi znaju kakva je bila, onda i ne čudi što lažu i o sadašnjosti, u kojoj je BiH kao zajednica u svim segmentima, kako to oni ocjenjuju, čak i ispred Švicarske. Lažu, ne samo svom bošnjačkom narodu, taj narod ne smije ni na koji način reagirati na tu laž kojom ih obmanjuju sve od pisanja Islamske deklaracije, već lažu svim beha narodima i cijelom svijetu, da je zbirni beha entitet cjelovit, održiv, multietnički, multireligijski, i da je kao takav neuništiv i nedjeljiv. Sve su to zasluge muslimanske vjerske armije BiH čiji kadar je bio i Tigar, koji je pored tolikog junaštva uspio braniti i Hrvatsku, dok je ubijao i progonio hrvatski narod u vjerskom beha ratu.
Hamdija Abdić Tigar oslobađao je Hrvatsku na način da je na najsvirepiji, talibanski način ubio generala Hrvatskog Vijeća Obrane, čiji grob i danas krije, i jedan od onih muslimanski ratnih zločinaca koji zna za sudbinu generala Vlade Šantića. Bez obzira na laži kojima se Tigar, i njegovi vojni i politički istomišljenici služe, istinu ne će moći trajno skrivati, niti kaznu za počinjene zločine izbjegavati.
A neki vid zločina, budući da od toliki laži narodi pate i nestaju, je i bošnjačka laž kada govore da je neodrživi zbirni entitet održiv, a pred očima suvremenika komada se kao razbijeno staklo na automobilu kojeg na okupu drži ugrađena armatura a beha komadiće u nekoj cjelovitosti drži Staljinova svemoć visoki predstavnika. Samo do kada, budući da je i aktualni visoki predstavnik na žestokom udaru bošnjačke laži, koja se pokazuje najjačim razbijačem svake beha cjelovitosti. Što prije se rascijepi na tri dijela tim bolje za sva tri njena naroda, jer ovo bolno mrcvarenje ravno je ratnom ubijanju. Vrijeme je za jednu novu beha zajednicu, tri nacionalna entiteta koje će na okupu puno čvršće držati konfederalna armatura od božanske moći visoki predstavnika i bošnjačke laži.
