Hrvatska je fenomenalno mjesto za život, reče nedavno jedan naš ministar
Imenice nerazmjer i nesrazmjer su jednako prihvaćene u hrvatskom jeziku i imaju isto značenje. Označavaju nepostojanje sklada ili slaganja između dijelova u nekoj cjelini. Čitam sudsku presudu bivšem premijeru doktoru Ivi Sanaderu. Zaintrigirala me konstatacija kako navedeni gospodin mora vratiti HDZ-u (?) pozamašnu svotu novca, jer su nadležni utvrdili nesrazmjer između njegove imovine i njegovih zakonskih primanja. Vjerojatno je to istina. Nadležne institucije i sud su mjerodavni donijeti takav zaključak, osuditi činjenje, kazniti počinitelja i osigurati povrat netransparentno stečene imovine. Ne ulazim u to je li i koliko je u svemu kriv bivši premijer. Pitam se samo: Je li on jedini, koji je takvo nešto, u našoj državi, napravio? Sigurno da nije. Okrenimo se samo oko sebe i naćulimo uši. Kud god se okreneš sve lopov do lopova, od sitnih kokošara do mega majstora sjena, opsjena, prevara, lopovluka i krađa, na svim razinama. Sjetimo se samo nekretnina, pokretnina, umjetnina, mnogih političara, upravitelja, šefova, sudaca, državnih tajnika, stranačkih lidera, gradonačelnika, načelnika, bankara, biznismena, tajkuna, družbe Borg… Sjetimo se mnogih sukoba interesa, koji to tobože nisu i stečene koristi nekih pojedinaca, od toga.
Grubo gledajući, uz male izuzetke, gotovo da nema nikoga ne nekoj državnoj funkciji ili gospodarskom položaju, kod kojeg nema nerazmjera između zakonskih primanja i cjelokupnog imetaka. Niti saborski zastupnici nisu izuzeti od toga. O ministrima da i ne govorim. Nikada ne ću zaboraviti izraz lica i priglupi cerek jednog ministra koji je na novinarski na upit o nekoj svojoj imovini, odnosno imovinskoj kartici nadmeno rekao: Ta tko bi se svega toga sjetio, misleći na svoje nekretnine. Nije to nikakvo čudo, jer taj dobro zna kako od staje napraviti vilu, koju iznajmljuje za velike pare turistima. Nije nikakvo čudo što su šipražje ili livada postali građevinsko zemljište. Sve se može, kad te partija pokriva. Ta ista partija očito nije pokrivala gospodina Sanadera. Netko je morao platiti za nagomilane posljedice višegodišnjih korupcijskih afera, pokradene ogromne svote državnog i stranačkog novca, kao i velike donacije koje se u pravnim državama zovu mito.
Svakodnevno rastu cijene svega, najviše energenata i hrane. Mnogo građana je već odavno prešlo donju granicu siromaštva i spuštaju se sve niže. Idu na samo dno. Svakim danom je tih i takvih sve više. Nisu si sami krivi za to. Kriv je sustav koji ne vodi dovoljno brige o tima i takvima. Sustav zapravo ne vodi brigu o nikome, osim o ostanku i opstanku onih na vlasti i pri vlasti. Hrvatska je fenomenalno mjesto za život, reče nedavno jedan naš ministar. Ne znaš što bi mislio nakon toga. Zna li ministar značenje riječi fenomenalan, koju je njenu inačicu upotrijebio i u kojem smislu. Je li pritom mislio na zemlju ili državu? Njemu je to očito isto, a nije niti približno jednako. Nije isto, niti približno jednako tretiranje svih onih koji su se u nas ogriješili o zakon, naročito u smislu nerazmjera između svoje imovine i zakonskih primanja.
Bivši premijer, je u svakom slučaju, na neki način Pedro, makar bio kriv za ono za što ga se tereti. On je velika, najveća riba u našem bazenu. Na njemu se trenira strogoća. Kaj god! Zar se njegovim uhićenjem, osudom, zatvorom i povratom novca, bilo kome, svi drugi mogu eskulpirati, od bilo kakve krivnje. Svi ti silni stanovi, apartmani, kuće, vile, vikendice, hoteli, restorani, kafići, umjetnine, brodovi, automobili, satovi, zemljišta, vinogradi, šume, njive, polja, čiji se vlasnici ponosno kočopere, nadmoćno nadimaju, oholo komuniciraju, nosom paraju oblake, glume lokalne šerife i državne bogove, su navodno razmjerna imovina zakonskim primanjima njihova vlasnika.
Pandorini papiri nešto sasvim drugo govore. Znalo se to i bez tih papira. Nismo slijepi, gluhi i bedasti, da ne vidimo, ne čujemo i ne možemo logički zaključivati. Nekadašnja sirotinja i bijeda se uzdigla, nakon Domovinskog rata, do neslućenih visina, baš kao i poslije Drugog svjetskog rata. Oni ne samo da danas imaju veliko materijalno bogatstvo, nego imaju moć i vlast, od najmanjeg mjesta do metropole. Njih se pita tko će gdje biti, kuda će tko ići, s kim će ići i kako će ići. Para vrti gdje burgija ne će. Tako se vrti krug za krugom, ne samo po planetu, nego i po orbitama.
Čudom se čudimo, zašto ne napredujemo, zašto stagniramo s tendencijom pada. Upravo za to što nismo pravno jednaki, što istom mjerom ne mjerimo jednako, što u na ne postoje etaloni. U nas za jednaki slučaj postoji druga mjera, odnosno pramjera, uvijek u odnosu na onoga koga se mjeri i tko mjeri. Bivši premijer bi navodno trebao biti primjer za sve one koji su se o bilo što pravno i kazneno ogriješili. Taj proces oko njega jako dugo traje. Posustajao je i vraćao se na početak. Dotle je mafija u nas razgranala svoje pipke Lijepom našom, umrežila se i premrežila, u podzemlju, prizemlju, razizemlju i nad zemlju.
