Hrvatski Fokus
Društvo

Vojnike na granici s BiH Božinović treba nagraditi

Čemu samokresi i gumene palice kod naših policajaca kad su na službi?

 

Bio sam na odsluženju vojnog roka u takozvanoj JRM, Pula-Šibenik krajem 1969/71. godinu. Zapalo me je tjedan dana preuzimati hranu u vojarni (sva u šumi) iznad vojnomornaričkog remonta Vladimir Škorpik, u Šibeniku, te je kolicima, u zato posebnim sudovima, dovesti u luku, kraj remonta, daleko od vojarne manje od pola kilometra, na čamac da je podijelimo minerskoj jedinici u Dubokoj, tj. jedinici koja je bila pri ulazu u šibensku luku a ponekad i na Zlarinu u manjoj jedinici. A rečena kolica bi vezao u luci da me čekaju za slijedeći put. I jednoga jutra dolazim, rutinski odvezati kolica, ali istupi ispred mene vojnik, prašinar – tako smo nazivali vojnike u maslinastoj uniformi, stražar s uperenom puškom na mene. Da, tu je bila redovita straža s klasičnom stražarskom kućicom. On poviče: Stoj, i ja sam stao, a on: lozinku! Ne znam jer to ovdje nije potrebno. Stražar ostaje pri svome i kaže mi da se okrenem i da odem. Ja mu dodajem, tj. zamolih ga da telefonom pozove (znao sam da tu imaju telefon) stražarsku jedinicu, komandira ili koga god i neka mu objasne da se ovdje događa dolazak mornara po rečena kolica za hranu mornarima na minerskoj. Bome, on me posluša i ja nastavim dalje po svojoj službi. Ali da sam se pravio “lud“ i rečem onom stražaru: ajde nemoj me zaj*..t i krenem po svome on bi me sigurno upucao jer pušku je isprve uperio na moja prsa, a bio sam udaljen na par metara.

Nikada tom stražaru nisam uzeo kao nešto što ne bi smio tako postupati. A da budem uvjerljiviji, kako nema zafrkancije u zadanoj službi, a pogotovo vojnoj ili policijskoj, nedaleko od te lokacije poginuo je jedan civilni naoružani stražar koji je stražario nad remontom a u istoj liniji (nedaleko) kraj vojnog skladišta, na putu između rečene vojarne, ispod koje je vodi cesta za Zablaće odnosno hotele Solaris, iz mog slučaja. Naime, stražar vojnik iz vojarne Ante Jonić, ispod željezničke pruge i u susjedstvu Vladimiru Škorpiku u kojoj sam i ja bio stacioniran a ponekad bi i sam stražario oko tog skladišta, je upucao, usmrtio tog civilnog stražara jer mu je ovaj ležerno prilazio ne slušajući vojnog stražara da stane. Imao sam prije toga i sam susret s tim poginulim, ali sam znao da je on na sličnom zadatku. Moram priznati ili odati se kako sam imao jedan susret s, tad živim, civilnim stražarom na način da sam stajao u stražarskoj kućici zamotan u deku (vojno „ćebe“) i sjedio, jer je bila strašna zima, bura i snijeg. Kad odjednom na vrata proviri puščana cijev; znajući da je onaj stražar uhvatim cijev i kažem mu: nemoj se zafrkavati, stradat ćeš! I bilo je tako, ali naravno ne od mene nego nakon nekog vremena iza tog slučaja. Ali, kako znam onaj vojnik stražar nije kažnjen. Najvjerojatnije je bio kažnjen ili opomenut komandir (zapovjednik) straže jer nije informirao stražara da se tu vrti i jedan civilni naoružani stražar, jer je ovome sigurno bio prvi put na straži.

Iz ovog primjera hoću poslati poruku sadašnjim našim vlastima, da kad je u pitanju državna granica nema ilegalnog prijelaza ni milom ni silom. U Titinoj Jugoslaviji, a najbolje je to prikazao zastupnik general Ante Prkačin u Saboru, tj. Zastupničkom Domu RH, vojnici ili policajci ni u kom slučaju nisu propuštali bilo koga bez legalne propusnice, a pogotovo ne na granicama kroz šumu, polja, brda, rijeke ili kakve god ilegalne prijelaze. Neposlušnost ili pružanje otpora policajcu odnosno stražaru bilo je uhićenje za “crnu Maricu“ ili usmrćivanje na licu mjesta. Za ovaj naš slučaj na granici Hrvatske i BiH je za osudu i uhićenje svih onih koji su osudili ili stvaraju pritisak u javnosti na naše policajce na granici jer su upotrijebili gumene palice. Naravno, bila bi to veća grupa od onih nesretnih migranata ako bi ih se pokušalo uhititi, a međi njima su oni iz medija (RTL) i Novosti koji su se radovali tako prikazanom i prozvanom događaju naše policije. Čak štoviše, Božinoviću, nagradi te policajce, ako su doista tu upotrijebili palice, jer postoji priča da je to špijunaža ili filmska urota protiv samostalne Republike Hrvatske. Nije teško doći do izvora tih urotnika sa Zapada, ali naša Vlada ne vlada nego sluša svoju Vladu iz Europe. Neka netko iz naših tajnih službi ili iz MUP-a RH provjeri je li istinita ova moja priča iz Šibenika, tj. je li netko od civilnih stražara iznad Škorpika smrtno stradao od „Titina vojnika“ u vrijeme kad sam ja bio „Titin mornar“! Hic et nunc!

Nikola Bašić, Vis

Povezane objave

Seve Balkanikus i dalje pali…

HF

Natalia Ginzburg i njezin obiteljski rječnik

hrvatski-fokus

Quo Vadis Munde?

hrvatski-fokus

Ljubavnici i političari

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više